Arhiv tekstova
Kako, molim?
DVA STOLJEĆA UZALUD
Srbijanske političke i intelektualne elite 19. stoljeća imale su punu svijest o tome da je Srbija jedna mala zemlja, da se nalazi na raskrižju svijeta, odnosno Istoka i Zapada, da se preko nje presijecaju interesi velikih sila. Zahvaljujući svojim vladarima, a prije svega dinastiji Obrenović, za koju se apsolutno može reći da je bila modernizatorska, Srbija je točno znala izgraditi svoju međunarodnu poziciju. To je mogla zato što je imala odgovorne političke elite. Srbija je početkom 20. stoljeća, bez obzira na svibanjski prevrat, kao brutalni oblik diskontinuiteta, imala političke i intelektuelne elite koje su korespondirale sa svijetom i shvaćale položaj države u međunarodnoj zajednici. No, kraj prošlog stoljeća i ono što se desilo u Srbiji predstavljalo je neku vrstu poništavanja svega za što su se borile srpske političke elite kroz 200 godina. Bilo je to srozavanje Srbije na međunarodnom planu na pozicije na kojima nikada nije bila od trenutka kada se počela izgrađivati kao moderna država. Branka Prpa, direktorica Istorijskog arhiva Beograda, »Dnevnik«, 18. siječnja 2004
ŠAŠAVO U REFORME
Dakle, ako se ičemu nadate, ako išta od života očekujete, vi niste nikakav radikal. U najboljem slučaju vi ste za DSS, što znači da je vaše srpstvo već nižeg reda. A ako vjerujete u kakve reforme, u privatizacije, u to kako se s gospodarstvom može uraditi još nešto osim poznatog zahvata sa sječenjem ušiju i krpljenjem… pa vi ste sasvim izgubljen slučaj. Vjerojatno čisti DS ili nešto jednako šašavo, bjelosvjetski, opsjenarski, virtualno i multimedijalno. Stojan Cerović, kolumnist, »Vreme«, 15. siječnja 2004.
OPTIMIZAM
Vrlo je moguće da se u idućim mjesecima zapravo neće ništa dešavati, ni u pogledu izrade Ustava, ni u pogledu nastavka reformi i to je osnovni problem, jer ćemo sljedeću godinu izgubiti u političkim prepucavanjima. A to će stvoriti novu šansu za radikalizaciju političke scene. Aleksandar Kravić, potpredsjednik LSV, »Dnevnik«, 16. siječnja 2004.
EH, TAJ IMIDŽ
Zapad je iznenađen ovakvim ishodom izbora, jačanjem radikala poslije pada Miloševićevoga režima i reagirao je potpuno drugačije nego u slučaju dolaska HDZ-a na vlast u Hrvatskoj. Razlog tome je što radikali, usprkos nekim omekšavanjima u svojoj politici naročito tijekom izborne kampanje, nisu uspjeli promijeniti imidž. Zapad ih više doživljava kao ekvivalent Hrvatske stranke prava nego HDZ-a. Da skratim priču, Zapad nije spreman vidjeti na vlasti stranke čiji su lideri u Haagu, ili čiji su izborni stožeri u Haagu. Predrag Simić, vanjskopolitički savjetnik Vojislava Koštunice, dok je ovaj bio predsjednik SRJ, »Politika«, 18. siječnja 2004.
GOOD BYE, VOJVODINA
Velika poruka ovih izbora jest da nema više ništa od priče o Vojvodini, ni u kom obliku, jer je većinsko raspoloženje srpskih glasača upravo takvo. Stalno su »zamajavali« Mađare kako će nama biti bolje kada budemo imali autonomiju. Bit će ono što Srbi budu htjeli. Kada bi mađarske stranke bile ujedinjene, mogli bismo se, na osnovu ukupnoga potencijala naših glasova, dogovoriti oko strategije i izvršiti neki pritisak. U mješovitim koalicijama, poput ove za toleranciju, teško je utvrditi tko koliko glasova nosi. Da biste bili politički legitimni, morate znati odakle vučete legitimitet, tko vas podržava. Sándor Páll, predsjednik DZVM, »Nedeljni telegraf«, 14. siječnja 2004.
U PROMIJENJENIM KOSTIMIMA
Glumci su presvukli kostime i nastavili igrati isti komad. U takvoj situaciji ne možete očekivati da će građanske, manjinske ideje prosperirati. Sada je sve ogoljeno, ovo je samo nastavak metoda režima Slobodana Miloševića koji vodi u daljnju radikalizaciju situacije. Ta radikalizacija neće biti stvaranje Kosova od Vojvodine, nema govora. Uslijedit će jak uzlet velikosrpskog nacionalizma, koji će na lokalu dovesti do toga da ljudi žive gore. Nenad Čanak, predsjednik LSDV, »Nedeljni telegraf«, 14. siječnja 2004.
