Arhiv tekstova
Kolekcionar međunarodnog značaja
Obilježavajući važnije datume istaknutih uglednika iz nedavne prošlosti, često kao da zaboravljamo naše suvremenike koji su donedavna živjeli među nama, bili nam bliski, a čak smo ih i osobno poznavali.
Takva jedna istaknuta osoba iz našeg okruženja bio je primarijus dr. Vinko Perčić (20. veljače 1911. – 24. studenoga 1989.). Reklo bi se: nadnevak nije okrugao, jubilaran, međutim, to sada nije opredjeljujuće, jer ima mnogo toga što nas, i bez obzira na obljetnice, generacijski obvezuje.
LJUBAV S HRVATSKOGA MAJURA: Dr. Vinko Perčić je svijet ugledao početkom prošlog stoljeća na salašu u naselju Hrvatski majur, u blizini Subotice, gdje je, kako je sam iskazao, stekao ljubav za lijepo usprkos tome što se to zbilo u salašarskom okruženju.
Najveći dio Subotičana, njegovih sugrađana, sadašnih i prijašnjih naraštaja poznavali su ga kao liječnika Gradske bolnice. Kao pročelnik Internog odjeljenja šezdesetih i sedamdesetih godina organizirao je tradicionalni stručni skup iz oblasti gastro-en-terologije pod nazivom Internistički dani, afirmirajući tako subotičku Bolnicu i sam grad Suboticu.
Budući je bio vrstan znalac svoga posla, istraživač i znanstvenik velikog renomea, malo tko je iz njegovog okruženja znao da je on istodobno bio i istinski zaljubljenik u umjetnost i strastveni kolekcionar s istančanim ukusom izbora. Tu zaljubljenost u umjetnost, strast za sakupljanjem umjetnina osjećao je od rane mladosti još kao student medicine u Grazu i Parizu. Njegova strast ga je u vrijeme, dok se kao liječnik stručno usavršavao u Londonu, Washingtonu i drugdje gdje se kretao u inozemstvu, vodila kroz galerije i muzeje širom svijeta ljubopitljivom proučavanju djela velikih majstora likovnih umjetnosti.
JEDINSTVENA ZBIRKA: Razumljivo, dr. Perčić pri tome nije zapostavljao stvaralaštvo jugoslavenskih umjetnika svoga vremena. Ne samo da ga je pratio, nego se često kretao u krugovima eminentnih slikara i kipara kako na izložbama tako i u likovnim kolonijama u zemlji, najviše u Bačkoj Topoli. Zahvaljujući tom druženju, nastala je zbirka njegovih portreta. Uočavajući razlike u stilu i izrazu tih portreta i skulptura, on je istodobno postao i vjeran pratilac stvaralačkog impulsa umjetnika koji su ga portretirali. Stoga je zbirka njegovih portreta jedinstvena po tematici i raznovrsnosti. Uporedo s tim, stvarao je i stvorio respektabilnu zbirku jugoslavenskih likovnih umjetnika s kraja 19. do osamdesetih godina prošloga stoljeća. Izbor djela je znalački, baš kao i u zbirci ostvarenja mađarskih slikara od sredine 19. stoljeća do 1941. godine. Raritetna zbirka europskih slikara od 16. do 20. stoljeća izdvaja se po vrijednosti i po izboru.
Spomenuti pregled nas podsjeća da je dr. Vinko Perčić bio neumorni, strastveni i kompetentni sakupljač umjetničkih djela širokog dijapazona. Postao je prava institucija. Ogromno kulturno blago, umjetnička djela od zavičajnih do europskih i svjetskih imena likovnih stvaralaca, koje je sakupio, uvršćuju ga u kolekcionare međunarodnoga značaja. A sve je to učinio u zavičajnom okruženju, no, nažalost, ipak veoma daleko od razumijevanja svoje sredine. Mnogo je znano i pisano o tužnim događajima koji su ga pratili, a također i o velikim zabludama ili nerazumijevanju onih koji su najviše mogli u minulim vremenima.
DAROVI GRADU ZAGREBU I SUBOTICI: Nakon svih preovladanih tjeskoba, teškoća, sumnji, dr. Vinko Perčić 1988. godine čini plemenitu gestu dosljednu sebi i svom humanitetu: oko tri stotine umjetničkih djela daruje gradu Zagrebu. Primatelj dara se na dostojan način odužuje: 27. svibnja 1989. godine u Muzejsko-galerijskom centru u Zagrebu otvorena je izložba darovanih umjetnina pod nazivom Umjetnine iz donacije dr. Vinka Perčića. Na otvaranju ove izložbe dr. Perčiću iskazuju najveće priznanje. Tu doživljava i najveću radost svoga života. Tu mu je uručena i monografija-katalog Umjetnine iz donacije dr. Vinka Perčića.
Preostali dio zbirke od oko 400 djela – slike i skulpture zavičajnih umjetnika, te predmeti primijenjene umjetnosti, mobilijari radne sobe, pojedinačni predmeti stilskog namještaja zajedno s knjižnicom, čine pokretni dio zaostavštine. Oporukom dr. Perčić nepokretnosti (dio kuće u Subotici, u Ulici Maksima Gorkog br. 22) ostavlja za budući prostor galerije. Točnije: sve je to testamentom datiranim na 21. studenog 1989. godine ostavio gradu Subotici. Tri dana kasnije, 24. studenog 1989., dr. Vinko Perčić je nakon kratke i teške bolesti napustio ovozemaljski život. Oprostio se i od Bolnice u kojoj je kao liječnik liječio na tisuće svojih sugrađana blizu 40 godina.
JAVNA GALERIJA: Žarka želja ovog vrsnog kolekcionara, da se od umjetnina darovanih gradu otvori javna galerija, realizirana je 5. svibnja 1996. godine, kada je u Ulici Maksima Gorkog 22, preko puta zgrade subotičke Pošte, otvorena Zavičajna galerija dr. Vinko Perčić u Subotici.
Dr. Vinka Perčića nema više među nama, nema ga ni na otvaranjima izložbi, niti sudjeluje u kulturnim zbivanjima. Više ga ne viđamo na potezu od Sjenkijevićeve ulice, gdje mu je bio obiteljski dom, do Ulice Maksima Gorkog 22, gdje mu je bio omiljeni radni prostor, to toplo mjesto gdje su ga okruživali umjetnički predmeti, slike, keramika, knjige, biste…
Lijepo uređena galerija, koju krase djela iz donacije dr. Vinka Perčića, ulazi u osmu godinu postojanja. Posljednjih godina Zavičajna galerija dr. Vinko Perčić češće je zatvorena nego otvorena. U lokalnom tjednom tisku obično stoji obavijest »Galerija će biti otvorena samo po telefonskoj najavi«.
Konačno, dr. Vinko Perčić je bio Subotičanin, liječnik, kolekcionar, Hrvat koji je svoju neprocjenjivu zbirku nesebično darovao svim građanima Subotice. Jesmo li mu se odužili? Možda nismo najbolje. Njegova galerija trebala bi postati stjecište znakovitih kulturnih zbivanja, susreta pjesnika, glazbenika, slikara i poslenika kulture koje je i sam dr. Perčić veoma cijenio.
Evocirajući uspomenu na lik i djelo dr. Vinka Perčića, ostaje nam sjećanje na 20. veljače 1911. godine kada je rođen.
