Arhiv tekstova
Svestrani velikan kulture
Stanislav Preprek bio je svestrani stvaralac, osobnost u kojoj su se susreli glazba, književnost i slikarstvo. Po profesiji učitelj, Preprek se iskazao i kao skladatelj, orguljaš, zborovođa, melograf, pisac glazbenih studija i kritika, te prevoditelj, publicist i djelatnik knjižnice. Kao skladatelj djelovao je 64 godine, kao učitelj gotovo 30, kao orguljaš 11, kao zborovođa 39, a kao knjižničar 19 godina.
Ove godine – preciznije u srijedu, 16. travnja – obilježavamo 125. obljetnicu njegova rođenja. Rodio se 16. travnja 1900. godine u Šidu od oca Mateja Prepreka i majke Karoline, rođene Exler. Osnovnu školu završio je u Grabovcima (Srijem). Realnu gimnaziju završio je u Srijemskoj Mitrovici 1914., gdje je napisao i svoje prve skladbe.
Kod profesora glazbe i skladatelja Vladimira Stahuljaka u Petrinji je dvije godine, između 1916. i 1918., privatno učio nauku o harmoniji. U Petrinji 1918. završava i Učiteljsku školu.
Učitelj, orguljaš, zborovođa
Učiteljskim pozivom Stanislav Preprek aktivno se bavio trideset godina – od samoga početka karijere 1919. do pred kraj 1948., kada je umirovljen zbog slaboga vida. Učiteljsku službu započeo je u Velikoj Kapeli 1919., gdje započinje i orguljašku službu i vodi crkveni zbor. Službu nastavlja kao učitelj u velikoj petrovaradinskoj pučkoj školi J. J. Strossmayer (Stari Majur) i orguljaš u crkvi sv. Jurja mučenika, gdje je i zborovođa Hrvatskog pjevačkog društva Neven u Petrovaradinu.
Prvi poslijeratni koncert u Petrovaradinu održao je 1921. s mjesnim pjevačkim zborom Neven. Učiteljska služba iste ga godine vodi u Maradik (Srijem). Godine 1922. tiskana mu je prva skladba O dođi, Tvorče za mješoviti zbor, u glazbenom prilogu prvog broja zagrebačkog časopisa Sv. Cecilija; te prva tiskana pjesma Epitalamij u 5. broju zagrebačkog časopisa Kritika. Iste godine kada je izgubio vid na lijevom oku; 1923., tiskan mu je prvi članak s naslovom Istarska ljestvica u 5. broju zagrebačkog časopisa Sv. Cecilija; završio je I. i II. gudački kvartet i iste godine skladao IV. i V. gudački kvartet, što ga svrstava među prve naše skladatelje gudačkih kvarteta. Petrovaradinsko Hrvatsko pjevačko društvo Neven pod ravnanjem Prepreka 1929. postalo je prvakom na natjecanju pjevačke župe Klaić, koje je obuhvaćalo Vojvodinu.
Početkom prosinca 1926. postaje ravnajućim učiteljem u maloj petrovaradinskoj pučkoj školi Ilija Okrugić i ujedno preuzima orguljašku službu u crkvi sv. Roka (obje službe u Novom Majuru). Kako je već navedeno, umirovljen je 1948. zbog slabovidosti pola godine prije navršenja učiteljske službe. S mješovitim zborom Šuma spava na XIII. festivalu muzičkih društava Vojvodine 1976. osvaja nagradu Petar Konjović za najbolje prvo izvođenje a cappella skladbe domaćeg autora.
Skladateljsko djelo
Kako navodi Hrvatska enciklopedija, Preprek je kao skladatelj djelovao samozatajno u maloj sredini, skladajući bez većih pretenzija za izvođenje vlastitih djela. Premda ga je sljepoća rano onemogućila u stvaranju, ostavio je velik opus za različite izvoditeljske sastave. Kako se dodaje, Preprekov je skladateljski izraz u početku bio na tragu impresionizma, posebno u minijaturama, no poslije je, obaviješten o novim pojavama u glazbi, posebice Novoj bečkoj školi, učinio zaokret prema ekspresionizmu, atonalitetnosti i atematizmu. U posljednjem stvaralačkom razdoblju vratio se ponovno tonalitetu i harmoniji.
Počeo je skladati vrlo rano, još kao gimnazijalac, 1914. u Srijemskoj Mitrovici napisao je svoju prvu skladbu Laku noć za glas i klavir 1914. godine. Nastavljajući školovanje u Petrinji kod profesora Vladimira Strahuljaka napisao je i svoju prvu crkvenu skladbu Ave Maria za glas i orgulje i prvu zbornu skladbu za muški zbor Bože živi. Skladao je i svjetovnu i crkvenu glazbu. U okviru svjetovnih skladbi pisao je orkestralne skladbe, solističke instrumentalne skladbe, klavirske skladbe, poeme, sonate, suite, pojedinačne skladbe, orguljske skladbe, vokalne skladbe, pojedinačne popijevke za glas i klavir, za ženski zbor a capella, za muški zbor a cappella, za mješoviti zbor a cappella, za dječji zbor i klavir, za troglasni dječji zbor a cappella, te veći broj započetih, ali nedovršenih skladbi. Pisao je i harmonizacije. Od crkvenih skladbi pisao je promjenljive misne dijelove prema starom obrascu, motete, pjesme prema neliturgijskom tekstu, kantate, skladbe inspirirane istočnom liturgijom, veliki broj misa, moteta i drugih skladbi.
Sudjelovao je na znanstvenim skupovima, kako u zemlji tako i u inozemstvu, posvećenim pitanjima koja se tiču crkvene glazbe. Bio je aktivni suradnik časopisa Sv. Cecilija iz Zagreba, kao i drugih sličnih publikacija za crkvenu glazbu. Također, bio je član Udruženja kompozitora Vojvodine.
Književnik, knjižničar i prevoditelj
Stanislav Preprek poznat je najprije kao skladatelj, a manje je poznat njegov književni rad. Prva sačuvana pjesma s naslovom Epitalamij objavljena je 1921. u časopisu Kritika. Ovo je ujedno i jedina pjesma koju je Preprek objavio za života! Ipak, neumorno je stvarao, pišući pjesme čak i kada je izgubio vid.
Skoro dva desetljeća radio je kao knjižničar. Nakon rata, 1946. postaje knjižničar petrovaradinske knjižnice i čitaonice Vladimir Nazor. Ondje je suosnovao Književni krug mladih. Gradska knjižnica u Novom Sadu, čiji je uposlenik bio, 2004. godine tiskala mu je posthumno knjigu Pred tminama na srpskom jeziku. O tridesetoj obljetnici Preprekove smrti, 2012. godine Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata tiskao je knjigu Prognanik iz svijeta svijetlosti – život i djelo Stanislava Prepreka koja na jednome mjestu objedinjuje cjelokupno pjesničko djelo ovog velikog umjetnika. Ovdje su objavljene i njegove pjesme na njemačkom jeziku. Njegova sabrana poezija sastoji se od 344 pjesme, podijeljenih u 10 ciklusa, onako kako ih je sam pjesnik rasporedio. Prof. Đuro Rajković 2006. godine objavio je monografiju Stanislav Preprek : život i djelo koje je izišlo u nakladi Hrvatskog društva crkvenih glazbenika. Inače, Rajković je bio posljednji učenik i pomagač, prepisivač i suradnik Prepreka.
Uz sve druge djelatnosti, bavio se i prevođenjem. Prvi i najvažniji Preprekov tiskani prijevod, zapravo prepjev, je sumersko-babilonski ep Gilgameš, najstarije poznato djelo svjetske književnosti. Njega je najprije objavila izdavačka kuća Veselin Masleša iz Sarajeva, u svojoj ediciji ARS, godine 1961. Nakon toga je Preprekov prijevod Gilgameša objavilo još desetina drugih izdavačkih poduzeća u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.
Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo u Novom Sadu danas nosi Preprekovo ime.
Stanislav Preprek preminuo je 1982. godine u Petrovaradinu i pokopan je u obiteljsku grobnicu na petrovaradinskom Novomajurskom groblju.
Klara Dulić Ševčić
