Arhiv tekstova
Skupština koja raspušta
Ovih dana kršćani raznih Crkava susreću se kao braća i sestre u zajedničkoj molitvi za Isusovu oporučnu želju: da svi budu jedno. Jedna od najvećih tragedija vjerničkog života svakako je podijeljenost Crkava. Mnogi su čimbenici koji su u raznim vremenima tako jako uvjetovali život i tokove povijesti da se kršćanstvo u određenim vremenima unutar sebe do te mjere počelo rastakati da se sada, činjenično, istim Kristovim imenom i s pravom nazivaju kršćanske Crkve unatoč toga što nisu u potpunom jedinstvu i zajedništvu vjere.
Veliki je znak našega vremena želja koja postoji unutar različitih kršćanskih Crkava da tu razjedinjenost pokušaju živjeti u jednom bratskom suživotu, poštujući različitosti, a gradeći na onom što je zajedničko, a to je Krist, jedini temelj Crkve, kako piše apostol Pavao u prvoj poslanici Korinćanima.
UTEMELJENA NADA: Ovih dana dakle (od 18. do 25. siječnja) našim gradom će proći »hodočašće jedinstva« u zajedničkoj molitvi i susretanju. Mi vjerujemo da će se Isusova Velikosvećenička molitva za jedinstvo svih vjernika ostvariti. Stoga se i susrećemo u jedinoj nadi – Isusu Kristu – koji će snagom svojega Duha obnoviti lice zemlje i darovati željeno jedinstvo. Principi toga »hodočašća jedinstva« su poznati. Slušati pažljivo i s poštovanjem one koji drugačije misle. Ljubiti i poštivati drugačiji način mišljenja ostajući duboko svjestan da će samo produbljivanje vlastite vjere u poslušnosti Evanđelju učiniti vjernike kvalitetnijima, a u toj kvaliteti će se moći prepoznati kao braća.
To je »hod jedinstva«: prihvatiti, poštivati, poslušati, a izgrađivati vlastitu vjeru po mjeri Kristovoj, ostalo je djelo Duha Svetoga. Tome se nadamo i to molimo. Stoga kršćanske Crkve nisu pesimističke, niti isključive, nego u današnje vrijeme ulijevaju utemeljenu nadu svojim članovima i cijelom čovječanstvu da će se naći zajedno u suradnji istine i pravde, ljubavi i mira, snagom svoje vjere.
GOVORI U SKUPŠTINI SUBOTICE: Međutim, neka mi ne bude zamjereno što ću svoje razmišljanje sada okrenuti u jednom posve drugom pravcu koji je u direktnoj oprečnosti s ovim, gore spomenutim »crkvenim hodom jedinstva«. A to su televizijski prijenosi sjednica Skupštine Općine Subotica. Upitno je već da li je pravilna i korisna odluka da se tijek sjednice u cijelosti prenosi, bez obzira na temu i način obrađivanja te teme. Je li korisno, pedagoški i sociološki prihvatljivo?
Ja mislim da je ta odluka o direktnom prijenosu i sam prijenos koji se već mjesec dana događa, jedna od najodgovornijih čimbenika rastakanja društvene zajednice čiji su predstavnici upravo u Skupštini. Zašto? Ponajprije se istupa na govornicu, vrlo često – čast iznimkama – nespremno, neargumentirano i neuvjerljivo. Međutim, vrlo rijetko pozitivno, dobronamjerno i dobrohotno. Tako se zapravo svaki skupštinski vijećnik koji će – pretpostavimo to – kroz četiri godine u javnosti istupati često nespreman, revoltiran i neargumentiran, dati sam o sebi najtužniju sliku. Nebrojeno puta će se potpisati u podsvijest gledatelja i stvoriti jednu sliku o sebi koja vjerojatno neće biti realna, ali ne mogu vjerovati da će biti dobra.
Drugo, u tim raspravama redovito se istupa u ime vlastite stranke, a ne u ime općega dobra. Toliko stranaka u Skupštini čiji članovi niti mogu niti smiju zastupati drugačije stavove i mišljenja nego što su »politički planovi« vlastite stranke, ne mogu dokazati da im je na savjesti i srcu opće dobro svih Subotičana, nego je u prvom planu interes vlastite stranke. Jesu li to svaki puta interesi svih nas?! Koga onda u tom času predstavljaju: svoju stranku ili nas? Kako se postaviti kada smo s mnogim »stranačkim programima« neupoznati ili su nam ti programi strani?
Svakako istupanje i govor samo u ime vlastite stranke kroz četiri godine će takvim načinom nastupa i samu stranku oslabiti i učiniti u očima gledatelja nesimpatičnom. Jer, priznat ćete, nema takve stranke »koja bi svemu svijetu ispekla kolača«. Dakle, stvara se diferencijacija kod gledatelja, ili čak razvija »navijački duh«.
IZGUBIT ĆE SE TOLERANCIJA: Treća opasnost je nepoznavanje problematike skupštinskih tema u širem gledateljstvu. A moć medija i manipulacija demagoškim nastupima je nedopustiva i zavodnička. Moralno se mora okarakterizirati kao negativno.
Četvrta opasnost je sam način i dostojanstvo govora. U skupštinskom »bontonu« morao bi postojati standard kako se i koliko se može i smije govoriti. Svaka grubost, nepristojnost degradira samog govornika, ali i cijelu Skupštinu. Kakav kredibilitet ima nepristojan, uvredljiv, neistiniti govor? Što to uče gledatelji od svog »najvišeg tijela«? Tako se zapravo pedagoški i sociološki u veliki broj gledatelja unosi zabuna, nesloga, razdor, strančarenje, svađa i nezadovoljstvo.
Kuda to vodi? Moramo vrlo jasno reći svoje mišljenje. Ako se nastavi sa ovakvim prijenosom skupštinskih sjednica, poštovana gospodo i gospođe vijećnici, za četiri godine u Subotici se UOPĆE NEĆE MOĆI GOVORITI O SLOZI, TOLERANCIJI I SUŽIVOTU. Tako će Tijelo koje u svojoj definiciji nosi naziv »skupiti, sabrati, ujediniti«, postati čimbenik razjedinjavanja, nesloge, razdora, netolerancije i nepristojnog govora.
Sačuvaj nas Bože takve Subotice!g
