Arhiv tekstova
Mediji su zrcalo društva
U općoj radikalizaciji društva ne može se očekivati da nam mediji budu na profesionalnoj razini zemalja razvijene demokracije, jer su oni uglavnom takvi kakvo je i društvo, jedna je od poruka panela o ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina, održanog prošloga tjedna na Paliću. Skup pod nazivom »Ljudska i manjinska prava: Suočavanje s realnošću« organizirao je Fond Socijaldemokratske inicijative, u suradnji s misijom OSCE u SCG, a sudionici su bili naši ugledni sociolozi, politikolozi i publicisti. Pokraj općih tema o aktualnom položaju manjina i stanju ljudskih prava u nas, skup se pozabavio i pitanjem uloge medija u promoviranju tih prava, a o njemu su govorili novinar Jan Briza, Srđan Stojanović, te urednik časopisa »Republika« Nebojša Popov.
SPRIJEČITI POTICANJE MRŽNJE: Mediji po pravilu slijede osnovne trendove u društvu, što znači da u momentima kada se pojačava val radikalizacije, oni nerijetko potiču i pojačavaju etničku distancu, podižu nacionalne tenzije i pojačavaju animozitet većinskog prema manjinskim narodima, ocjenjuje Jan Briza. Naša je neposredna prošlost, ali i sadašnjost, još uvijek puna primjera poticanja međunacionalne mržnje, no društvo, odnosno odgovorne institucije moraju naći mehanizme kako spriječiti takve pojave. Ipak, i pokraj teških iskustava u tome, na dulji rok možemo biti optimisti, pogotovo što paralelno s tim negativnim iskustvima imamo i primjere poticanja i razvijanja tolerancije, razumijevanja i zajedničkog života, rekao je Briza, navodeći kao najbolju potvrdu toga djelovanje novosadskog »Multiradija«, koji u stvari funkcionira kao višejezični radio. Njegova programska shema podrazumijeva pravljenje priloga na jezicima autora, odnosno jezicima manjinskih zajednica koje žive u Vojvodini, i to u istim emisijama, što je naišlo na dobar prijem kod slušatelja, a mlada ekipa »Multiradija« je do sada pokupila mnoga priznanja kako u zemlji tako i u inozemstvu. Takav pristup pokazao je svoju opravdanost i kroz stabilan postotak vjerne slušateljske publike.
»Na žalost, stupanj slušanosti ovakvih medija nije previsok, bar ne u onoj mjeri da bi se mogao nositi sa snagom većinskih medija, koji plasiranjem neke drugačije ideološke matrice vrlo lako poništavaju efekte takvog truda«, ističe Briza. Stoga je jedino rješenje primijeniti sličan koncept promoviranja jednakosti ljudskih prava u medijima koji su u javnom vlasništvu, i koji, dakle, pokrivaju najveći dio medijskog tržišta.«
BEZ INSTITUCIJE JAVNOSTI: Naši većinski mediji, nasuprot navedenom primjeru, bez ikakve profesionalne ograde plasiraju, odnosno dozvoljavaju da se preko njih plasiraju razne šovinističke izjave i poruke, a pri tom ne snose nikakve konzekvencije. Da se kojim slučajem na BBC-u pojavi neka šovinistička poruka, najprije bi reagiralo tužiteljstvo, a zatim i publika, te bi osim pravnih konzekvenci, taj medij pretrpio i ekonomsku štetu. Stoga u velikim svjetskim medijskim kućama, nikako ne možete naići na takve skandalozne sadržaje. A čak ukoliko je taj rezultat i samo ekonomski uvjetovan, posljedice su svakako dobre, zaključuje Briza.
Nebojša Popov je, govoreći na primjeru »Republike«, čije je osnovno koncepcijsko polazište od samog početka obrana ljudskih prava i civilizacijskih normi društva, ocijenio kako je upravo suštinski problem naše države činjenica da je uništeno civilizacijsko jezgro društva. A do takvoga stanja smo došli tijekom dugog djelovanja destrukcijskih procesa, kakvi su mnogobrojni zločini i permanentna pljačka. »I u najrazvijenijim državama postoje problemi s kriminalom i pljačkom, ali je kod nas to mnogo masovnije i dugotrajnije, kaže dr. Popov. I stoga je osnovno pitanje – hoće li najveće političke opcije u ovom društvu postići konsenzus oko toga, da se zločin i pljačka kažnjavaju. A sve dok se taj konsenzus ne postigne, stvari će ići traljavo.
Etnička mržnja i propagiranje etničkog nasilja samo je jedan aspekt fenomena mržnje i nasilja u tome mozaiku, kaže Popov, napominjući pri tome da su na udaru mržnje, kako etničke manjine, tako i mnogi drugi dijelovi društva koji su u situaciji ograničene moći. On je kao poseban primjer eksponiranja netrpeljivosti naveo odgovor kolumniste uglednog tjednika NIN Aleksandra Tijanića na tekst Nadežde Radović, u kojem on svojoj kolegici po peru upućuje samo jednu rečenicu: »Umukni avetinjo!«
Mediji se moraju promatrati kroz to, imaju li oni ulogu stvaranja javnog mnijenja koje je u funkciji nekog centra moći, ili su u funkciji stvaranja mnijenja javnosti. »Mi u biti još uvijek nemamo instituciju javnosti«, kaže Popov. »Nacionalistička ideologija ima kao ideal tzv. prirodnu zajednicu, a naša situacija, u kojoj smo praktično na brisanom prostoru, bez ikakvih institucija, je stanje velikog kaosa«.
Kao jedno od rješenja takvih problema u našem društvu, Srđan Stojanović navodi potrebu zadržavanja medija u okviru javnih servisa, te izbjegavanja njihove komercijalizacije. U situaciji ostavljanja medija na golom tržištu, gdje je jedini princip poslovanja komercijalna isplativost, manje etničke grupe neće biti u mogućnosti osigurati funkcioniranje svojih medija, te će na koncu ostati bez njih, kaže Stojanović.
