Arhiv tekstova
U Ateni sam zaigrala najbolje u životu
Najbolja hrvatska stolnotenisačica i jedna od najboljih europskih igračica Tamara Boroš, jedina je, na posljednjim Olimpijskim igrama u Ateni, uspjela pružiti dostojniji otpor superiornijim protivnicama iz Azije. Plasirajući se među osam najboljih, kao jedina europska predstavnica, potvrdila je da osvojeno odličje sa Svjetskog prvenstva nije bilo slučajno. Jer, jedino je ovoj vrhunskoj stolnotenisačici, rodom iz Vojvodine (Senta), u posljednja dva desetljeća uspjelo uhvatiti priključak s »kineskom« imperijom ženskog »pingića«.
4Nova godina je tek započela, ali vratimo se još na tren na prethodnu. Kako biste iz Vašeg kuta definirali 2004. godinu?
Cijela prošla godina, u najvećoj mjeri, bila je posvećena Olimpijskim igrama u Ateni. Rezultati iz prvog dijela sezone možda i nisu bili na potrebnom i očekivanom nivou, ali je sve to bilo u funkciji »brušenja i tempiranja forme« za najvažnije natjecanje. Glede same Olimpijade mislim da sam stvarno dobro odigrala cijeli turnir. Imam dva četvrtfinala, pojedinačno sam izgubila od olimpijske pobjednice u susretu gdje sam imala sedam set lopti i, nažalost, nisam niti jednu iskoristila, što mi je jako žao. Općenito mislim da sam tada igrala svoj najbolji stolni tenis.
4Razgovor o vrhunskom stolnom tenisu današnjice neumitno nameće dugogodišnju konstantu nadmoćnosti azijskog ping-ponga. Koliki je, po Vašem mišljenju i činjenici da ste i zvanično proglašeni najboljom europskom i svjetskom igračicom izvan Azije, »most razdvajanja« europskog ili svjetskog stolnog tenisa od vladajućeg azijatskog?
Nažalost, još uvijek ne vidim da im se približavamo. Trebalo bi da u Europi ima najmanje sedam-osam cura koje bi se mogle ravnopravno boriti sa Kineskinjama, pa bi nam onda svima bilo mnogo lakše. Trenutačno takvih igračica nema, ali se nadam će nova generacija mladih igračica uspjeti »premostiti« taj jaz. Ali dok sam »sama«, ili pak neka igračica dobije još neku azijsku igračicu, tu i tamo, bit će i dalje teško.
4Što je to toliko karakteristično i nepobjedivo u igri Azijatkinja?
Prije svega tajna njihove nepobjedivosti je u izuzetno velikoj mogućnosti selekcije. Na svakom novom turniru se pojave barem dvije nove, posve nepoznate, igračice. Također njihovi stručni stožeri pomno prate i analiziraju sve svjetske protivnice, pa tako i mene, i kada se pojavimo na turniru, oni imaju igračice koje su specijalizirane za našu igru, dok meni treba set ili dva da uopće »skužim« igru te nepoznate igračice protiv koje igram. Konačno, uvjeti treninga, koji su tim igračicama dostupni, za mene predstavljaju neostvarivi san i iskreno ne vjerujem da ću ikada imati takvu mogućnost rada.
4Jeste li ikada bili u prilici prisustvovati nekom njihovom treningu u Kini na primjer?
Mogu kazati da u svom životu nikada nisam bila niti na jednom treningu u Kini, jer njihov način rada je vrlo zatvorene prirode. Iako nisam bila u prilici vidjeti, znam iz iskustva da su njihovi treninzi vrlo složeni i da se sastoje od puno različitih vrsta sparinga u kojima nastoje »skinuti« igru bilo koje svjetske igračice. Kod njih je to uobičajena stvar, dok smo se mi iz Europe okupili jedino pred Olimpijadu i skupa zajednički trenirali, što je svakako dobra stvar, ali bi je trebalo češće prakticirati.
4Što rezultatski očekujete od nastupajuće 2005. godine?
Od samog početka godine kalendar je vrlo zgusnut, pa tako već u veljači je Europski TOP 12, u trećem mjesecu je Europsko, a u travnju Svjetsko prvenstvo, dok su u lipnju i Mediteranske igre. Između svih ovih velikih natjecanja je mnoštvo turnira i bit će jako teško držati formu tijekom ovih nekoliko mjeseci, povrh svega što je između Europskog i Svjetskog prvenstva samo tri tjedna pauze. Osobno mislim da je kalendar malo krivo napravljen, ali ja ću se, kao i uvijek, truditi da odigram najbolje svako natjecanje na kojemu budem učestvovala.
4Na koncu jedno vojvođansko pitanje. U čemu se krije tajna uspješnosti igrača koji su potekli s ovih prostora?
Iz svog kuta mogu reći da je u Senti, gdje sam rođena i odrasla, stolni tenis oduvijek bio popularan i da je lijepa dvorana uvijek bila puna mladih igrača i igračica. Također, pokraj masovnosti, za uspjeh su jamačno zaslužni i kvalitetni treneri koji rade s budućim igračima. U mom slučaju za izbor ping-ponga kao sporta zaslužna je moja prijateljica Andrea Šoltiš iz Sente koja me je prva zainteresirala za ovaj lijepi sport kada sam imala osam godina, dok je moj prvi trener bio Igor Kubat.
