Arhiv tekstova
Pit ću vina dok je Varadina
Vinko, Vinkovo, Vince, Vincekovo, Vinceška, Vincencija ili samo spomendan svetoga Vinka, sve su to sinonimi za jedno te isto, za štovanje svetoga Vinka u Hrvata, koji se od pamtivijeka štuje kao zaštitnik vinograda i vinogradara, vina i vinara. Mada legenda kaže da sv. Vinko nikada nije bio vinopija, narod ga je povezao s vinom vjerojatno zbog njegova imena i tako ga štovao stoljećima dovodeći ga u vezu s rajskom kapljicom, koja je i sirotinji s vremena na vrijeme otvarala vrata raja. Nije uzaludna stara narodna poslovica da je dan bez vina kao dan bez sunca a čak je i znameniti znanstvenik Alexandar Fleming, izumitelj, penicilina, znao reći: »Penicilin liječi ljude, vino ih usrećuje«.
Sveti je Vinko bio đakon u Zaragozi, u Španjolskoj, u vrijeme rimskoga cara Dioklecijana poznatog po nemilosrdnom progonu kršćana. U jednom od tih progona stradao je i đakon Vinko a tijelo mu je bačeno u polje da ga rastrgaju divlje zvijeri. Prema legendi, jedan je gavran sve vrijeme kružio iznad mrtvoga tijela i tako ga spasio od zvijeri. Nakon toga egzekutori su mrtvo tijelo đakona Vinka bacili u more da ga kršćani ne bi pokopali i slavili kao mučenika, ali more je izbacilo mrtvo tijelo, seljani su ga dostojno pokopali i tako je i dan-danas štovan diljem kršćanskoga, katoličkoga svijeta, iako se nigdje ne nalazi veza s vinom i vinogradima.
DILJEM HRVATSKE: Diljem Hrvatske, od Dalmacije i otoka, Istre i Zagorja do Slavonije, Baranje i Srijema i ove će godine dostojno biti obilježen spomendan sv. Vinka. Msgr. Marin Srakić, biskup Đakovački i Srijemski, i ove će godine blagosloviti biskupijske vinograde u Mandićevcu i Trnavi, zazivajući dobar urod grožđa i puno dobrog »misnog vina«. Ponovno će ovoga 22. siječnja oživjeti proplanci Krndije i Papuka u obiteljskim vinogradima Enjingija, Krauthakera, Zdjelarevića, Miličevića, Jurkovića, Bošnjaka ali i u vinogradima i podrumima Kutjeva, Ferićanaca, Orahovice, Đakova. Godinama već Iločani na taj dan već ujutro krenu na zavjetnu misu u crkvu sv. Ivana Kapistrana a potom na Vukovo, gdje su vinogradi Iločkih podruma, pa i u obiteljske vinograde, da orežu barem jedan trs vinove loze, posvete ga svetom vodom i čuvenim iločkim vinom, a potom se na žari peku slanina i kobasica a slastan se zalogaj zaljeva rajskom kapljicom. Rekao sam čuvenim, jer svakako vam je poznato da je Iločki traminac služen na engleskom Dvoru prigodom krunidbe kraljice majke i otada je stalno na popisu vina njenoga visočanstva.
DANI SLAVLJENJA VINA: Nekoliko je nadnevaka u našem katoličkom kalendaru vezanih za vino a prvi je svakako spomendan sv. Martina (11. studenoga) koji se slavi kao dan pretvaranja mošta u mlado vino. Sljedeći je, treći dan Božića i spomendan sv. Ivana (27. prosinca), kada se vino nosi u crkvu na blagoslov, a poslije ga domain sipa u svaku bačvu s vinom da ga čuva od kvarenja. Sljedeće je blagoslov vode na Bogojavljenje, poznatije u nas kao blagdan Sveta tri kralja, (6. siječnja) kada se vrši blagoslov pitke vode a domaćin odmah po donošenju svete vode u kuću posveti najprije sve prostorije u kući, pa onda i u gospodarstvu, posveti tom vodom sva svoja polja i posebice vinograd, šljivik i voćnjak. Ostatak svete vode istrese se u bunar pa se tom vodom tijekom godine svete grobovi.
No najpoznatiji nadnevak vezano za vino i vinograde, svakako je sv. Vinko. Štovali su ga i dan-danas ga štuju i u Srijemu, jer na blagim padinama Fruške gore vinova se loza gaji još od rimskih vremena. Od stoljeća sedmog, kako pjeva Dražen Žanko, Hrvati su nastavili tradiciju gajenja vinove loze ali i spravljanja vina, pa su odgojili i nekoliko autohtonih sorti poput Slankamenke, Neoplante i još nekih.
DIJASPORA NA OKUPU: Svetoga Vinka štuju danas diljem Hrvatske i protjerani srijemski Hrvati rasuti od Osijeka, Vukovara i Vinkovaca do Splita, Rijeke i Zagreba. Okupe se tim povodom Kukujevčani u Budimcima, Čepinu i Josipovcu, Slankamenci u Osijeku i Suhopolju, Hrtkovčani u Zagrebu i Kuli, Bešani u Požegi i Svetoj Klari i tako diljem Hrvatske. Gibarčani već osmu godinu zaredom svetoga Vinka slave u Osijeku, gdje im je i sjedište udruge, a tom se prigodom okupi i do četiri stotine Gibarčana i gostiju. Simbolično se na pozornici, uz tamburaše i pjesmu, oreže jedan trs vinove loze, posveti bijelim gibaračkim vinom i svetom vodom te izmoli očenaš, da se zazove rodna godina i obilje bijeloga vina, a onda se igra i pjeva do zore. Nema dokaza da je gibaračko bijelo vino stiglo do engleskoga Dvora, ali pouzdano znamo da je stiglo do Reine i Meine, gdje ga svake godine nakon božićnih blagdana i zasluženoga urlauba, odnose naši gastarbeiteri u bocama, kanisterima i demižonima, da im se nađe, za ne daj Bože.
Sretan vam spomendan svetoga Vinka, nazdravimo punim čašama svim vinopijama, ma gdje bili. Živjeli i uzdravlje.
