Arhiv tekstova
Uskrs u Srijemu
Prema sjećanju starih srijemskih župljana, priprava za najveći kršćanski blagdan Uskrs započinjala bi na Veliki četvrtak, kada se svetom misom slavi Isusova posljednja večera. Muškarci bi na misu donosili šibe opržene u vatri. Poslije mise majke bi te šibe zabadale u luk, vjerujući da će biti zdrav i plodan. Zvona na crkvi bila bi vezana do Uskrsa. Na Veliki petak crkva bi bila puna svijeta, a muškarci bi čuvali Isusov grob. Na Veliku subotu u crkvi bi bio blagoslov vatre i vjernici bi ugarke nosili kući. Ujutru na dan Uskrsa pripremljena hrana nosila bi se u crkvu na blagoslov i potom nakon doručka svi bi odlazili na veliku misu. Momci su čuvali Isusov grob. Odjeveni u rimske toge nosili bi rimske šljemove i koplja, a straža bi se mijenjala svaki sat. U Slankamenu su prije Drugog svjetskog rata Isusov grob čuvali vatrogasci. Prema sjećanju Ilije Rendulića, rodom iz Slankamena, uglavnom su to bili Nijemci, obrtnici. No, poslije rata su protjerani, pa su taj običaj preuzeli starosjedioci. Ovaj običaj dugo se zadržao i u Gibarcu.
»Isusov grob čuvali su uglavnom momci, ali bilo je i oženjenih, ali kad su se vratili iz vojske. Vojsku sam služio 1948. godine. Tada je moja generacije prispijevala za bogare, jer kod nas se govorilo da čuvamo Bogu. Nismo imali posebne odore nego smo oblačili svečana odijela. Crkva je bila puna ljudi na Veliki petak. Mladi obučeni u svečana odijela dolazili bi ljubiti Bogu, a stajali smo mirno. Običaj je bio da bogari između sebe pokupe dobrovoljni prilog i da se na Uskrsni ponedjeljak, nakon večernje mise, okupimo i uz jelo i piće proslavimo«, sjeća se Marijan Žebić.
Jaja su se farbala na Veliki petak. Jaje kao simbol života, plodnosti i nove klice te nagovještaj vječnoga života. Bilo je različitih šara, od vjerskih simbola do cvjetnih motiva i stilizirane vinove loze ispisane voskom. Često su se jaja farbala u lukovici te u svilopis tehnici, na crnoj podlozi s crvenim i žutim motivima. Bio je raširen običaj nošenja jaja u crkvu na posvetu, Svetenje.
»Moja pokojna mama i ja farbamo punu korpu jaja. Ujutru na dan Uskrsa budimo djecu i oni traže gnijezda u travi gdje je zec donio jaja i darove. Za doručak spremali smo tanke i debele kobasice, svinjski jezik, kuhana jaja, mladi luk, hren i uskrsni kruh. Sve to bismo u košari prekrivenoj vezenim ručnikom nosili u crkvu na posvetu«, sjeća se Manda Žebić iz Budimaca, rodom iz Gibarca.
Djeca bi išla po selu i skupljala jaja. Dobijali bi novac, šarena jaja, a bilo je i onih samo ofarbanih bez motiva koje su u Gibarcu zvali broče.
Fotografija u ovotjednoj priči datira iz 40-ih godina prošlog stoljeća. Iz obiteljskog je albuma učiteljice Živke Hornjak. Autor je nepoznat, ali se zna da je snimljena na Krstini (izvor vode u Gibarcu), kada se grupa mještana Gibarca vraćala s Velike uskrsne mise. Svatko na fotografiji ima šareno jaje u ruci kao simbol nagovještaja vječnoga života.
S. D.
