Arhiv tekstova
Usporedba praksi i razmjena iskustava
Što je dosad učinjeno dobro, a i gdje ima prostora za poboljšanja za obje manjine: hrvatsku u Srbiji i srpsku u Hrvatskoj? Na to središnje pitanje su u petak, 21. ožujka, na konferenciji u Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu pod nazivom »Nacionalni sustavi zaštite hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj«, odgovarali i raspravljali političari, medijski i kulturni radnici te aktivisti s obje strane. Ova konferencija pokrenuta je na inicijativu Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata (Zagreb), s ciljem poticanja kontinuiranog otvorenog dijaloga o nacionalnim sustavima zaštite hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Ujednačavanje opsega prava
U ime organizatora Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata konferenciju je otvorio predsjednik Ivo Martinović.
»Kroz osiguravanje sudjelovanja predstavnika manjinskih udruga, istraživača iz područja hrvatsko-srpskih odnosa, ali i dužnosnika i parlamentarnih zastupnika iz redova nacionalnih manjina, ovom raspravom želimo usporediti postojeće modele zaštite nacionalnih manjina u Hrvatskoj i Srbiji te potaknuti transfer pozitivnih iskustava i praksi u normativne standarde ovih država«, kazao je Martinović.
Također, zahvalio se Srpskom narodnom vijeću u Hrvatskoj i Hrvatskom nacionalnom vijeću u Srbiji i dodao da bez njihovog odaziva konferencija ne bi imala ovakav značaj:
»Hrvatska i Srbija imaju potpisan sporazum o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i srpske manjine u Hrvatskoj (iz 2005. godine). Međutim, normativno institucionalni modeli koje su ove dvije države razvile u proteklih dvadeset godina različiti su u opsegu osiguravanja političke predstavljenosti, ali i osiguravanja sredstava iz državnih proračuna za financiranje i potporu razvoja kulturne autonomije ovih manjinskih zajednica. S druge strane, predstavnici srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj te hrvatske nacionalne manjine u Srbiji prepoznali su važnost uzajamne suradnje te djelovanja prema svojim matičnim domovinama, ali i matičnim državama, kako bi unaprijedili sustav zaštite i promidžbe nacionalnih manjina u svojim državama. Zbog svega navedenog, vjerujemo kako kontinuitet ovakvih dijaloga, uz međusobno uvažavanje i suradnju srpske i hrvatske manjinske zajednica, s posebnim naglaskom i brigom na ujednačavanju opsega prava ovih manjina, treba i može biti vrijedan doprinos u izgradnji mostova suradnje i relaksaciji odnosa između Hrvatske i Srbije. U tom smjeru i mi iz Zajednice dali smo, i davat ćemo svoj maksimalni doprinos, a kako bi proživljene traume svih nas bile ulog i doprinijele iskrenom i trajnom uvažavanju i boljoj suradnji između naše dvije države i naroda koji žive u njima te tako ispunimo naše obveze i stvorimo zdrave temelje za bolju budućnost generacija koje dolaze iza nas«.
U ime hrvatske Vlade, koja je preko Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina bila pokrovitelj ove Konferencije, sve sudionike i goste uvodno je pozdravio Aleksa Đokić, voditelj Službe za pravo nacionalnih manjina, Vladinog Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
Zakoni, sporazumi, politike
Konferencija je imala dva panela. Prvi panel imao je temu »Suradnja dijalogom: manjinske zajednice i državne politike u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji«, a sudjelovali su Boris Milošević, predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj i predsjednik SNV-a, Jasna Vojnić, predstavnica hrvatske manjine u Srbiji, predsjednica HNV-a i zastupnica u Hrvatskom saboru, Milorad Pupovac, predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj i zastupnik u Hrvatskom saboru, Tonino Picula, zastupnik u Europskom parlamentu i izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju, a umjesto Tomislava Žigmanova, koji je trebao biti sudionik ovog panela i nije mogao doći, na panelu je govorio i Ivo Martinović, predsjednik Zajednice PHSBB-a. Moderator prvog panela bio je Goran Rotim.
Govor mržnje spram Hrvata
Predsjednica HNV-a i zastupnica u Hrvatskom saboru Jasna Vojnić u svojem je izlaganju, između ostalog, ukazala na problem govora mržnje spram Hrvata koji je često prisutan u javnom diskursu Srbije i koji se, po njenom mišljenju, koristi kao emocionalni okidač, kako bi se skrenula pažnja s važnih problema.
»Kada bi taj govor mržnje nestao, odnosno sveo se na nivo incidenta, a ne na razinu politike i prakse, sigurno bismo napredovali. Nije problem što to pojedinci govore, već što dolazi od najviših predstavnika vlasti, što onda širi i potiče strah i netrpeljivost između naša dva naroda. Zbog toga smo imali sastanke s našim europarlamentarcima da se govor mržnje nađe na dnevnom redu Europskog parlamenta i da uđe u izvješće Europske komisije, to je jedini mehanizam da to prestane«, rekla je Vojnić.
Video linkom se iz Europskog parlamenta javio Tonino Picula, koji je rekao da situacija u toj državi nije dobra i da ona ne napreduje na svom europskom putu.
»Štoviše, Srbija mjesecima živi u neproglašenom izvanrednom stanju, institucije su blokirane, a građani na ulicama«, smatra Picula.
Jačanje kulturne autonomije
Drugi panel »Od priznanja do pomirenja: ulaganje u manjinske zajednice kao mehanizme integracije i očuvanja kulture / borba protiv govora mržnje i kultura sjećanja« bavio se pitanjem jačanja kulturne autonomije i promoviranja pozitivnog imidža manjinskih zajednica u javnom diskursu, kao i izazovima vezanim za govor mržnje, diskriminaciju pripadnika manjina te važnosti suočavanja s prošlošću i očuvanju kulture sjećanja kroz komemoracije i obilježavanje nevino stradalih žrtava. Fokus je bio međusobna usporedba praksi u Hrvatskoj i Srbiji, s primjerima dobre prakse i prijedlozima za unaprjeđenje.
Sudionici drugog panela bili su Aleksandar Milošević, predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj i generalni tajnik SNV-a, Karolina Bašić, ravnateljica NIU Hrvatska riječ iz Subotice, Jelena Nestorović, predstavnica srpske manjine u Hrvatskoj i voditeljica programa SNV-a, Katarina Čeliković, donedavna ravnateljica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Nataša Kandić, osnivačica i dugogodišnja direktorica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda i Vesna Teršelič, voditeljica centra za suočavanje s prošlošću Dokumenta iz Zagreba dok je Zlatka Pintera, istraživača i pisca knjiga o stradanjima Hrvata u Srbiji 1990-ih, koji je zbog bolesti bio spriječen, zamijenio Ivo Martinović, predsjednik Zajednice. Moderator ovog panela bio je Viktor Koska.
Ravnateljica NIU Hrvatska riječ Karolina Bašić govorila je o financiranju i radu te jedine profesionalne institucije ovdašnjih Hrvata u području informiranja.
»Što se tiče financiranja, mi se financiramo iz AP Vojvodine, ukupno devet nacionalnih manjina dobiva sredstva za svoje časopise i novine, ukupno 4,5 milijuna eura, od čega Hrvatska riječ dobiva 550.000 eura, što nam omogućava da imamo najveći broj uposlenih u ustanovi, dok je za nacionalna vijeća to mnogo manja suma. Srbija na godišnjoj razini opredijeli 2,6 milijuna eura na 24 savjeta, što je daleko manje u odnosu na novine. Dakle, ono što pomaže HNV-u jesu kapitalni projekti od Vlade Hrvatske i Središnjeg ureda za Hrvate izvan Hrvatske«, navela je Bašić.
Katarina Čeliković predstavila je rad Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata osvrnuvši se na istraživanje kulturne baštine, koje je trajalo jedno desetljeće, predvođeno profesoricom Milanom Černelić. Govoreći o kulturi Hrvata u Vojvodini, Čeliković je istaknula koliko je hrvatska zajednica ponosna na svoje višestoljetno bogatstvo baštine. Također, naglasila je važnost naklade i očuvanja pisane riječi.
Konstruktivna rasprava
Na kraju svakog panela u raspravu su se pitanjima i komentarima uključivali i brojni gosti. Veljko Kajtazi, zastupnik romske manjine u Hrvatskom saboru, istakao je pozitivan tretman Vlade Hrvatske prema manjinskim zajednicama u Hrvatskoj pa tako i prema romskoj manjini, ali istakao i izazove s kojima se sreću u lokalnim sredinama.
Oba panela konferencije održana su u konstruktivnom ozračju, bez obzira na težinu tema i drugačijih viđenja pojedinih izazova. Primjerice, govorilo se i o komemorativnim praksama dviju manjinskih zajednica kada je riječ o spomen obilježjima, posebno o načinu obilježavanja Oluje za koju je Milorad Pupovac ocijenio da sigurno nije produktivna niti za srpsku zajednicu u Hrvatskoj niti za hrvatsku u Srbiji. Naglašeno je kako u Hrvatskoj postoje spomen-obilježja i prakse obilježavanja sjećanja na nevine žrtve pripadnike srpske manjine u Hrvatskoj. Ivo Martinović naglasio je da je dobro što postoje mjesta gdje se mogu komemorirati takve nevine žrtve i svi prema nevinim žrtvama s bilo koje strane trebamo imati pijetet, no podsjetio je i na činjenicu kako u Srbiji na žalost još ne postoji politička volja da se dozvoli izgradnja makar jednog spomen-obilježja za nevino stradale Hrvate koji su u Srbiji ubijeni, nestali i protjerani tijekom 1990-ih. O tome govori dosije Zločini nad Hrvatima u Vojvodini u izdanju beogradskog Fonda za humanitarno pravo, o kojima je na konferenciji govorila Nataša Kandić iz Beograda. Vesna Teršelič iz Dokumente istakla je važnost odavanja pijeteta nevinim žrtvama i sjećanja na njih čime bi nove generacije upozoravali da se slične stvari ne ponove.
Veleposlanica napustila konferenciju
Jedini incident dogodio se na kraju prvog panela kada je veleposlanica Srbije u Hrvatskoj Jelena Milić, kao gošća iz publike, upitala Jasnu Vojnić je li ju dobro razumjela kada je u izlaganju rekla da državni vrh Srbije, i gradonačelnici nekih gradova, svojim djelovanjem šire govor mržnje.
»Da«, potvrdila je Jasna Vojnić, nakon čega je na ponovljeno veleposlaničino pitanje jednako odgovorila i naglasila kako ne podržava govor mržnje ni s jedne strane.
Veleposlanica Milić je tada demonstrativno napustila skup, a prije odlaska još je spomenula kako hrvatska država podupire koncerte Thompsona kao i da je Nino Raspudić (hrvatski političar koji nije pozvan niti je sudjelovao na konferenciji) citirao istraživanje o tome da mladi nemaju pojma zašto je Thompson problem.
Demonstrativni odlazak Jelene Milić izazvao je veliku medijsku vidljivost ove konferencije u cijeloj regiji, više se osvrćući na sam čin protestnog odlaska veleposlanice nego na sadržaj same konferencije i poruke koje su proizašle iz nje.
Nakon konferencije Ivo Martinović dao je izjavu u kojoj je naglasio kako je dobro da je ova konferencija održana i da se, unatoč ne baš lakim temama, ipak otvoreno razgovaralo o izazovima s kojima se susreću manjine i na jednoj i na drugoj strani te istakao važnost da kroz dijalog pronađemo i otklonimo razlog zbog kojeg ni 30 godina nakon završetka rata odnosi između naše dvije države i naša dva naroda nisu relaksirani, nego svako malo budu obilježeni novim tenzijama koje štete svima, a posebno manjine postanu najizloženije tim tenzijama. Također, naglasio je kako neke stvari vidimo različito i da ćemo to uvijek vidjeti različito, što je prirodno, jer smo ista događanja promatrali i proživljavali na različitim stranama. No, unatoč tim i drugim razlikama važno je prestati s kulturom monologa, odnosno potrebno je uložiti dodatne napore kako bismo kroz kulturu mirnog i uljudnog dijaloga relaksirali odnose između dvije države i dva naroda. Kako je zaključio, potrebno je slušati i čuti jedni druge te početi uvažavati različitosti i osjećaje koje proživljavaju sve strane, kao i prema nevinim žrtvama s obje strane.
Konferenciji je kao gošća prisustvovala i Matea Oskomić, studentica prve godine prijediplomskog studija sociologije u Zagrebu, unuka obitelji Oskomić, bračnog para Agice (1943.) i Nikole (1940.), koja je s Nikolinom tetom Marijom Tomić ubijena u vlastitoj obiteljskoj kući u Kukujevcima, u noći između 29. i 30. srpnja 1993. godine.
Zlatko Žužić
