Arhiv tekstova
Odlazak klasika
Hrvatska apstraktna umjetnost, bilo naivna ili akademska, zauzima značajno mjesto na mapi europske umjetnosti. Javlja se u slikarstvu još u prvoj polovici 20. stoljeća, a da bi se sredinom stoljeća te još više u njegovoj drugoj polovici, proširilo i na kiparstvo i na grafiku. Tematski, dakako, hrvatska je apstraktna umjetnost golem odmak od socijalističkoga realizma, gotovo njegova negacija, te je vrlo cijenjena sredinom 20. stoljeća u zapadnome svijetu i u SAD-u.
Naime, dok su umjetnici iz umalo svih socijalističkih zemalja stvarali »dirigirana« djela, da ne bude nesporazuma, nerijetko vrlo vješto i oku ugodno, hrvatski su autori stvarajući drugačija djela pridonosili afirmaciji hrvatske kulture i hrvatskoga identiteta. Da ne uvrijedimo mnoge, sjetit ćemo se života i djela netom preminulih slikara Josipa Generalića i Ede Murtića.
PODRAVSKI MOTIVI: Josip Generalić rođen je 1936. godine u Hlebinama, u obitelji slikara-naivaca. Premda je završio studij likovnoga odgoja, presudan utjecaj na njegov rad pedesetih godina 20. stoljeća ima otac Ivan Generalić, najeksponiraniji autor hrvatske naive. Snaga umjetničkoga izraza Josipa Generalića vidljiva je u toj fazi, no dolazi do izražaja u kasnijim razdobljima, kada se odmiče od očeva utjecaja. Šezdesetih godina stvara u nadrealističkom dekorativnom stilu, a sedamdesetih godina obuzet je fantastikom. Faza »fantastike«, kojom je uzburkao kritičare i povjesničare umjetnosti, trajala je, na žalost, svega nekoliko godina, kada je Josip Generalić, u punoj stvaralačkoj snazi, sve iznenadio novim temama i bitno drugačijim likovnim izražajem, ali, naznačimo, ostajući vjeran naivi, podravskim motivima i nadasve Hlebinama. Generalić je, naime, portretirao mnoge poznate osobe stavljajući ih, kao likove, u podravske pejzaže, imaginarne cvjetne livade ili neke druge apstraktne prostore. Stvorio je tako nemogući svijet, istovremeno sumoran i radostan, lijep i zastrašujući, naivan i groteskan, humorističan i tragičan. Društvenu je kritiku nastavio slutnjama zla. Osamdesetih je godina dominantna mračna faza, faza nakaznosti, kojom Generalić oslikava moralnu i društvenu krizu te naslućuje razaranja i smrt slikajući izopačenost.
APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM: Edo Murtić rođen je u Velikoj Pisanici pokraj Bjelovara 1921. godine. U Obrtnoj školi u Zagrebu stekao je prve slikarske vještine kod profesora Ede Kovačevića, Kamila Tompe i Ernesta Tomaševića, vrsnih slikara koji su silnu snagu ulagali u rad s mladim slikarima. U Murtića su utkali mnoge vrijednosti, koje su mu omogućili da postane svjetski poznat i priznat umjetnik. Studirao je na Likovnoj akademiji u Zagrebu kod Ljube Babića, no valja istaći učenje kod Petra Dobrovića u Beogradu, vrsnog umjetnika i pedagoga. Godine 1943. priključuje se, kao i mnogi hrvatski umjetnici, hrvatskom antifašističkom pokretu, da bi nakon rata pa do zadnjih dana, kada mu je to zdravlje omogućilo, bio posvećen umjetničkom stvaranju. U njegovom putu važan je posjet SAD-u i Kanadi 1951. godine gdje se upoznao s apstraktnim ekspresionizmom, kojeg će oplemeniti lirskim motivima jadranskih pejzaža sa snažnim koloritom. Kombinacija snažnih boja i svjetlosti kojom su obasjani njegovi maslinici, čempresi, drvoredi te istarski pejzaži, kojima se posvetio nakon izgradnje ateljea u Istri, učinili su ga poznatim diljem svijeta. Izlagao je na tristotinjak izložbi, među mnogima, na venecijanskom biennalu (1958) te u Moskvi, Beču i gradovima diljem Europe.
Osim slikarstvom u užem smislu, bavio se Murtić i keramikom, zidnim dekoracijama, izradom plaketa, scenografijom, mozaicima, tapiserijama i oslikavanjem literarnih djela.
Godine 1957. osnovao je grupu »Mart« koja je okupila značajne umjetnike onoga doba. Godine 2002. u Modernoj je galeriji u Zagrebu održana njegova retrospektivna izložba na kojoj su prikazani mnogi Murtićevi radovi pohranjeni u mnogim privatnim zbirkama i galerijama diljem svijeta. Murtić je dobitnik mnogih hrvatskih i inozemnih nagrada. g
