20.02.2004
Razjedinjenost je znak slabosti
Zajedništvo je veličanstvena snaga čovjeka i čovječanstva. Ljudskog pak zajedništva nema bez povjerenja. Ako su među ljudima samo osobni interesi, onda je to zajedništvo krhko. Ako je među njima ljubav, dakle čvrsta krvna ili duhovna veza, ona ostaje i kad interesi ne budu postojali. Ako je to pak zajedništvo ukotvljeno u Bogu, ono će se održati i protiv svih vanjskih napada. Istina je da postoje različite razine zajedništva, ali je čovjek jedan. Jednako tako postoje i različiti pristupi ovome pitanju, ali je naš narod ipak jedan. Neka stoga nikoga ne smeta što u času ovakvih političko-društvenih zbivanja u našoj zajednici razmišljam na način kršćanina i svećenika. Uostalom, ovo je samo jedno razmišljanje i ponuda za one koji ovako ili slično misle.
Svakako objektivne stvarnosti ne možemo nijekati, kao što i realne putove ne možemo izbjeći. Bilo bi teško govoriti o realnosti, a i o stvarnosti ako bismo iz nje iz bilo kog razloga isključili dimenziju duhovnoga i Božanskoga. Ta, naša zajednica ipak je mahom kršćanska i zato smijemo u svakom času svoje povijesti, a osobito u času koji je pred nama, računati i razmišljati u svjetlu Božjem, jer ni ja niti mnogi drugi ne možemo vjerovati u uspjeh – jer »uzalud se trudi graditelj koji gradi kuću ako je ne gradi Gospodine« kaže psalmista.
Sjećam se da je u svom nastupnom govoru John Kennedy upravo citirao ovaj redak psalma, a radilo se o izričito političkom govoru i političkom događaju: nastupni govor predsjednika SAD. Dakle, čini mi se, da smijemo i mi ovako razmišljati uoči skorašnje skupštine.
DOKAZI POVIJESTI: Koliko znači zajedništvo i povjerenje jednog naroda pokazala je naša prošlost. Ako je složan narod, pobjeđuje i najteže oružje. Naprotiv, narod podijeljen, u kojem svaki pojedinac i kraj ima samo svoje interese, a ne i zajedničke, ne može se održati. Atomiziranje naših obitelji, nemoć bračnih drugova da žive sa svojim roditeljima i djecom zajedno, nemogućnost da se stvore veća rodbinska udruženja, znak su slabosti. Nemoć ljudi da nađu zajednički nazivnik, da zajednički mole i ovladaju nesuglasicama, perifernim interesima i egoističnim ciljevima, nemoć drugoga prihvatiti i dopustiti mu da pomogne, velika je slabost pojedinca i naroda. Dva čovjeka, a tri stranke, kaže narodna poslovica, jest tragedija koja može uništiti svaki narod.
Onda kad otežano je naše rame, kad um ne dopire do novih spoznaja, kad nam klecaju koljena i klonu ruke, trenutak je kad smijemo dopustiti jedan drugome da pomažemo. Ako se bojiš nečije pomoći, znak je da si duboko izranjen i pokušavaš se pokazati jakim. A to je prijevara. Stojimo pred događajem kada treba jako dobro promisliti što znači jedinstvo.
JEDINSTVO KAO DIO LJUDKSE PRIRODE: Jedinstvo je duboko ukorijenjeno u narav ljudske komunikacije i okrenuto prema zajedničkom cilju. Kad se ujedinjuje onda se ne gleda unazad, nego se okreće prema cilju koji je ispred nas. Ne može biti govora o osobnim interesima, pa ni odvojenim stranačkim, nego samo jednim jedincatim, novim, a to je udružiti se u jedno da bi poslanje i posao obavljali bolje i poštenije, nego što smo to uspjeli u nekim segmentima do sada. Ako bi nas vodio bilo kakav motiv pobjede ili poraza, interesa ili premoći, onda jedinstva nema. Konačno, u jedinstvu nestaje relacija »naš-vaš«, ostaje samo relacija: moj angažman prema zajednici i moj doprinos da ta zajednica dobije, živi, ostane i opstane. Taj moj doprinos ne može nikako biti uz cijenu osude, odbacivanja, prezira, omalovažavanja. On mora jednostavno biti očišćen i mora biti do kraja pošten, inače ne može poslužiti temelju. Dakle, ako pred nama stoji nova stranica našega angažiranja za hrvatsku zajednicu na ovim prostorima, onda može biti samo i isključivo vrlo pošten pristup povjerenja, jedinstva i okrenutosti prema naprijed s jednim jedinim ciljem, ugraditi sebe i svoje talente za opće dobro. Inače se svaki drugi oblik već nekoliko puta pokazao kao nepošten, jalov i neuspio. Ne može se graditi – rušeći.
POMAGATI ZNAČI LJUBITI: Sjetimo se – i sam je Bog jednom dopustio čovjeku, Šimunu Cirencu, preuzeti njegov križ i teret na putu prema Golgoti. Dopuštati jedni drugima da pomažemo, znači ljubiti drugoga. Onda kada se pomažemo, osjeća se radost što smo učinili zajedno i zajednički. To je onda naše. Dokle god smo sposobni primiti savjet drugih, mladi smo, perspektivni i sigurni. Tko misli da sve zna i plaši se primiti savjet drugih, stidi li se da ga netko podučava i zna bolje od njega, taj je slab i star i umire.
Svi smo mi poput mozaika. Svatko od nas ima sposobnosti koje drugi nema. Svatko je od nas nenadoknadiv na ovoj zemlji. Ono što imaš ti, nema netko drugi. Potrebna im je tvoja pomoć. No, ono što imaju drugi, nemaš ti i potrebna ti je njihova pomoć. Genijalni ljudi su oni koji znaju slušati, koji u svakom razgovoru nešto nauče, kojima svaka knjiga nešto kaže, a svako umjetničko djelo ih potiče na nova istraživanja i kreativnost. Veliki ljudi znaju slušati, učiti, primati, za razliku od onih koji misle da sve znaju i da trebaju samo govoriti i pomagati. Samo čovjek koji je doživio ozdravljenje, može liječiti druge. Samo čovjek koji je svet, posvećivat će druge. Samo će pravednik rađati oko sebe pravedne. Velik umjetnik stvarat će školu velikih učenika. Samo ako dopuštamo da nam se pomogne, da nas se poučava, da nam se pokaže novi put, dopuštamo li da budemo na trenutak naoko slabi, bit će to naša jakost i budućnost. Da bi praćka izbacila kamen, moraš je temeljito povući nazad. Da bi mogao skočiti udalj, trebaš se najprije povući natrag i uhvatiti zalet. Da bi drvo visoko raslo, treba imati duboke korijene. Eto, to je poniznost kojom možeš sve prihvaćati da bi narastao visoko.
Smijem ovako razmišljati uoči dva značajna događaja: ujedinjenje dviju hrvatskih političkih stranaka i sjednici Vijeća HNV-a.
Ako danas počinjemo graditi na vječnim vrednotama i učimo iz njih, bit će to nov zalet našeg života. Neka dopusti Bog da budemo mudriji nego do sada, da primamo novost i čitamo znakove vremena, da se smijemo savjetovati i učiti biti zajedno. Pokušaj, čitatelju, prihvatiti barem jednu od ovih ideja i riječ da bi nam sutra bilo bolje. Neka nas Bog u tome blagoslovi!