Arhiv tekstova
07.02.2003
Još uvijek imam energije!
Dina Dvornika nije potrebno posebno predstavljati široj glazbenoj javnosti, s obzirom da je na aktualnoj hrvatskoj pop sceni prisutan dugi niz godina.
Još od samih početaka sa splitskim sastavom »Kineski zid«, te nadasve uspješne solističke karijere obilježene mega hitovima »Zašto praviš slona od mene«, »Afrika«, sve do posljednjeg ostvarenja naslovljenog »Svicky«, ovaj, sada već pomalo sredovječni splitski glazbenik, uvijek je, na svoj način, »odskakao« od vlastitog okruženja. Živjeći pretjeranom brzinom, pritom opasno balansirajući rubovima života i smrti, uspio je na vrijeme usporiti i vratiti se s uspjehom na muzičku scenu.
Prokomentirajte Vaš najnoviji album »Svicky«...
»Svicky« je zamišljen više kao pop ostvarenje; napravio sam ga, baš ono, iz duše, sviđa mi se i vrlo mi je drag. Cijela ekipa koja je radila na albumu uradila ga je dosta profesionalno, tako da sam uistinu zadovoljan. Morao sam prijeći malo na kompjutere i sve te nove stvari, malo sam tu izgubio vremena, ali dobro...Mislim da će to ubuduće biti mnogo lakše, s obzirom da sam uzeo jedan mali studio, za doma, u kojem ću raditi osnovu, dok bih tek kasnije ulazio u veliki studio.
Čini se da je nešto dulja stanka pozitivno utjecala na Vašu kreativnu energiju?
Je. Puno sam svirao, iz sedmice u sedmicu. Bilo mi je potrebno da se odmorim od putovanja i »ludarenja«. Malo su i godine došle...
Gdje nalazite izvor inspiracije na pragu četrdesetih?
Još uvijek me žena ne može razumjeti. Puno izlazim van, s mnogo mlađom ekipom, idem po house klubovima, klinci iz moje zgrade mi ne persiraju nego me zovu Dino. Istina, često više pitaju za moju kćer Elu. Mislim da imam još energije.
Vidite li među njima budućnost CRO funkeya, budući je Split oduvijek prednjačio kvalitetnom glazbom?
Mlađa generacija se danas potpuno prebacila na kompjutore; skidaju s ploča, CD-a i sepliraju doma, nitko više ne svira. Nema novih bendova, samo techno...
Svojedobno ste postavili visoke standarde, pojavljujući se na ekranima MTV-a i VIVA-e, koji se još uvijek ostalim hrvatskim glazbenicima čine nedostupnima.
Kada se »Afrika« vrtjela na MTV-u, nisam niti bio svjestan ostvarene vrijednosti, činilo mi se nekako normalnim da je to tako, ali, danas, gledajući ovim očima, vidim koliko smo daleko od svjetskih standarda. Izdvojio bih, možda, »Song killerse«, jedine koji bi mogli nešto napraviti...
Kakvi su planovi za proljeće?
Radim s jednim prijateljem iz Splita neku vrstu urbane glazbe, koju šaljemo vani. Imamo neke ozbiljnije kontakte, te, ako sve bude u redu, iskreno se nadam da ću u sljedećih nekoliko godina napraviti nešto ozbiljnije na inozemnome tržištu. U pogledu pop glazbe neke stvari će se raditi na engleskom jeziku; planiram suradnju s mlađim izvodjačima. Ali, postoji jedan drugi problem: nema kvalitetnih pjesama za van.
Jedan ste od prvih hrvatskih glazbenika koji se usudio nastupati s »druge strane granice«. Je li u planu ponovni dolazak?
U pregovorima sam s nekim ljudima iz Novog Sada i moglo bi se lako desiti da to bude već ovog proljeća. Ali, ako ne bude ništa od toga, uvjeren sam da ću do kraja godine sigurno doći.
