Arhiv tekstova
Digitalizirana zbirka igara i kola iz Bačke
Prof. Bela Gabrić (1921. – 2001.) skupio je i sačuvao zbirku nota narodnih igara i kola iz Bačke. Sve notne zapise i aranžmane uradio je za tamburaški orkestar Gabrićev suradnik Miloš G. Pilić, inače glazbenik Subotičke filharmonije. Zbirka sadrži 55 naslova kola i igara, a tu je građu digitalizirao Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i ona je sada dostpuna na njihovom portalu www.zkvh.org.rs u segmentu Digitalizirana baština (Notna građa). Zbirka se fizički čuva u Bunjevačko-šokačkoj knjižnici Ivan Kujundžić pri Katoličkom društvu Ivan Antunović u Subotici, a stručno ju je opisao stručni suradnik Zavoda, profesor tambure Vojislav Temunović.
»Zabilježena su kola i igre koje su se plesale (23 naslova), ali i kola koja su bila samo za instrumentalnu izvedbu tamburaškog orkestra (23 naslova). Pojedina kola imala su i svoj tekst uz koji su se igrala i pjevala. Kola i igre su napisane u dvije ili više verzija, jer su zapisi od različitih interpretatora te je svirano na različite načine, što je i karakteristika folkloristike. Sva zapisana kola i igre su aranžirani za klasični tamburaški orkestar koji ima osam dionica u partituri. Partiture za tamburaški orkestar urađene su korektno i čitljivo. Analizirajući ih, vidimo karakteristični način razmišljanja i stil izrade partitura toga vremena«, kaže Temunović.
Igre koje se plešu
Zbirka se načelno može podijeliti u dvije grupe. Jedna grupa naslova su kola – igre koje se plešu, ukupno je 23 naslova, dok drugu grupu čine kola – igre kao instrumentalne skladbe, u to vrijeme popularnog glazbenog oblika »kolo« i ukupno je 17 naslova.
»Prva grupa nota su kola – igre koje su se plesale u folkloru, igrankama, svatovima i na drugim narodnim zabavama i druženjima toga vremena. Naslovi koje imamo u ovoj arhivi svjedoče da su to bunjevačka kola koja se danas većinom igraju u folklornim društvima. Dakle, riječ je o živoj baštini. U sedam kola imamo i zapisani tekst koji se pjevao uz igru. Kazivači tekstova su bili Milenko Parabućski i Antun Vizin iz Pečuha za tri zapisana teksta, a tri teksta su zapisana po narodnom pjevanju, točnije, ne zna se ili nije zapisan kazivač«, kaže Temunović.
Nazivi kola i igara iz ove skupine su: Rukavica s prstima, Bunjevačko kolo polagano (3 verzije), Seljančica, Gajdaško kolo (5 verzija), Hajd na levo, hajd na desno, Rokoko (starinsko), Rokoko (novo), Milkino dete, Momačko kolo, Ja sam sirota, Rićići, Jastuk tanca (3 verzije), Keleruj – Todore kolo, Bunjevačko veliko kolo (Ej, seko kako ćemo ili današnji naziv Babačko kolo – 2 verzije), Tandrčak, Srdim se dušo, Igrala bi dere, Divojačko kolo, Bunjevačko veliko – malo kolo (5 verzija), Ketuša kolo, Loskovo (Slamarsko) kolo, Mazuljka (Oj, ti curo garava, Bajski trokut, 2 verzije) i Sedam puta kolo (polka, Bajski trokut).
Igre – instrumentalne forme
Druga grupa nota su kola – igre kao instrumentalne forme, omiljene u to vrijeme.
»Ona bi se mogla okarakterizirati i kao bačka kola, jer su izvođena i šire od Subotice i Bajskog trokuta. Neka kola su i snimljena s tamburaškim orkestrom RTV-a Novi Sad i tamburaškim orkestrom Janike Balaža i tako bila popularna u to vrijeme. Imamo i grupu od šest bezimenih kola, kako bismo ih mogli nasloviti. Od tih šest kola za četiri se znaju naslovi, kako su danas poznati u tamburaškoj literaturi i pod kojim imenom su snimljeni u produkciji gore navedenih tamburaških orkestara«, pojašnjava Temunović.
U ovoj su grupi sljedeći naslovi: Samostalsko kolo (2 verzije), Čučkalo (Mangupsko) kolo, Ja sam Jovicu, Tamburaško kolo, Kolo Jelica (Galop kolo), Perino kolo, Đurđevica kolo, Zaplet, Tavankutsko kolo, Pavlovačko kolo, Bezimeno kolo br. 1 (ima 2 verzije), Bezimeno kolo br. 2, Bezimeno (Galop) kolo br. 3, Bezimeno (Somborsko) kolo br. 4, Bezimeno (Jeftanović) kolo br. 5, Bezimeno (Tamburaško) kolo br. 6 i Kolo polagano.
Imena svirača
Također, zbirka donosi i podatke o imenima svirača iz tog vremena, jer su zapisane različite izvedbe istih naslova.
»Tako su ovdje imena kao što su Pere Tumbas Hajo (najviše zapisa), Stevo Bačić Trnda, Miško Marijaši, Alojzije Vuković Lozo, Grša Vukov, Miloš G. Pilić. Interesantan je i podatak o tome koje instrumente su ovi svirači svirali. Iz današnje perspektive znamo da je Pere Tumbas Hajo svirao tambure prim i basprim, a Alojzije Vuković Lozo (rođen i živio u Gornjem Tavankutu, Vuković kraj) svirao je prim. Za ostale zapisane svirače nemamo nikakva saznanja«, dodaje naš sugovornik.
Vrijedno je saznanje da su u ovoj zbirci i dva skladana kola. To je ponajprije Loskovo (Slamarsko) kolo (partitura br. 40), čiji je autor Alojzije Vuković Lozo, a još je zanimljivije da se kolo udomaćilo u folklornim ansamblima i postalo dio repertoara u raznim koreografijama. Drugo skladano kolo za koje znamo autora je Perino kolo (partitura br. 31) Pere Tumbasa Haje. Ovo kolo spada u drugu grupu nota, u instrumentalnu glazbenu formu.
»Imajući u vidu sve do sada napisano, ovo je vrijedna zbirka nota iz povijesti tamburaške glazbe s prostora Subotice koja svjedoči da je tamburaška scena sredinom 20. stoljeća u Subotici bila veoma živa i aktivna, glazbeno pismena i svjesna da je zapis veoma važan segment očuvanja nacionalne kulture. Uspjeli smo kroz ovu zbirku sačuvati i imena svirača aktivnih u tom periodu, a danas potpuno neznanih«, zaključuje Temunović.
D. B. P.
