Arhiv tekstova
Peić i Lichtneckert kapele
S desne strane od glavnog ulaza u crkvenom dijelu Bajskog groblja nalazi se možda i najpoznatija Peić kapela, dok je s lijeve strane, prva od tri, Lichtneckert kapela. Obje kapele su u vlasništvu župe sv. Terezije Avilske u Subotici, te se i danas koriste za obrede ukopa.
Peić kapela
Kapela je podignuta 1903. godine u neogotskom stilu po projektu arhitekta Géze Koczke dok se u pojedinim spisima spominje da je svoj doprinos dao i arhitekt Gyula Vali. U osnovi temelji su joj u obliku križa, sa središnjim zvonikom nad pročelnim dijelom. Vani je obložena žutom klinker opekom, a pokrivena je dekorativnim kasetama od lima. Na ulazu su velika drvena rezbarena vrata okovana željezom. U unutrašnjosti je po nekim dokumentima sačuvan originalni drveni neogotički oltar, no ispred njega je postavljen novi.
Nakon smrti oca Józsefa Peitsa njegov sin István Peits zatražio je od gradskih vlasti dozvolu za izgradnju kapelice, koju je i dobio u veljači 1903. godine. Na ploči, koja je i danas zadržana, piše kako je kapelica podignuta na slavu Božju, te da je sagrađena u spomen na Józsefa, a da su je podignuli njegova supruga Teréz Gyukity i sin István 1903. godine. Kapelica je po crkvenom šematizmu posvećena tek 1910. godine, i to u čast sv. Josipa. U zvoniku se po postojećim podacima, koje spominje u svom radu i Dezső Csúszó, nalaze dva zvona, veće teži 56 kg, dok je promjer malog zvona 484 mm.
Nakon Drugog svjetskog rata kapelica je prešla u vlasništvo župe sv. Terezije Avilske. Kapela je tada i renovirana, te se u njoj nalazi drveni oltar s kipom sv. Josipa koji u ruci drži malog Isusa. U istočnoj lađi nalaze se kipovi Srca Isusova i Srca Marijina visine 90 cm, kao i ukrasni svijećnjaci. U zapadnom brodu nalaze se tri manje klupe u dva reda, a tu su i dva kipa – kip sv. Stjepana mučenika koji u ruci drži kamenje i kip sv. Terezije Avilske. Nameće se pitanje zašto baš ova dva kipa, odnosno ovi sveci, što je pojasnio mons. Stjepan Beretić. Budući da je graditelj kapele bio je István Peits, odnosno Stipan Peić, u kapelu je stavljen njegov zaštitnik sv. Stjepan, kao i zaštitnica njegove supruge sv. Terezija Avilska. U kapelici je provedena struja, te je danas prisutno i električno zvono, a u njoj se gotovo svakodnevno obavljaju obredi ukopa.
Kapela Lichtneckert
Kapela je podignuta 1913. godine u neogotskom stilu s elementima neorenesanse, a podaci upućuju na arhitekta Titusa Mačkovića. Osmokutne je osnove, a fasada je obložena crvenom klinker opekom. U krovnoj konstrukciji javljaju se tempanonska polja od kojih polaze dvoslivni krovovi koji se sučeljavaju u središnjem dijelu građevine. Krovni pokrivač je od lima, a u narodu je za ovu kapelu poznat i naziv »crvena kapela«.
Kako u svom radu navodi Csúszó, 28. listopada 1893. godine postavljeni su i blagoslovljeni temelji za ovu kapelicu, a svečanosti je nazočila cijela obitelj Lichtneckert. Kapelica je posvećena sv. Rozaliji. Podaci o izgradnji, inicijativa, nacrti i dopuštenje nisu sačuvani u arhivu, ali zahvaljujući novinama toga vremena sačuvan je podatak da je zgrada kapelice izgrađena dvadesetak godina nakon blagoslova temelja, odnosno 1913. godine. Sačuvani podaci govore da je 28. ožujka 1914. godine ovdje pokopan András Lichtneckert (1844. – 1914.), dok je njegova supruga Emilia Kass preminula 26. ožujka 1929. godine, te je također ovdje pokopana.
Ova kapelica je pod zaštitom spomenika od 2000. godine, a o njoj je u lokalnim novinama pisala i arhitektica Branka Šadi 1983. godine. U svom tekstu Šadi piše kako je građevina sagrađena na prijelazu stoljeća i da se pretpostavlja da ju je projektirao Titus Mačković, budući da je on projektirao i njihovu obiteljsku kuću 1901. godine. Prema dostupnim izvješćima izvornog namještaja u kapelici nema, zapravo nema ništa što bi istaknulo vjerski karakter (oltar, svete slike...). Iz nekrologa koji je objavljen 1968. godine može se utvrditi da se ova kapelica tih godina počela koristiti za obrede ukopa. U međuvremenu kapelica je obnovljena izvana i iznutra. Desetljećima su ovdje nedostajali znakovi s natpisima, a onda su 2003. godine postavljene dvije nove mramorne ploče na zapadnoj strani zida, iz čijeg teksta saznajemo da su tu pokopani i drugi nasljednici. Pretpostavlja se da su ovdje doneseni i posmrtni ostaci Andrásove sestre Albine. Na ploči s desne strane, gdje su upisani podaci članova obitelji Bascha, uz križ je uklesana i Davidova zvijezda.
Ova kapelica je danas u vlasništvu župe sv. Terezije Avilske, elektrificirana je te se po potrebi koristi za obrede ukopa.
Ž. V.
Korišteni podaci: Povijesni arhiv Subotica, Ex Pannonia, broj 18, Dezső Csúszó; prof. dr. sc. Géza Czékus, mons. Stjepan Bertić, Wikipedia.
