Arhiv tekstova
Pre{ Prešutkivanje, minimiziranje i korektno izvještavanje
Kao što je već poznato, Redakciji je »Hrvatske riječi« 13. i 14. siječnja u pet navrata od strane nepoznate osobe ili nepoznatih osoba putem telefona upućena prijetnja smrću. Slučaj je po najmanje dva kriterija ne samo problematičan, već i po mnogo čemu opasan. Prvo, prijetilo se ljudima koji rade u sferi stvaranja javnosti, a pri tomu nisu učinili niti jedan ozbiljniji profesionalni prijestup, niti su, pak, pisali o temama ili načinom koji bi kod nekoga ili nekih mogle izazvati bijes. Drugi je problem što se prijeti ljudima, očito dakle bez ikakvih razloga, koji su drugačije nacionalnosti, i to nacionalnosti koja u Srbiji nije previše omiljena.
Isto tako, nije za zanemariti ni činjenicu da je to bio, kako su novinari pedantno zabilježili, sedmi događaj u nizu koji je imao antihrvatsko obilježje od konca prosinca prošle godine. Dakako da je to onda otvorilo sumnje kako ovi događaji ne mogu biti stvar tek niza slučaja. Istina, nije se ni naglilo u procjenama, koje bi govorile u prilog toga, na primjer, da se radi o nekakvim planiranim, sinkroniziranim i organiziranim nastojanjima.
PRVE MEDIJSKE REAKCIJE: Kao posljednji u nizu i vjerojatno najstrašniji, jer se izravno prijetilo smrću konkrentim ljudima, na ovaj događaj se različito reflektiralo. S jedne strane, on je izazvao, relativno frekventno, praćenje od strane medija, s druge strane na njega su reagirale različite organizacije i instance vlasti, a s treće strane on je bio povodom za održavanje određenih događaja.
Tako su se o ovim prijetnjama očitovale nevladine udruge (prvi među njima je bio Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji), strukovne udruge (obje udruge novinara), političke stranke i različite instance vlasti: od razine državne zajednice, preko pokrajinskih do lokalnih organa vlasti. Kao zanimljivo navodimo činjenicu da se, osim Ministarstva kulture i medija, niti jedna druga instanca republičke vlasti glede incidenata do sada nije javno očitovala. Isto vrijedi i za središnjice srbijanskih političkih stranaka – ni jedna se nije o ovome slučaju oglasila!
Od događaja, pak, koji su bili posvećeni (i) prijetnjama novinarima Hrvatske riječi navodimo održavanje sjednice Odbora za informiranje Skupštine AP Vojvodine, Odbora za međunacionalne odnose APV, te posjet u povodu toga delegacije na čelu s dopredsjednikom srbijanske vlade Józsefom Kaszom kod načelnika Tajništva subotičkog MUP-a Svetislava Rajšića.
Inače o svemu navedenome ovaj je tjednik u posljednja dva broja uredno pisao. Zbog brojnosti i složenosti svega razumljivo je zašto su mediji u Srbiji na različite načine pratile ove događaje – od opisa događaja i uzimanja izjava, preko objavljivanja priopćenja, komentara i analitičkih tekstova, do izvještavanja s konferencija za tisak Józsefa Kasze, te sjednice navedenog odbora.
No, zacijelo je zanimljivo i pitanje kako su same prijetnje novinarima »Hrvatske riječi« bile predstavljene u medijima, to jest kako su o njima mediji izvješćivali, osobito u srijedu 14. i četvrtak 15. siječnja, dakle u danima neposredno nakon prijetnji. Pri tomu, prije svega mislimo na prijestolničke, kako srbijanske tako i vojvođanske, dnevne listove i elektronske medije. Za očekivati je bilo naime, a na temelju važnosti samog događaja, ali i nekakve strukovne solidarnosti, da će ono od njih biti unajmanje pravodobno i korektno. Je li tako i bilo?
OD PREŠUĆIVANJA DO KOREKTNOG: Pri tomu, a što nije za zanemariti, za jedan je broj srbijanskih dnevnih listova ovaj događaj bio prvim povodom da se na njihovim stranicama uopće pojavi činjenica da jedan ovakav list u Srbiji, to jest Vojvodini izlazi. Drugim riječima, podatak da tjednik »Hrvatska riječ« redovito izlazi već punu godinu dana za jedan broj medija do ovog incidenta nije postojao. Ovo se odlično uklapa u pravilo do kojeg su inače došli analitičari medija u Srbiji – o problemu manjina se piše neredovito i sporadično, a gotovo je po pravilu povod za napis o manjinama neki poveći eksces ili incident. I to je ovoga puta i potvrđeno…
Kao prvo navodimo to da je prijetnja smrću novinarima »Hrvatske riječi »prešućen u dnevnim listovima Vesti, Kurir, Glas javnosti, Ekspres i Nacional – od 14. i 15. siječnja oni ne donose nikakvu informaciju o tomu. To je vjerojatno bilo i za očekivati, budući da se u ovim novinama njeguje uređivačka politika koja, osim elemenata senzacionalizma, ima snažniji et-nocentričniji pristup u objavljivanju priloga. Istina, u tu skupinu spada dnevnik Balkan, no on u izdanju od 15. siječnja bilježi ovaj događaj, i to s kratkom viješću. Subotička, pak, dopisnica Ekspresa u opširnijem napisu od 15. siječnja, s daniskim naslovom »Ko priziva Markale«, piše o svim incidentima u Subotici, no prešućuje prijetnju novinarima.
Ponašanje Blica, Večernjih novosti i Politike, te novosadskih listova Dnevnik i Građanski list glede ovog događaja posve je drugačije. Tako Dnevnik već u srijedu 14. siječnja donosi kratku informaciju o prijetnjama od utorka, no ona izostaje 15. siječnja, ali zato u petak 16. siječnja donosi jedan poveći tekst, u kojem se korektno piše. Također, ovaj list donosi korektno i opširno izvješće sa sjednice Odbora za informiranje Skupštine AP Vojvodine dan nakon održavanja – 22. siječnja. Građanski list, drugi novosadski dnevnik, o prijetnjama piše u izdanju od 15. siječnja vrlo korektno, što će biti slučaj i s napisom sa sjednice Odbora.
Blic i Večernje novosti objavljuju prilog o ovome incidentu s fotografijom Zvonimira Perušića također 15. siječnja, i to posve korektno. Istoga dana i Politika donosi ovu informaciju u vijesti o Kaszinoj osudi svih incidenata. No, oni se kasnije ne bave ovim slučajem.
Na koncu, izdvajamo pisanje Danasa, koji se od dnevnih listova, čini se, najkorektnije ponio. U njemu se već u broju od 14. siječnja, i to naslovom na prvoj stranici, najavljuje pisanje o prijetnjama na unutarnjim stranama, a isto se čini i sljedeći dan. Na taj način ovaj se dnevni list ponovno pokazao kao dnevnik koji ima najveći senzibilitet za manjinsku problematiku.
