Najradosniji dan za čovjeka
Život je satkan od uspona i padova, od razočaranja i radosti. Ponekad se osjećamo usamljenima i odbačenima, što je za čovjeka teško i bolno iskustvo. Ali u tim najtežim trenucima života, kada je i naša vjera na velikoj kušnji, znajmo da se i sam Gospodin osjećao tako upravo zbog nas i naših grijeha. Dopustio je da mu se dogodi sve ono najstrašnije i najbolnije što čovjek može iskusiti, jer nas ljubi. Zato, kad smo pritisnuti bolima i patnjama, kada mislimo da su nas svi odbacili, znajmo da nas Gospodin nikad neće odbaciti, on je s nama uvijek, i u trenucima najvećeg mraka. Veliki petak i nakon njega Uskrs dokaz su njegove ljubavi, veće od svakog našeg grijeha, znak su nade za posrnulog čovjeka, pritisnutog svojim slabostima i nevoljama. Dokaz su da svemogući Bog brine za svoja stvorenja, do te mjere da ni svoga Sina ne štedi. Zato su ovo najradosniji dani u godini za svakog vjernika, te znak da ima nade i za one koji sada ne vjeruju, kao što čitamo u Evanđelju da ni tada mnogi nisu vjerovali, ali ih je snaga Kristove ljubavi zahvatila tako snažno da nisu mogli ustrajati u svojoj nevjeri, nego su ga ipak prepoznali i tako postali dionici njegovog otkupiteljskog djela.
Očekivanja
Do najradosnijeg dana za kršćanski svijet dolazi se preko najtužnijeg dana, kada je čovjek razapeo Boga. Kristovo otkupiteljsko poslanje išlo je od poniženja do proslave, od smrti do uskrsnuća. Iako je i nama danas teško prihvatiti ove istine naše vjere i često se pitamo, osobito dok kroz Križni put razmatramo njegovu muku, zašto je moralo biti baš tako strašno. Zar Bog nije mogao drukčije spasiti čovjeka? Ipak, iako nam je teško prihvatiti, znamo da je tako bilo. A Isusovi suvremenici, iako su očekivali Mesiju, Spasitelja, i to stoljećima unazad, ipak ga nisu prepoznali, te su ga odbacili. Kako im se to moglo dogoditi u trenucima kada su im mesijanska očekivanja dosegnula vrhunac? Čovjek ne može prepoznati Boga kada ga pokušava ukalupiti u svoja očekivanja i u svoje vizije. Bog nadilazi naš svijet, njegova želja za našim dobrom mnogo je veća od onoga što sami možemo poželjeti i očekivati. No, teško nam je to shvatiti iz ovozemaljske perspektive. Mi očekujemo ono što je za ovaj život, a Bog dariva ono što je za vječnost. Židovi su očekivali oslobođenje od Rima i život u slobodi, a Krist je donio mnogo više: oslobođenje od grijeha i slobodu djece Božje, donio je otvorena vrata Raja.
Kralj
Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. To je najvažnija rečenica koja odzvanja Velikim petkom. Zato nema nikakve vojske koja bi ovoga kralja, okrunjena trnovom krunom i s trskom u ruci umjesto žezla, oslobodila onih koji su riješili pogubiti ga. On je kralj, ne samo nekog teritorija omeđenog nekakvim granicama. On je Kralj neba i zemlje. Ovo što je vezan, bičevan i popljuvan, osuđen na smrt poput razbojnika i razapet, nije znak njegove slabosti, nego moći. Božja se veličina i moć ogleda upravo kroz apsurde koje čovjek ne razumije, kroz djelovanja koja čovjeka iznenađuju do šoka, jer se događaju kroz preokrete koji su potpuno neshvatljivi ljudskom razumu. Zato mu se smiju na Veliki petak, jer ne znaju što će biti u nedjelju. Izgleda kao da je dotaknuo dno, da su njegove riječi izgubile smisao, ali će taj smisao biti razotkriven na uskrsno jutro, jutro Božje pobjede nad grijehom i smrću, koju ljudi nisu očekivali.
Ljubav je pobijedila, novi život nam je darovan. Uskrsno jutro je jutro našeg spasenja, najradosniji dan u povijesti čovječanstva.