Arhiv tekstova
Konji bili, konji vrani
Eh, ti naši konji. U staro vrijeme naših predaka kuća koja je hranila konje bila je bogata i na dobrom glasu. Imati konja značilo je mnogo, jer ova plemenita odomaćena životinja, iznad svega privržena i vjerna svom ljudskom gospodaru, bila je sposobna »raditi« teške poslove u polju, te »vući« često puta pretovarena kola raznovrsnog tereta.
Uz sve te radne osobine konj je u davnini bio jedino prijevozno sredstvo, čijom je urođenom izdržljivošću njegov gospodar mogao prevaljivati velike udaljenosti jašući na leđima ovog snažnog kopitara.
PRVI KONJI: Pretpostavlja se kako prvi predak današnjeg konja vuče korijene između 55 i 38 milijuna godina prije Krista od Eohipusa (Hyracotherium), malog (veličine lisice) sisavca koji se hranio pretežito lišćem i koji je imao četiri prsta na prednjim nogama. Evolutivni hod milijuna sljedećih godina razvijao je mnoge pratipove ove životinje, da bi se negdje oko 5 milijuna godina od današnjih dana razvio Pliohippus predak modernog Equusa, kakav je današnji domaći konj. Interesantno je zamijetiti kako se ova vrsta krupnijeg sisavca raširila po gotovo svim kontinentima, razvijajući se u brojnim autohtonim vrstama istog zajedničkog prapretka.
MODERNI KONJI: Današnji konj pripada skupnoj vrsti perissodactyla skupa s nosorogom i tapirom, koje odlikuje jedan nožni prst (kopito). Završetak evolucije finalizirao ga je u predivnu životinju, darivajući mu snagu i pamet, dualitet osobina kojima se malo pripadnika flore može podičiti. Odomaćivši se uz čovjeka, ovaj plemeniti kopitar poslušno prihvaća dresuru i »bez pogovora« izvršava gotovo sve naredbe vjekovnog gospodara.
Evo nekoliko znakovitijih odrednica po kojima su konji specifični:
- Konj ima 44 zuba
- Seksualno postaju sposobni nakon dvije godine života, a kobila nosi 11 mjeseci, te gotovo uvijek oždrijebi samo jedno ždrijebe
- Konji su vrlo svjesni svoje ljepote, a najviše se diče svojom grivom i repom
- Poglavito spavaju stojeći
- Vole slatkiše (šećer), voće (jabuke) i povrće (mrkva)
ČOVJEK I KONJ: Druženje čovjeka i konja u njegovoj odomaćenoj prirodi datira oko 2000 godina prije Krista u starom Babylonu, te nekih 300 godina poslije u Egiptu. Potomci tih konja današnji su ponositi »arapski konji«, jedni od najkvalitetnijih i najskupljih vrsta koje danas poznajemo. Pokraj svoje već opisane radne sposobnosti, ove plemenite životinje često su bile, na žalost, korištene u ratne svrhe u kojima su, zahvaljujući genetičkoj ljudskoj želji za vlašću, svoju sporednu ulogu plaćale sakatošću i smrću u stravičnim mukama. Pitomost i plemenitost mnogo su puta nestajale pod krvavim okršajima ostrašćenih vojski, ostajući, u vjernosti, da mrtve leže kraj svog ubijenog gospodara. Jahali su ih Huni krvavo osvajajući Europu, ali i Marco Polo otkrivajući ljepote Azije, zahvaljujući njima osvajan je divlji Zapad i novi svijet američkog kontinenta. U razvijenom svijetu današnjice, u kojemu su konjsku snagu preuzele jedinice snage moćnih benzinskih i dizel motora, konji se poglavito vezuju uz sportska natjecanja, ali i paradne manifestacije kojima se nastoji objediniti tradicija prošlosti i modernog. Utrke kasača i galopera prestižni su oblici demonstracije ljudske imućnosti, što je opet posve normalno još od prvih civilizacija. Trka je bilo otkad su čovjek i konj započeli svoje povijesno druženje i bit će ih dokle god jedno od njih ne nestane s lica ove naše Zemlje.
Konji su skupi, njihova cijena nekada dostiže astronomski visoke iznose konvertibilnih valuta, što je, također, jednako vrijednostima koje su ih krasile u vremenima prošlim kada je jedan od njih čak proglašen za rimskog senatora (Bukefal).
POČAST KONJIMA: Konj je, uz psa, jedna od zasigurno najspominjanijih životinja u literarnom stvaralaštvu. Ispisane su tisuće stranica na kojima je zabilježena uzajamna ljubav vjekovnih prijatelja, ali su ipak, najljepše od svih, pjesme uglazbljene u čast ovim ljepotanima s kopitima na snažnim, brzim nogama.
