Arhiv tekstova
Kako, molim?
UČINITI NAJTEŽE
Čovjek je iznad svega, a nacija ili vjera u drugom su planu – vrijedi zapamtiti rečenicu Ive Sanadera, koji kaže da taj credo »za njega nema alternative«. Jer nije tu riječ tek o prigodnome nastavku prošlogodišnjega ‘Hristos se rodi’, koji je, kako kaže Milorad Pupovac, odjeknuo »u Hrvatskoj, jugoistočnoj Europi i cijelome svijetu«. Riječ je ovdje o nečemu mnogo većem i važnijem: o promjeni svjetonazora.
Jer HDZ petnaest godina funkcionira na suprotnome ideološkom temelju: nacija i vjera najvažnije su na svijetu, a čovjek si tek ako te prst božji ‘strefio’ »zna se« nacijom i »zna se« vjerom. Potpomognuta napadom srodnika s istoka, ta je loša ideologija po Hrvatskoj – i ne samo po njoj – isparala dramatične, često doslovno krvave granice. I sad Sanader, na pravoslavni Badnjak, uz pozdrav ‘Hristos se rodi’, jednom rečenicom izbija postolje s kojeg mu se vlastita stranka godinama svisoka mrštila na ljude… Prihvati li HDZ taj novi Sanaderov program, učinit će ono što je Tuđmanovoj stranci najteže. Ali Hrvatskoj najpotrebnije. U zadnji čas, istina, ali ipak. Zato, pamtimo. Boris Pavelić, Novi list, 7. siječnja
GUŠENJE
Nacionalisti svih nacija (u našoj zemlji) saveznici su protiv nadnacionalnih i građanski orijentiranih grupacija. Tako se prije nekoliko tjedana, odlukom Skupštine Srbije o poistovjećivanju partizana i četnika, praktički anulirala antifašistička tradicija u Srbiji i relativizirala uloga bilo kakve političke opcije. Po tom konceptu, pokušaj svođenja Vojvodine na manjinsko pitanje završilo bi stvaranjem oblasti sedam općina na sjeveru Bačke gdje građani Vojvodine mađarske nacionalnosti predstavljaju statističku većinu, i dvije općine u kojima građani slovačke nacionalnosti čine većinu. Podsjetit ću i kako je u prostornom planu Srbije, napravljenom za vrijeme Miloševića, već planirano i da se Pančevo pripoji Beogradu. Zašto? Pripajanjem južnih dijelova Vojvodine, odnosno Banata i Srijema, Beogradu, te konstituiranjem nekakve varljive autonomije na sjeveru Bačke zasnovane na programima nacionalnih stranaka – Vojvodina bi suštinski prestala postojati, a Srbija bi izgubila šansu da postane moderna decentralizirana država. To bi značilo i gušenje ne samo autohtonog vojvođanskog autonomističkog pokreta, nego i svih ostalih koji misle drugačije od SANU, SPC i još nekoliko centara moći u Beogradu. Nenad Čanak, Dnevnik, 4. siječnja
SUSJEDI SU NAM, IPAK, BLIŽI
Prioritet u radu ovog resora bit će tješnja suradnja s neposrednim okruženjem, jer mi moramo znati gdje nam je mjesto i što doista možemo uraditi. Nemam ništa protiv da izaslanstvo PIV-a ode u Kinu – kad te zovu tri puta nije u redu da ih odbiješ – ali je ipak važnije da imamo odličnu suradnju s Rumunjskom, Mađarskom, Hrvatskom i BiH, jer tu možemo naći svoje mjesto. Predrag Grgić, pokrajinski tajnik za regionalnu i međunarodnu suradnju, Dnevnik, 3. siječnja
MIKŠIĆ, HRVATSKI KARIĆ
Veliko iznenađenje je američki Hrvat Boris Mikšić. Mikšić je zapravo hrvatska replika Bogoljuba Karića u Srbiji. On je netko tko je zapravo stvorio novce uz pomoć bivšeg režima – Karić Miloševića, a ovaj uz podršku dinastije Tuđman. Ali njega doživljavaju kao čovjeka koji je nezavisan od političara. On će vjerojatno, kao i Karić, sada sebi napraviti stranku koja će, mislim, biti točno stota u Hrvatskoj i doživjet će gotovo sigurno neuspjeh kao Karić. Ali, to je upravo ona vrsta iznenađenja za jedan dan i na svim idućim izborima će se ponetko pojaviti tko će okupiti veliki broj ljutih glasača, jer je, jednostavno rečeno, politička klasa izgubila svaki ugled. Žarko Puhovski, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, HTV, 3. siječnja
ZASTUPNICI ČEKAJU PRELET
Ova godina bit će godina zastupnika preletača, koje ja više volim zvati političkim nomadima. U Italiji je od 1996. do 2000. godine više od 100 zastupnika promijenilo dresove. Po svemu sudeći, u Skupštini Srbije sigurno postoji bar dvoznamenkast broj zastupnika koji su spremni promijeniti stranku. Vladimir Goati, znanstveni suradnik beogradskog Instituta društvenih znanosti, Blic, 6. siječnja
