Kako, molim?
SRPSKI »ALFA ROMEO«
Tko ne bi volio zaviriti u glave 1,415.000 sanjalica koje su podržale SRS, SPS, JUL, Liberale i listu Nebojše Pavkovića? Zamislite, kakav je to sofisticirani sklop, milijuni i milijuni malih sivih ćelija koje procesuiraju poruku: »Nije bilo ratnih zločina. To je zavjera protiv Srba. Hoće suditi našim herojima.«. Pa, to se mora pušiti na sve strane! Ovčara, ping, Dubrovnik, ping-ping, snimke koncentracionih logora u Bosni, ping-ping-ping, razaranje Sarajeva, ping-ping-ping, Srebrenica, ping-pššššš, izbjegličke kolone u kojima samo naizgled odlaze ljudi, pššššš-ping-pšššššš, i ta osvojena spaljena zemlja, ping-piing, blizu koje nailazite na masovne grobnice, pšššš-pššššššš… Liči li mentalni sklop prosječnoga srpskog spavača na novi »alfa romeo« kada otvorite haubu: unutra je samo ploča s par procesorskih čipova koji reguliraju osnovne funkcije, taman toliko da se sjećaju ratova, ali ne i svih »detalja«? To je jedino logično objašnjenje zašto bi netko bezrezervno pledirao za ograničenje vlastitih sloboda i prava na normalan život. Bojan al Pinto-Brkić, »Helsinška povelja«, siječnja 2004.
DOBRI I LOŠI PRIMJERI
Grupa vrhunskih eksperata u toj oblasti, među kojima je i naš poznati stručnjak za međunarodno pravo profesor dr. Vojin Dimitrijević, sačinila je pod pokroviteljstvom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) takozvane »Preporuke iz Lunda« o djelotvornom sudjelovanju nacionalnih manjina u javnome životu, pa prema tome, i u poslovima upravljanja državom. Te preporuke koristile su mnoge europske zemlje, a napose one iz bivšeg komunističkog »lagera« koje se sada nalaze u tranziciji. U većem ili manjem skladu s tim preporukama, sačinjeni su izborni zakoni i u zemljama našeg okruženja. Dobri primjeri u tom pogledu su Slovenija, Hrvatska, Mađarska i Rumunija. Srbija ne bi trebala biti izuzetak u ovom dijelu Europe. U suprotnom, neće imati legitimitet tražiti da pripadnici srpske manjine budu zastupljeni u parlamentima tih i drugih zemalja. Jan Briza, novinar, »Dnevnik«, 25. siječnja 2004.
ZASTRAŠUJUĆE OZRAČJE
Ozračje je zastrašujuće. Čovjek ima dojam kako se sudi Đinđiću, a ne ljudima koji su počinili jedno mučko ubojstvo. Ubojstvo premijera jedne zemlje nije samo mučki zločin, već i izuzetno opasan politički presedan. Zato se nadam da će se nešto promijeniti tijekom suđenja, kako ne bi bila poslata poruka da se politički zločin isplati. Žarko Korać, predsjednik Komisije za ispitivanje propusta u osiguranju ubijenog premijera Srbije Zorana Đinđića, Beta, 26. siječnja 2004.
NEMA NAS NIGDJE
Nas Hrvata, s tim Bunjevcima zajedno, ovdje u Subotici ima preko 30 posto, a nema nas u državnim organima nigdje. U policiji, sudstvu, pošti i tako dalje ima nas možda jedan posto i ništa više. Josip Gabrić, potpredsjednik DSHV-a, na tribini Helsinškog odbora u Subotici, 24. siječnja 2004.
ZAKASNJELA EGZEKUCIJA
Godinama sam razmišljao kako pričati o devedesetima, od kuda početi. Susreo sam se s prijateljem, producentom Predragom Milojevićem iz Beograda koji je imao istu želju, pa smo odlučili napraviti zajednički film koji će biti kombinacija hrvatske poslovične čvrstoće i forme te srpske lepršavosti, otkačenosti. Krenuli smo od Tanhoferovog filma »Kaos« snimljenog pedesetih godina – autoputom »Bratstva i jedinstva« vozi autobus koji se sudara s kamionom koji dolazi iz pravca Beograda – ta priča je polazište za našu situaciju. Mi smo svi putovali svojim životima, srljali u tragediju a da toga nismo bili ni svjesni. Štoviše, većina nije vjerovala da će se tragedija dogoditi. U ovom se filmu želim baviti procesom putovanja do sudara. Kakvi su to ljudi koji su se iz kože mirnih građana pretvorili u zvijeri, kakav je bio taj dijalog među nama – u jednom segmentu čisti iskreni jedni prema drugima, a istovremeno s figama ispod stola. Je li moguće tako zaratiti ako smo svi bili iskreni i pošteni jedni prema drugima? Zastupam teoriju da smo se mi raspali davno prije devedesetih – rat je bio samo egzekucija. Igor Galo, glumac iz Hrvatske, »Novi list«, 25. siječnja 2004.
CRKVENA OGRADA OD
THOMPSONA
Ograđujemo se od poruka i sadržaja pjesama Marka Perkovića Thompsona u kojima upotrebljava govor mržnje i koji bi se na bilo koji način povezao s Katoličkom crkvom. To naprosto nije spojivo niti s kršćanskim niti s civilizacijskim dostignućima. Veličanje bilo kojeg zločina i nepoštivanje pravnog poretka suprotno je svim kršćanskim postulatima. Anton Šuljić, glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije i glavni urednik Izvještajne katoličke agencije, »Jutarnji list«, 12. siječnja 2004.