Arhiv tekstova

Hrvati koji žive u SCG zajednici, dojučerašnjoj Jugoslaviji, prvi puta su tek Zakonom o zaštiti sloboda i prava nacionalnih manjina, usvojenim u veljači 2002. godine, dobili prostor realizirati jedno od svojih temeljnih manjinskih prava, a koje se tiču obrazovanja na materinskom jeziku. S jeseni iste godine formirana su i prva odjeljenja, te je ovo pravo dobilo i svoju praktičnu potvrdu, moglo bi se reći nakon više desetljeća ne baš uspjelih pokušaja, traženja i inzistiranja da se dođe do hrvatskih škola. Iako se u oblasti kulture i naklade hrvatska zajednica uspjela izboriti za pojedine institucije, obrazovanje je desetljećima ostajalo slaba točka u brizi za nacionalni identitet. Poznato je da su samo nakratko, tijekom pedesetih, postojala odjeljenja na hrvatskom jeziku u srednjim školama. Kraj dvadesetog stoljeća obilježen je još većim beznađem u tom pogledu, iako su iz same subotičke općine upućivani konkretni zahtjevi tadašnjem ministarstvu prosvjete za organiziranjem nastave na hrvatskom. Odgovora na to nije bilo. Inicijative su ponovo oživjele nakon listopada 2000. godine kada su se stvorili i realni uvjeti za konačan korak naprijed.  

Niti katedre, niti lektorata: Stvaranjem zakonskoga okvira u subotičkoj općini je, dakle, početkom ove školske godine formirano nekoliko odjeljenja prvih razreda - u Subotici, Tavankutu, Đurđinu i Maloj Bosni. Međutim, nastava se odvija uz mnogo više problema nego što se moglo realno očekivati u postojećim uvjetima. Prije svega, problem stvaraju udžbenici kojih još uvijek nema, bar ne iz većine predmeta. Sa zakašnjenjem se uspjela osigurati nabavka udžbenika za hrvatski jezik i matematiku iz Hrvatske, uz odobrenje republičkog Ministarstva prosvjete, ali je ostao neriješen problem s udžbenikom upoznavanje prirode i društva, kojeg đaci i dalje nemaju. Za narednu godinu, obećano je, svi će udžbenici biti prevedeni, a zadaću je na sebe preuzeo Zavod za izdavanje udžbenika. Kalman Kuntić, direktor osnovne škole »Matija Gubec« u Tavankutu, napominje da bi uz to trebalo obratiti pažnju na izradu planova i programa odjeljenske nastave, jer od ove godine počinje reforma osnovnog obrazovanja s čime udžbenici moraju biti usklađeni. Rješenje pitanja udžbenika prevođenjem postojećih, prije svega iz matematike i upoznavanje prirode i društva, trebalo bi biti dopunjeno nalaženjem autora koji će napraviti (nove) udžbenike hrvatskog jezika za I. i II. razred. Također, kadrovi koji su sada osigurani, mogu biti deficitarni već u narednim godinama.  

»O kadrovim je teško govoriti iz prostog razloga što je pretpostavka da će broj odjeljenja i dalje biti mali, tako da se mogu pronaći učitelji koji bi držali nastavu na hrvatskom jeziku, ali ne treba zaboraviti da ovoga trenutka ne postoji katedra, a ni lektorat za hrvatski jezik, kao ni prateće službe nadzora, niti postoji savjetovanje za kadrove koji predaju nastavu na hrvatskom jeziku. Iz toga slijedi da je do daljnjeg vrlo upitna kvaliteta nastave na hrvatskom jeziku, napose kada ovome dodamo probleme s udžbenicima«, napominje Kalman Kuntić.

 

ČASOPISI UMJESTO LEKTIRE: Učiteljica Marica Skenderović, koja predaje nastavu na hrvatskom jeziku u osnovnoj školi u Tavankutu, u odjeljenju koje broji 14 učenika, o svom iskustvu kaže: »Djeca su naučila čitati i pisati, ali bi bilo dobro da imaju i lektiru na hrvatskom jeziku. Za sada se snalazimo kako znamo i umijemo, koristeći se raznim časopisima za djecu  primjerenim njihovom uzrastu. Iako su uvjeti za rad minimalni, roditelji su za sada zadovoljni činjenicom da djeca mogu pohađati nastavu na materinskom jeziku. Ovo je prilika koju treba iskoristiti kako bi Hrvati mogli i dalje ostvarivati svoja prava na obrazovanje«, kaže Marica Skenderović, izražavajući nadu da će se hrvatska zajednica više brinuti o tom pitanju.

Ljiljana Dulić, direktorica Osnovne škole »Vladimir Nazor« u Đurđinu, također podsjeća na kašnjenje udžbenika, iako je bilo obećano da će stići na vrijeme, što je jedan od glavnih preduvjeta za normalno odvijanje nastave na hrvatskom. »Netko bi se trebao pobrinuti i za nastavna sredstva kao što su zidne slovarice, slikovnice, dječje pjesmice i video kasete za nastavu«, podsjeća direktorica Dulić. 

Učiteljica Verica Farkaš, koja vodi odjeljenje na hrvatskom jeziku u ovoj školi, sa 16 učenika, kaže da uvođenje nastave na hrvatskom ne karakterizira samo problem nedostatka udžbenika. »Postoji i mnogo entuzijazma, kao i zadovoljstvo roditelja što im djeca pohađaju nastavu na materinskom  jeziku, što je važno za sve nas«, ističe ona.  

Ipak, moramo napomenuti da  i pored dogovora, ni jedan od roditelja nije došao na zakazani razgovor o tome koliko su zadovoljni samom nastavom. Verica Farkaš također je iznijela malu ogradu, ocjenjujući da je realiziranje obrazovanja na hrvatskom jeziku počelo s mnogo elana, ali da taj elan sada malo splašnjava, te da je za sve potrebna veća skrb o tom pitanju od strane nadležnih.

»Naša zajednica ima određene predstavnike u Pokrajini i Općini, ima puno institucija i organizacija, ali se pitanja obrazovanja i udžbenika ne javljaju na dnevnom redu«, zapisao je Dujo Runje, dopredsjednik Hrvatskog akademskog društva, u svom tekstu za jedan od prethodnih brojeva »Hrvatske riječi«. »Mora se reći da smo od matične države očekivali više, snažnije i jasnije. Dana obećanja padaju u sjenu zaborava. Sa strane domicilne države stanje je još i gore. Ovdje imamo lijep primjer sofisticiranog  kršenja zakona. Nitko nije rekao ne može, neće biti ili slično, ali se vrijeme vuče u nedogled, što može imati dalekosežne implikacije. Polako se gubi povjerenje u namjeru države da ostvari proklamirano. Ni najbolji zakoni koji se  ne primjenjuju ne vrijede. Elan učitelja opada, djeca se snalaze na razne načine. Druge neophodne akcije kasne. Novci ne mogu i ne smiju biti opravdanje. Svako pravo ima svoju obvezu. Što će onda biti naredne školske godine kada bude trebalo prevesti sve udžbenike na hrvatski jezik? Što će biti ako se bude prijavio određen broj učenika za peti razred na hrvatskom jeziku? Kada će na dnevni red doći pitanja lektorata? Sve ovo je lakmus papir za mnogo značajnija pitanja. Ako se ovo ne može realizirati, teško da će biti išta od ostalih prava iz domena kulturne autonomije.«