Arhiv tekstova
14.02.2003
Pisma čitatelja
Čestitke za prvi broj
Poštovani, čestitamo vam izlazak prvog broja »Hrvatske riječi«!
Žao nam je što nitko u ime rektorata Univerziteta u Novom Sadu nije mogao prisustvovati svečanosti u Klubu poslanika Skupštine APV, pošto moramo svi prisustvovati rektorskoj konferenciji u Beogradu, koja se održava u isto vrijeme. Želimo vam uspješno izlaženje od sada nadalje.
Rektor Univerziteta u Novom Sadu, prof. Fuada Stanković
Samo tako i dalje
Čestitamo vam na izdavanju prvog broja »Hrvatske riječi«. List je odličan, samo tako i dalje. Pozdrav ciloj redakciji - obitelj Horvacki.
Više sporta
Jako mi je bilo drago kad sam vidio prvi broj toliko očekivanog tjednika... Napokon, hrvatski narod na ovim prostorima ima tjednik na svom materinjem jeziku i to je jako dobro i pozitivno.
Prvo bih htio pohvaliti sadržinu tjednika, ali bi po mom mišljenju, trebalo možda malo više sporta. Trebalo bi sportsku rubriku proširiti na možda dvije stranice.
pozdrav cijeloj ekipi...
Igor
Želim da istrajete
Što više novina, više različitosti u mišljenjima. Što više neukalupljenih mišljenja, više demokratije. A demokratije nikad dosta. Iskreno se radujem Vašem naporu da pokrenete željeni nedeljnik i iskreno želim da istrajete u njegovoj čitalačkoj univerzalnosti.
Milenko Popadić, dopisnik »Blica« iz Subotice
Politička podrška
Čestitke i želje za uspjehom poslao je potpredsjednik Vlade Republike Srbije dr. Žarko Korać, savezni tajnik za informiranje Slobodan Orlić, koji je obećao i posjet redakciji, te potpredsjednik SO Subotica Saša Vučinić.
Ne treba prešutjeti
probleme
Poštovani Zvonimire Perušiću, silno sam se obradovao što sam doživio da je obnovljen jedini tjednik na hrvatskom jeziku u Vojvodini, »Hrvatska riječ«, jer sam kao maturant hrvatskog odjeljenja subotičke gimnazije s boli doživio i njegovo gašenje, kao i gašenje naših odjeljenja na istoj školi, kratko vrijeme nakon toga. Zahvaljujem Bogu da sam doživio obnavljanje tjednika, a Vama koji imate sreću da u taj list uložite svoje sile, želim izraziti svoju podršku. Velika je vrijednost i važnost jednog ovakvog lista, nakon stoljeća smišljenog odnarođivanja, čije gorke plodove vidimo i na prvim stranicama ovog obnovljenog lista. Zato Vam želim izraziti svoju zahvalnost, jer zaključujući po inicijalima, ali i po funkciji, mislim da ste Vi autor kratkog, ali vrlo sadržajnog uvodnika ovoga prvoga broja »Hrvatske riječi«. Mislim da je suvišna Vaša bojazan da su »novine preozbiljne«, jer problematika o kojoj pišete još je daleko dramatičnija, nego što se predstavlja u vezi s nemilim događajem oko formiranja nacionalnog vijeća. Radujem se da ste imali hrabrosti zarezati u tu gnojnu ranu koja već desetljećima prijeti da postane metastazom našeg narodnog bića. Jer zaobilaziti tu problematiku, znači zavaravati bolesnika od teške bolesti da njegova bolest nije tako tragična, a to se tako vješto prikrivalo i ta tema zaobilazila, sve pod izlikom »neširenja defetizma«, »umanjivanja životnog optimizma«, »bratske ljubavi« i sličnim frazama, a dopuštajući pritom žestoke polemike i optuživanja koja su te podjele još više produbljivale, dakako u korist vlastite štete. Upravo uloga sredstava priopćivanja je da svojim širenjem objektivnih informacija puno puta zareže i ukaže na maligno tkivo u konkretnom nacionalnom korpusu. Zato Vas u tom apsolutno podržavam.
Iz pisma mr. Lazara Ivana Krmpotića, Đurđin
Dokle ćemo se
razdvajati?
Neslavni početak života i rada Hrvatskog nacionalnog vijeća govori da su sukobi i raskol kulminirali između dvije političke opcije u vijeću i u ovom trenutku su nepremostivi. Nevjerojatno je, ali nažalost istinito da biranih 35 vijećnika nije imalo dovoljno mudrosti i volje da ostvari kompromis. Hrvatska zajednica koja ih je birala da rade u njenom interesu, ne vidi koji su to »viši interesi«, zbog kojih je potrebno ovako postupati.
Jasno je da je svaki početak težak. Kada bi vijećnici svoje osobne interese ostavili po strani i češće čitali i razmišljali o prisezi koju su dali, a koja doslovce glasi: »Prisežem da ću kao član Hrvatskog nacionalnog vijeća zastupati interese hrvatske zajednice koja živi na teritoriji Savezne Republike Jugoslavije…« i međusobno sporazumijevanje bi bilo mnogo veće i odluke bi se donosile mnogo lakše - konsenzusom.
Složit ćete se da interese hrvatske zajednice nije teško uočiti i da se za njih treba boriti.
Pučka kasina 1878.
