Arhiv tekstova
Josipa Lisac (1950.)
Josipa Lisac je karijeru započela davno, u dječjem zboru RTV Zagreb, da bi kao teenager postala pjevačicom ujedinjenih rock-skupina »O Hare« i »Zlatni akordi«, s kojima često nastupa na festivalima. Glas i scensko ponašanje tada su joj umnogome uspoređivali sa škotskom R&B pjevačicom Maggie Bell (»Stone The Crows«) i(li) pokojnom američkom pjevačicom soula i psihodeličnoga bluesa Janis Joplin.
Godine 1968. Josipa Lisac započinje uspješnu samostalnu glazbenu karijeru nastupom na Opatijskom festivalu na kome je izvela pjesmu Arsena Dedića »Što me čini sretnom«, a nastavak suradnje s vjerojatno najvećim živućim hrvatskim kantautorom nastavlja se i Dedićevim skladbama »Krenule su lađe«, »Život moj«, te pjesmama još jednog velikog hrvatskog skladatelja i aranžera Zdenka Runjića (»Oluja«, »Kapetane moj«). Ipak, ključni moment u njenoj je karijeri tiskanje prvog LP albuma, jednog od tri uvjerljivo najbitnije ploče hrvatskog i ex-jugoslavenskog pop/rocka (s elementima folka, ali i jazza i klasične glazbe), nedostižnog »Dnevnika jedne ljubavi«, o kojem je već više puta bilo riječi na stranicama našeg tjednika. Pjesme na albumu su potpisali Ivica Krajač i njen tada budući suprug Karlo Metikoš. Album je producirao Branimir-Brane-Lambert Živković, a prateće vokale na ploči pjevale su vokalistice koje su i same u to vrijeme bile na glasu, Zdenka Kovačiček, Dubravka Zubović i Ksenija Erker, a sve su mlade pjevačice diljem ovih prostora krenule oponašati Josipin glas i scensko ponašanje. To je, međutim, do dana današnjeg ostalo nemoguće, dakako. Josipa Lisac bila je i ostala jedinstvena. I glasom i stasom.
Nakon udaje za Karla Metikoša Josipa ubrzo objavljuje kompilacijsku ploču »Najveći uspjesi 68/73«, s izborom pjesama sa singl-ostvarenja. Godine 1975. skupa s grupom jazzera Boška Petrovića izdaje »čisto« jazz-album. U prvoj domaćoj rock-operi (»Zelenokosa/Zoldhaju lany« Gabora Lengyela došla je dostatno kasnije) »Gubec-beg«, koja je praizvedbu imala 8. veljače 1975., Josipa je tumačila/pjevala ulogu Jane. Od 1977. je u SAD, gdje naizmjence snima albume i koncertira, od Istočne do Zapadne obale (New York-Miami).
Početak 80-ih minulog stoljeća nalazi je u »zabavnjačkoj« maniri (»Hir, hir, hir«), a 1983. izdaje odlični LP »Hoću samo tebe« na kojoj je prate ponajbolji slovenski i hrvatski jazz i rock glazbenici okupljeni u skupinama »September«, »Boomerang« i »BP Convention«. Uvijek ekstravagantna, maksimalno se posvećujući imageu i garderobi, uspješno nastupa na festivalima u Portorožu, Opatiji, Splitu, te Zagreb Festu, da bi koncem 1987. godine objavila album »Boginja«, praćen vrlo glamuroznom medijskom prezentacijom. Iduće godine objavljuje album »Balade« s kompilacijskim materijalom na kojem je uvršten i negdašnji veliki hit »Procol Harum« iz »cvijetnih 60-ih«, kultna »Whiter Shade Of Pale«, Gary Brookera i Keitha Reida u prepjevu naslovljena »Blijede sjene«. Slijedi koncertni album »Live In Lap«, s koncerta u Lapidariju, 12. i 13. lipnja 1991. godine, a potom nakon smrti Karla Metikoša 9. prosinca iste godine, Josipa svake godine u svoj koncertni tour-plan ubaci i obvezatni Hommage-koncert Karlu Metikošu na kom (joj) gostuju najeminentniji umjetnici i glazbenici Hrvatske (ali) i inozemstva.
