Arhiv tekstova

Ibrica Jusić »Ibrica / Retrospektiva« (Croatia Records, 1997

Premda je tijekom minule dvije godine glasoviti dubrovački trubadur, šansonjer, kantautor, pjevač, gitarist (učenik legendarnog Andreasa Segovie) i skladatelj, Ibrica Jusić objavio čak dva briljantna albuma/CD-a, najprije sjajni »Hommage a Leonard Cohen« posvećen jednom od najbitnijih svjetskih kantautora suvremene glazbe 20. stoljeća Leonardu Cohenu, te drugi, s Jusićevim obradama tradicionalnih bosansko-hercegovačkih sevdalinki (obitelj Jusićevih, koja je osim Ibrice dala glazbi još jedno nadareno čeljade, starijeg mu brata, skladatelja Đelu, jedna od najstarijih obitelji u Dubrovniku, podrijetlom je iz Hercegovine, a Jusićevo je rođeno ime - Ibrahim), naš prijedlog tjedna glede glazbe ovoga puta nije ni jedan od dva spomenuta nosača zvuka, već kompilacijski album/CD tiskan prije sedam godina, naslovljen »Retrospektiva«, koji sadrži skladbe iz njegova opusa od debi-albuma iz siječnja 1974. godine, jednostavno naslovljen »Ibrica Jusić« do albuma iz 1985. godine, snimljenoga u Parizu, naslovljenog »La Vie«, kojega je otpjevao u cijelosti na francuskom jeziku.
    Na CD-u je vrlo ukusan izbor iz spomenute periode Jusićevog stvaralaštva, koje karakteriziraju udarne numere s albuma »Ibrica Jusić«, »Skaline Od Sudbine« te »Čovjek Bez Kafića«, s nekolicinom skladbi iz rane faze njegova djelovanja, obilježene pjesmama s raznih festivala tada takozvane »šlagerske« glazbe, primjerice vrsnom numom »Još uvijek ne znam neke važne stvari«. Tu je i neizostavna »Ponoć«, kojom je započinjao svoje već kultne koncerte pod vedrim nebom, u ponoć, na dubrovačkim skalinama. Divan nosač zvuka, voljeli Ibricu Jusića ili ne.