Arhiv tekstova

Vijesti

Sa­ni­tar­na opa­ska

Gostujući u emisiji »Kažiprst« Radija B92, dopredsjednik DSS-a Dragan Jočić komentirao je zalaganje DSS-a za manjinsku vladu rekavši kako je »novi model manjinske vlade zapravo jedan sanitarni otklon od svih onih koji su na pogrešan način vodili zemlju.« Kako to obično biva u srbijanskoj politici, na ovak-vu opasku čelnici DS-a reagirali su burno, pritom zahtijevajući ispriku Jočića, umjesto koje su dobili obrazloženje kako se »sanitarni otklon« odnosio na distanciranje od ljudi kao što su Nemanja Kolesar i Zoran Janjušević.                                
Ma­nji­ne traže kom­pen­za­ci­ju

U petak 16. siječnja vijeća svih sedam vojvođanskih nacionalnih manjina zatražila su hitnu izmjenu izbornog zakona. Kao kompenzaciju za loš izborni rezultat, čelnici manjina žele mogućnost da se budući ministar za nacionalne manjine i ljudska prava bira uz njihovu suglasnost. Osim ako međunarodna zajednica ne izvrši pritisak, prognoza da buduća vlast neće uslišiti ovakve želje manjinskih nacionalnih zajednica doima se prilično sigurnom.         
   Srećko Mihajlović, direktor Instituta za proučavanje alternativa
Šut­nja de­mo­krat­ske jav­no­sti
 ednostavno, ono što je bilo latentno sada postaje manifestno. I to je činjenica s kojom se moramo suočiti, a taj prijelaz iz latentnog u manifestno izgleda da je direktna posljedica pobjede desnice na posljednjim izborima. I to je, eto, svim desničarima i nacionalistima dalo znak da mogu dići glavu i baviti se »svojim poslom«.
    Ono što je u svemu ovome značajno jest izostanak najprije upozorenja, a onda i reakcije demokratske javnosti. Uoči izbora ta demokratska javnost gotovo da se i nije čula, nije se niti oglasila. A onda i kada se oglašavala mediji nisu nalazili za shodno da to puste na stranice svojih novina i na svoje ekrane. Dakle, to što smo imali takav ishod izbora treba razumjeti i kao posljedicu šutnje demokratske javnosti.
    Ona i sada šuti, iako je možda i prerano da se oglasi, jer kao da se čeka da se desi i nešto strašnije da bi se oglasila… Ne može se očekivati da cijelo društvo reagira, jer očito u tom društvu ima svakojakih vrijednosnih orijentacija i ponašanja, i ako treba nešto očekivati, onda to treba očekivati od onoga tko tvori tu demokratsku javnost. Dakle, ja ne očekujem da će sada cjelokupna politička elita dići svoj glas, jer u samoj toj eliti imamo i jedan dio koji je nacionalistički orijentiran, i koji traži svaku priliku da taj nacionalizam izrazi. Na žalost, stanje je takvo.
    Očito da desna ideologija nailazi na nešto veći broj pristaša zato što one snage demokratskog centra, ili demokratske ljevice nisu uspjele u ove tri godine dok su bile na vlasti učiniti ono što su obećale. Urađeno je mnogo manje nego što se očekivalo, i građani su okrenuli glavu od jedne takve političke orijentacije. Možda se nešto može očekivati od određenog preuređenja te političke scene, i mi naznake u tom pravcu imamo.   
   Suočava li se Srbija s novim valom nacionalizma
Kad latentno postane manifestno
Krizom ugroženi i frustrirani pojedinci traže način prazniti svoju agresiju, i to rade tamo
gdje im je najlakše, i gdje očekuju najmanje reakcije (Mikloš Biro) * Ono što je u svemu ovome
značajno jest izostanak najprije upozorenja, a onda i reakcije demokratske javnosti (Srećko Mihajlović) * Nedostatak zaštite društva, nedostatak osude i javne brige za one koji su objekti tih napada – to može naglo učvrstiti upravo takav obrazac ponašanja, i ohrabriti ih da takve akcije poduzimaju sve više,
ako ih se ne problematizira (Dragan Popadić)
     Incidenti koji su proteklih dana pogodili Srbiju i Vojvodinu, a prije svega sjeverni dio Bačke u kojoj živi najveći broj Hrvata, bili su nedvojbeno medijska tema tjedna i istodobno otvorili staro i bolno pitanje međunacionalnih odnosa u našoj sredini. Jesmo li se ponovno vratili u 1991. godinu, pitaju se bez iznimke svi koji pokušavaju razumjeti što se to događa u ovome društvu, a tajming početka nacionalnih ispada i prijetnji kao da potkrepljuje taj strah.
    Izbor objekata tih napada ima svoju nedvojbenu simboliku – meta je bio spomenik Matije Gupca, svojevrsnog simbola hrvatske povijesti, Đukićev križ kao simbol religije ovdašnjih Hrvata, dom kulture i medij na hrvatskom jeziku, kao simboli i temelji očuvanja njihovog jezika i kulturnog identiteta… Oni koji su se odlučili na ovakav »izbor« možda ga nisu bili svjesni, ali su njihovi učinci doista znakoviti. Nerazumni i tragični motivi počinitelja tih djela leže svakako u domeni socijalne patologije, a uzroci koji su doveli do svega uglavnom su nam poznati.
    Međutim, što dalje i kako se izboriti s tim? Hoće li svatko tko se slučajno rodio u drugoj naciji i vjeri, a koja se »počiniteljima« ne dopada, biti građanin drugoga reda u ovoj zemlji? Na to pitanje moraju odgovoriti upravo pobjednici na netom završenim izborima. Oni su od ovoga društva dobili mandat da ga vode tako da se građani osjećaju dobro u zemlji u kojoj su se rodili. Ali svi, bez iznimke. Sve ostalo je diskriminacija, i u krajnjem, fašizam.                           
   Vlč. Dinko Kalmar, župnik iz Slankamena
Po­drška sri­jem­skih Hr­va­ta

U vijestima sam čuo o nemilim događajima i prijetnjama kojima su izloženi vaši novinari. Kao svećeniku u Srijemu, dobro mi je poznat scenarij za kojega sam vjerovao da se nikada više neće ponoviti, ne samo Hrvatima u Vojvodini, nego niti bilo kome drugome. Ipak, kao što smo se uvjerili i na proslavi 100. obljetnice HKPD »Stjepan Radić« u Novom Slankamenu, a sada i na primjeru vašeg i našeg lista, još se nije odigrala bitna promjena, a to nije promjena sustava nego promjena u razmišljanju ljudi.
    Unatoč svim neugodnostima, želim da znate da niste sami u teškim trenucima. Uz moju osobnu, nesumnjivo imate podršku tisuća Hrvata kojima je vaš rad značajan i olakšava im život u državi čije nam većinsko stanovništvo nije naklonjeno. Uz podršku i želju za uspješnim nastavkom vašeg djelovanja, želim vam svako dobro od Boga i svih dobronamjernih ljudi.