Arhiv tekstova
Sport i(li) život
Još od antičke ere, koja se uzima, ukoliko se ne pronađu neki stariji povijesni podatci, začetnicom organiziranog bavljenja sportom u obliku stimulirane i stipendirane tjelesne aktivnosti, ljudi koji su se uspješno bavili određenom sportskom disciplinom mogli su računati na lagodniji život ispunjen privilegijama namijenjenim samo najboljima atletama. U nastupajućoj godini novog milenija princip ostaje posve isti, uz okolnost da su danas privilegije izražene u milijunskim svotama profesionalnih ugovora kojima olimpijski, svjetski i ostali šampioni vezuju svoju budućnost uz određene klubove ili tvrtke. Profesionalni sport, ma koliko bio kritiziran i anatemiziran od strane zakletih pripadnika čistog amaterizma, napreduje sve više kroz sve pore modernog društva željnog vrhunskih senzacija oličenih u sportskim nadmetanjima najboljih pojedinaca na planetu. Na svaku novu optužbu obrana je ista: »I antički sportaši su bili, na određeni način, profesionalci!«. Hvaljeni, slavljeni i obožavani…
IZBOR SPORTA: U zemljama, koje prolaze kroz prijelazni tranzicijski period sporog prelaska u suvremeno kapitalističko društvo, najbrži način preskakanja višegodišnjeg jaza siromaštva i neimaštine, jamačno predstavlja pokušaj sportskog uspjeha koji bi se mogao adekvatno materijalizirati kroz buduće unosne profesionalne ugovore. Medijska globalizacija, koja je putem satelitskih i kablovskih televizijskih programa sva svjetska borilišta i arene dovela na male ekrane, učinila je još primamljivijom ideju da bi se za samo nekoliko sportskih godina mogla osigurati egzistencija za cijeli život. Najčešće usmjerena od strane nezadovoljnih roditelja, kojima su pobjegli svi mogući tranzicijski vlakovi, djeca započinju treniranje određenog sporta po njihovom izboru i od malih nogu bivaju uvučena u mašineriju velikog biznisa koji se počinje vrtjeti od samih početaka ozbiljnijeg bavljenja nekom sportskom disciplinom. Ukoliko su u pitanju nogomet, košarka ili tenis, magični trio najatraktivnijih i najbolje plaćenih svjetskih sportova, stvari počinju ići ustaljenom putanjom nerealnog poimanja i najmanjeg uspjeha koji ostvare »usmjerene« mlade snage. U očima zanesenih i prečesto zaslijepljenih roditelja njihova djeca su već na korak od vrhunskih rezultata i milijuna na budućem kontu, iako njihovi rezultati ne prelaze granice lokalnih ili nešto daljnjih okvira. Svaki od takvih očeva ili majki čvrsto vjeruje da su napravili ili rodili novog Pelea ili Maradonu, Jordana ili Jabbara, Agassija ili Samprasa, a da je njihova globalna promocija samo stvar trenutka u bliskoj budućnosti. U tom iščekivanju prolaze godine u kojima se očekuje željeni vrhunski rezultat, bjesomučno se ulažu ogromne financijske svote koje su neophodne za prisutnost na značajnijim sportskim borilištima. Rezultati izostaju, a vrijeme prolazi…
SUROVA ISTINA: Nažalost, kada godine prođu, a skupa s njima i obiteljska bogatstva i ušteđevine, susret sa surovom realnosti oličenoj u očevidnoj prosječnosti nerealno favoriziranog djeteta, najčešće je već umnogome kasno. Djeca, koja su radi kontinuiranog treninga zapustila školovanje, a poslije određenog niza propuštenih godina i nisu više djeca, odjednom se nalaze na životnoj prekretnici i teškim pitanjem: »Kuda dalje?«. S obzirom kako nisu uspjeli ugrabiti ni dio kolača namijenjenog samo najboljima, a život neumitno teče dalje, trebali bi početi nešto raditi ne bi li osigurali osobnu egzistenciju. Nesposobni i neobučeni za bilo što drugo osim prosječno bavljenje sportom, često se niti ne znaju adaptirati na posve običan život izvan nerealnih snova u kojima su življeli tijekom godina dobrovoljne izolacije. Nerijetko brojni nesuđeni šampioni postaju socijalni slučajevi na krajnjem rubu egzistencije. No, nije sve tako crno, jer najveći broj ipak na vrijeme shvati da svoju životnu šansu i priliku za bolji život ne mogu očekivati u vrhunskom sportu. Uz to nije rijedak slučaj da veliki broj srednjoškolaca, koji imaju određene kvalitete u sportu kojim se bave od malih nogu, ipak »unovče« brojne godine provedene na treninzima i natjecanjima nižeg ranga. Upisujući neki od brojnih američkih koledža, u mogućnosti su da dobiju besplatne ili znatno povlaštene školarine, koje iznose i nekoliko desetina tisuća dolara po godini studija, što se ipak može pripisati značajnije uspjehe glede bavljenja nekim spotom. Oni koji pak nisu za ozbiljniju školu, na vrijeme se odlučuju za izučavanje trenerskog poziva i često puta postižu veće uspjehe kao pedagozi.
EPILOG: Možda se neki čitatelji i neće složiti s ovim, dosta pesimističkim sagledavanjem realnih šansi za uspjeh u vrhunskom sportu, ali nepobitna činjenica, koja vrhunski sport čini toliko atraktivnim i cijenjenim sastavnim dijelom modernog društva, krije se u staroj istini započetoj još za vrijeme igara u antičkoj Grčkoj prije naše ere. I tada kao i danas u bilo kojoj sportskoj disciplini moglo je biti samo nekoliko najboljih, a danas nas na ovom našem planetu ima gotovo šest milijardi.
