Arhiv tekstova
Napad na župni dvor u Petrovaradinu
Župni dvor u Petrovardinu napadnut je usred bijela dana, u srijedu 6. siječnja, na blagdan Sveta tri kralja. Dva su mlada muškarca željeznim šipkama provalila u župni dvor i teško ozlijedila Katu Kljajić, majku župnika Marka Kljajića, ženu u kasnim šezdesetim godinama. Istukli su i susjeda koji je poslije priskočio u pomoć starici.
Napad je počeo oko 15. sati kad su dvije osobe između trideset i četredeset godina zalupale na vrata petrovaradinskog župnog dvora pri Crkvi sv. Roka. Marko Kljajić blagoslivljao je kuće, tako da nije bio u dvoru. Njegova stara majka, koja je bila sama u kući, nije napadačima htjela otvoriti vrata, ali su oni nakon nekog vremena željeznim šipkama provalili unutra. Istoga trenutka, šipkama su počeli razbijati pokućstvo i slike na zidu. Iz zida su iščupali telefonski kabel, a telefonski aparat razbili, kako starica ne bi mogla dozvati u pomoć. To im nije bilo dovoljno, nego su agresivnost iskalili na nemoćnoj starici. Izmlatili su je željeznim šipkama od čega je zadobila unutrašnja krvarenja. Kad je pala na pod jecajući, nastavili su haračiti po župnom dvoru.
TEROR: U unutrašnjosti su ispisali parole, već poznate-četiri ćirilična slova S, Srbija i »Nema vama krsta bez naša tri prsta«. Za to se vrijeme ozlijeđena starica puzeći iskrala iz kuće na hladnoću i nevrijeme. Dopuzala je do tridesetak metara udaljene autobusne postaje i ušla u autobus. Napadači su dotrčali za njom i nastavili je tući, maltretirati i psovati (sve hrvatsko!), naočigled svjedoka. Tuce putnika i vozač autobusa nisu reagirali. Samo su se sklonili u stranu. Neki u strahu od napadača, a drugi prešutno odobravajući brutalnost napadača. Čuvši buku, iz jedne je hrvatske kuće nasuprot župnom dvoru izašao muškarac i stao u obranu župnikove majke. Tek su tada ostavili staricu, ali su se okomili na pridošlicu. I njega su pretukli, tako da mu je lice bilo puno modrica i oteklina. Kombijem, za koji se ne zna je li bio njihov, ili su ga našli na licu mjesta napada, dvojica napadača srušila su potom kapiju kuće iz koje je izašao staričin branitelj. Uvezli su se u dvorište te sustavno uništili ogradu oko kuće. Na sreću, u kuću nisu ulazili.
PAROLE: Župnikova majka ostala je u bolnici dva dana, a sada se od teških ozljeda doma oporavlja. To je dosad najžešći napad na Hrvate u Petrovaradinu. I prije su napadane pojedine kuće, prijetilo se telefonski, ispisivale parole, ali je ovo napad na središte okupljanja Hrvata. Ne zna se jesu li napadači znali da župnik u to vrijeme neće biti u kući, ali se može pretpostaviti da su znali, da ga veći dio tih dana nema u dvoru radi pastoralnih obveza. Župniku su već i prije telefonski prijetili, a zid crkve izvana ispisivali parolama. Ispisivanje je počelo prije nekoliko mjeseci, a sad su već parole ispisane vulgarnim rječnikom. U parolama prednjače napadi na Papu. Većina parola nosi potpis »Srpska deca«, a to je podmladak Šešeljevih »Belih orlova« i Jovićeva SNO-a, mladića od petnaestak-šesnaestak godina koji su bili premladi da ih se primi u srpske ekstremističke dobrovoljačke odrede, ali su dovoljno stari da razbijaju stakla, automobile i ispisuju prijeteće parole.
MEDIJSKA ŠUTNJA: Točan identitet muškaraca nije poznat, ali se zna da su to dvojica »ugroženih« Srba, koji su mijenjali svoje kuće u Osijeku i Zagrebu za kuće Hrvata iz Petrovaradina. Jedan od njih već je bio zatvaran zbog maltretiranja stanovnika i miniranja kuće u Subotici. Nakon nekoliko dana je pušten iz pritvora zbog navodnog vijetnamskog sindroma, iako, koliko se zna, uopće nije bio na ratištu. Subotički SUP, k tome, izdao je priopćenje da je uhićenik psihički neuravnotežen i da se radi samo o pojedinačnim izgredima, a ne o organiziranim napadima, te da je sve to posljedica terora pretrpljenog u Hrvatskoj. Demokratski savez Hrvata Vojvodine i tada je prosvjedovao protiv puštanja kriminalaca na slobodu. Prosvjed je ponovljen i neposredno poslije najnovijeg napada u Petrovaradinu. DSHV i župnik obratili su se svim glasilima, radiju i televiziji. Nitko ništa o napadu na župni dvor nije objavio. Samo je jedan člančić tiskan na pretposljednjoj strani »Borbe«. U njemu se događaj ne opisuje detaljno. Samo se navodi da su napadnuti župnikova majka i susjed, te da su napadači uhićeni. U Petrovaradinu danas živi oko 12.000 stanovnika, a od toga je po popisu iz 1990. godine oko 50 posto Hrvata. Ostalo su uglavnom Srbi i Crnogorci. Sustavna srbizacija počela je za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Godine 1939., u Petrovaradinu su svi stanovnici bili Hrvati, osim jednog Makedonca, pekara. Naseljavanje je teklo smišljeno. Poznata je u Petrovardinu nova gradska četvrt »Blok C« u koju su doseljavani samo Srbi i Crnogorci, gotovo svi pripadnici jugoslavenske vojske ili milicije. Pritisak i napadi na Hrvate u Petrovaradinu toliko su jaki da je u protekloj godini dana samo u Zagreb odselilo 300 hrvatskih obitelji, koje su sa Srbima uspjele zamijeniti kuće ili stanove.
Ovaj tekst je objavljen u
»Glasu koncila«, br. 4.,
24. siječnja 1993. godine.
