Arhiv tekstova
14.02.2003
Zaštitnik skladnog braka
Danas 14. veljače se po Gregorijanskom kalendaru slavi sv. Valentin zaštitnik mladi, zaljubljeni, zaručnika, mladenaca, i svi koji se spremaju za ženidbu. Sv. Valentin je i zaštitnik skladnog braka, visnik je skorog prolića. Ovaj blagdan je uvik u pokladama, u vrimenu bogatom provodima, zabavama i tušta svatova, kad se toliki žene baš oko sv. Valentina, svog zaštitnika.
U Novom viku dan sv. Valentina se slavi da zaljubljeni muškarac izabranici svog srca ljubav pokazuje vridnim darom kako mu dotiče. Većina nuz dar il brez njeg izabrabnici srca svog pošalje i cviće s kratkom pisanom porukom: »Tvoj Valentin«. Na dotičnoj ženskoj je da pogodi ko je njezin »Valentin«. Mož samo zamislit kako se nika dama zbuni kad odjedared dobije cvića s više strana, kad nije kadra da pogodi ko je njezin pravi Valentin.
Posli drugog svitskog rata vlast se zdušno paštrila da satare ovaj adet i umisto njeg slavio se 8. mart - Dan žena, potaknut veličanjem žena: Klare Cetkin (Zetkin Clara, na čiji se predlog od 1910. g. slavi 8. mart), Rose Luksemburg, Dolores Gomez Ibarruri (La Pasionaria) i druge. Jedno vrime se ovo slavlje se širilo, žene tog dana nisu radile u zvaniji, al su vrimenom ubardale da je to povod tolikim muškaraca da slave, dođu kući nakresani, a da njim je za bančenje povod Dan žena.
Bunjevci sv. Valnentina nisu slavili, pokazivali naklonost svom paru, jel slave i poštivaju ženu na Materice, slave materinstvo, najviši dar kojeg je Bog podario ženi. Uistinu nema lipčeg i dostojanstvenijeg slavljenja žene neg kad se slavi njezino materinstvo.
Istina o sv. Valentinu
Svećenik Valentin je živio u Rimu u vrime cara Klaudija, a u isto vrime je živio i Valentin biskup u Terniju blizo Rima, koji je znao čudom izličit bolesnika od padavice. Obadva Valentina slave se istog dana.
Rič valens znači zdrav, a na hrvatskom ime Valentin je Zdravko il Zdravka, tu i tamo i u nas ima muškaraca imenom Valentin, a i ženski imena Valentina, Tina il Tinka.
U Rimu je nad grobom sv. Valentina papa Julije I. (337 - 352. g.) saziđo crkvu, a nuz ovu u svitu ima više crkava posvećeni sv. Valentinu. U Zapadnom svitu je adet da ovog dana jedni drugima šalju čestitke, darove i lipe želje za zdravlje, sriću, ljubav i svako dobro.
Legende o sv. Valentinu
U vrime širenja kršćanstva Rimski car Klaudije je bio naklonjen kršćanima, al je med visokim činovnicima imo i neprijatelje kršćana. Po ondašnjem adetu od pogubljeni kršćana imovina je pripala državi, pa je i to bio jedan od povoda progona kršćana. Kako svećenik Valentin nije tio poštivat rimskie bogove rad tog je dospio na sud, di je prid carom i upraviteljima poslušo Isusov savit: »Nemojte unaprijed smišljati obranu. Ta ja ću vam dati u usta mudrost kojoj se neće moći suprostaviti niti oduprijeti ni jedan vaš protivnik« (Lk 21,15). Na sudu je Valentin počo pripovidat evanđelje, pripovido je o kršćanskom nauku. Caru se dopo Valentinov govor, al se tom usprotivio namisnik Kalpurnije rad čeg mu car prido Valentina. Kaluprnije nije tio smaknit Valentina, divio se njegovom govorništvu i tio ga priobratit, pa ga prido sucu Asteriju. Dogodili se čudo i Asterije je zavolio kršćanstvo, kazo je Valentinu: »Ako tvoj Krist iscijeli moju pokćerku koja je prija dvi godine oslipila, privatit ću i ja kršćanstvo!« Valentin je položio ruku na glavu divojke, pomolio se i ona je progledala. Sudac Asterije se falio kako je molitva Isusu učinila čudo s njegovom pokćerkom. Na to su razjareni Rimljani pogubili Asterija, pokćerku. Valentina su primlatili toljagama, glavu mu ocikli.
Ova pripovitka ima više verzija, al su imena uvik ista, samo što je kod niki Asterije oficir.
Sv. Valentin biskup Terna je molitvom ozdravio ukočenog sina grčkog filozofa Kratona koji se posli tog pokrstio s članovima šire obitelji. To je rasrdilo gradonačelnika Placida koji je dao da se biskupu Valentinu ociče glava. To se desilo 280. g., a relikvije biskupa Valentina i danas štuju u gradiću Terni.
Ne zaboravite da je sv. Valentin prilika da svoje poštivanje i ljubav iskažete voljenoj osobi.
Izvor:
*Stjepan Beretić:
Božji prijatelji s nama na putu - Katolički institut za kuklturu, povijest i duhovnost, Subotica - Subotica, 2002.
*Antun Jarm:
Imena i imendan - Obiteljski imenar - Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Zadar, 1996.
