Želio bih opet kao nekada sjesti u auto i otići u Zagreb, Split, Skoplje. Vjerujem kako će na kulturnom i sportskom planu brzo doći do integracije jer smo u onoj Jugoslaviji, u hrvatskoj literaturi, kazalištu, kulturi uopće, naprosto imali točku uspoređivanja i, zaboga, natjecanja. Zašto da NIN-ovu nagradu opet ne dobivaju hrvatski pisci. Nekada sam s nestrpljenjem grabio svako novo izdanje hrvatskih pisaca. I integracije, za ime Boga. Da to možda neće štetiti hrvatskom nacionalnom interesu? Ili srpskom nacionalnom interesu? Vuk Drašković, »Jutarnji list«, 14. veljače 2004.
ČERUPANJE PLIJENA
Kriterijumi na temelju kojih je sastavljana nova republička vlada nedvosmisleno pokazuju da se zapravo radi o čerupanju ratnog plijena, a ne o namjeri da se ma što korisno uradi. Jer, kada se suočite s neskrivenom željom jednog od lidera novoformirane koalicije da bude ministar za krupne provizije, kao i očiglednom namjerom da se kroz kadrovska rješenja u BIA u Srbiju uvede i ‘policija misli’, jedino što možete zaključiti jest da ova zemlja ubrzano tone u živo blato. Ako su neki jednu od prošlih nam država prozvali »tamnicom naroda«, onda je ova i ovakva Srbija, koju oličavaju Vojislav Koštunica i prateći uveoci – »tamnica građana«. Nenad Čanak, predsjednik Skupštine Vojvodine, »Dnevnik«, 22. veljače 2004.STRATEGIJSKI RAZVOJ
Učiteljski fakultet u Somboru radi na svom razvoju, kako programskom (finski program), tako i svoje infrastrukture. Da podsjetimo, nedavno su zamijenjeni svi prozori na zgradi fakulteta, a potpisan je i ugovor o izgradnji kata i krova fakulteta. D. Milićević, novinar, o razlozima za neosnivanje Učiteljskog fakulteta u Subotici, »Somborske novine«, 13. veljače 2004. KRATKO I JASNO
Apsolutno! Predrag Matvejević, rođeni Mostarac, danas redovni profesor u Rimu, na pitanje je li egzil normalno stanje suvremenog intelektualca, Radio Slobodna Europa, 17. veljače 2004.NAJSLOBODNIJE U – ZATVORU
Ova zemlja je u privatnom vlasništvu uglavnom mještana Hrvata i Crkve, a policija je samo zakonito poslana da asistira pljački. Ukoliko me zbog istog prekršaja privedu dva puta, morat ću jednu noć ostati u zatvoru. Zato sam se pripremio, obukao pidžamu, uzeo krunicu, pa ću ih ljubazno zamoliti da me puste moliti Boga, jer što bih drugo tamo radio. Ne znam kako će se sve ovo riješiti, ali svakog puta kada me policija pusti, ponovo ću se vraćati na područje Lovanje, koje je zelena zona u privatnom vlasništvu i nije predviđena za odlagalište smeća. Popustit će država ili će me smjestiti u središnji zatvor u Spužu na domak Podgorice, a ako smo dotle došli, onda je to najslobodnije mjesto u Crnoj Gori. Don Branko Sbutega, svećenik kotorske biskupije, »Slobodna Dalmacija«, 19. veljače 2004.ZNAMENITI UZOR
Želio sam kročiti u sudnicu kao što to čini Šešelj, znaš, onako gordo, da budem mrtav hladan, nisam želio da pomisle kako sam nervozan ili uplašen. Emir Šišić, bivši pilot JNA, nakon što je u ponovljenom postupku u Italiji doživotna robija smanjena na 15 godina robije zbog rušenja helikoptera i ubojstva petorice međunarodnih promatrača 1992. iznad Hrvatske, »Blic«, 19. veljače 2004.