Led na pijesku
Priča o hokeju na ledu, sportu pomalo nesvakidašnjem u ovim ravničarskim krajevima i nikakvim uvjetima jednog jedinog i nepokrivenog gradskog klizališta u Subotici, ne može se ispričati bez Marka Ziđarevića, nekad dugogodišnjeg aktivnog igrača, a danas uspješnog pedagoga ove dinamične igre na ledenoj plohi. Neumoran u svojoj ljubavi prema hokeju, sportu koji ga je odveo čak do vrelog pustinjskog pijeska u Emiratima gdje je trenirao nacionalnu reprezentaciju, trenutačno je angažiran na mjestu trenera u HK »Spartak« iz Subotice.
4Gledajući u sportsku prošlost, iza Vas je prebogata hokejaška karijera.
Hokej sam počeo igrati u subotičkom »Spartaku« za koji sam aktivno nastupao punih osamnaest godina, tri sezone sam bio u beogradskoj »Crvenoj zvezdi« i tri godine sam igrao za novosadsku »Vojvodinu«, što sveukupno čini dvadeset i četiri godine igračke karijere. Nastupao sam za reprezentaciju nekadašnje Jugoslavije, oblačeći majicu juniorske i seniorske najbolje momčadi.
4Brojni golovi su obilježili impozantnu igračku karijeru. Koliko ih je, otprilike, bilo za dvije i pol decenije u stotinama odigranih utakmica?
Igrajući na poziciji desnog krila postigao sam negdje oko 500 golova u svojoj dugogodišnjoj karijeri.
4Otkud izbor za jedan, nažalost, sezonski sport u našim krajevima, kakav je hokej na ledu?
U početku sam se bavio nogometom u generaciji poznatih subotičkih nogometaša: Šujice, Budimčevića, Perduva, Ljiljka i drugih, ali sam se usporedo volio i klizati na našem gradskom klizalištu i tu me je hokejaška ekipa u kojoj su bili: Šaravanja, Dvornić i Vujković povukla da se opredijelim za hokej na ledu.
4Gledajući današnji hokej, kako biste ga usporedili s onim koji ste igrali na početku svoje karijere?
Danas je to jedan posve drugačiji sport koji se teško može usporediti s hokejom prije par decenija. Igra je uznapredovala, postala brža, koristi se kvalitetnija oprema, uvjeti su daleko bolji…
4Još uvijek se, istina sa sjetom, govori o čuvenoj šampionskoj generaciji oklopnika sa sjevera Bačke. Zbog čega ste se onda mogli ravnopravno nositi sa svima, pobjeđivati ih, dok danas »Spartak« poglavito tavori pri dnu domaće hokejaške scene?
U to vrijeme nitko nije imao pokriveno klizalište i svi smo na početku sezone kretali s istih pozicija u kojima smo imali led tek na početku zimskog perioda. U međuvremenu su svi ostali dobili svoje hale osim nas. Počeli su igrati hokej cijele godine, dok smo mi i dalje morali čekati novu zimu.
4Surova činjenica povezuje prošlost i sadašnjost ovdašnjeg hokeja. Zatvoreno klizalište ostalo je pusti san.
Gorući problem budućnosti i razvoja subotičkog hokeja leži u činjenici da grad još uvijek nije uspio napraviti pokrivenu halu u kojoj bi se moglo trenirati tijekom cijele godine. Sve ove godine limitiranih mogućnosti u kratkoj zimskoj sezoni dovele su do ogromnog zastoja u radu i razvitku ovdašnjeg hokeja. Beogradski i novosadski klubovi su nas pretekli isključivo zahvaljujući izgrađenim halama koje su im omogućile kontinuirani cjelogodišnji rad. Karijeru sam započeo davne 1969. godine, nadajući se da ću zaigrati na domaćem ledu u zatvorenoj hali, završio sam s aktivnim igranjem ne dočekavši ispunjenje svoje davnašnje želje. Danas moj sin igra hokej, ali je još uvijek nebo umjesto krova…
4Ali ste se zato naigrali u mnogim halama diljem Europe…
Igrao sam u svim hokejaškim zemljama našeg okruženja, ali bih svakako izdvojio susrete protiv Slovaka i Čeha, koju su u moje vrijeme bili u zajedničkoj državi, ali su bili i ostali najjači i najbolji predstavnici europskog i svjetskog hokeja.
4Opraštajući se od aktivnog igranja podarili ste Subotici nezaboravni hokejaški spektakl na kojem su u revijalnoj utakmici između »Spartaka« i »Košica« nastupili brojni reprezentativci tadašnje Čehoslovačke
Bilo je to 1994. godine i drago mi je da sam uspio dovesti čuvena hokejaška imena na radost svih ljubitelja ove dinamične igre na ledu. Ljepši oproštaj od aktivnog igranja nisam mogao ni poželjeti.
4Završetak aktivne igračke karijere nije Vas udaljio od ledene plohe, ostali ste aktivni kao pedagog i trener.
Trenerskim pozivom počeo sam se baviti još 1975. godine, trenirajući najmlađi uzrast, da bih usporedo s igračkom karijerom prošao i sve trenerske uzraste i na koncu bio i šef stručnog štaba.
4Nedavno ste se vratili iz Emirata, gdje ste bili hokejaški trener usred pustinjskog pijeska. Led na pijesku?
Led i pijesak. Cijele godine led. Hale za 3-5 tisuća gledatelja u Dubaiju, Abu Dabiju i Aleijinu. Ima zainteresiranosti i masovnosti, iako je hokej još uvijek na amaterskoj razini, no, postoji i profesionalna nacionalna momčad.. Federacija je članica IHF-a, prvaci su Azije, osvojeni su turniri u Dubaiju, Maleziji…
4Hoćete li se ponovno zaputiti negdje na ledene plohe bijelog svijeta?
Zasad je sve otvoreno…