Arhiv tekstova
Zašto je skup hrvatski med?
OSIJEK – Udruženje pčelara Slavonije i Baranje »Radilica« Osijek održalo je konferenciju za tisak s jednom jedinom temom, kako već stoji u naslovu, a potkrijepljeno je izlaganjima dopredsjednika udruženja i dugogodišnjeg pčelara Milana Kramera te Ivana Jankovića, profesora iz Ivanić Grada, otkupljivača meda i izvoznika na europsko tržište.
»Svjedoci smo pada cijena meda na svjetskom pa i europskom tržištu, što je uzrokovalo i pad cijena u nas, nažalost samo kod proizvođača, ali ne i u maloprodaji, a isto tako svjedoci smo i afera vezanih za kvalitetu našega meda što nam ne služi na čast, i ako se nećemo bolje organizirati, ako nećemo na vrijeme intervenirati to će nam se osvetiti« rekao je u uvodu Andrija Grbeša, predsjednik Radilice.
PRAVI MED I PATVORINA: »Pravi med nema cijenu, a mi imamo sve uvjete da imamo pravi med« tvrdi Grbeša. »Imamo netaknutu prirodu, educirane pčelare, iskusno članstvo i dugogodišnju tradiciju bavljenja pčelarstvom. Kod nas nema mednih afera i naši članovi osvajaju priznanja na međunarodnim natjecanjima, gdje su kriteriji strogi a analize zahtjevne. Ali nemamo moći da utječemo na mjere Ministarstva za poljoprivredu i šumarstvo, dakle nemamo lobi, i nemamo naviku trošenja meda, svakodnevno, kontinuirano, jer samo takva potrošnja meda je lijek. Činjenica je da se prije dvije godine popustilo glasnim povicima pčelara iz Zagreba i okolice i poticaji su promijenjeni, umjesto po kilogramu daju se po košnici, što je nelogično. Pa molim vas, poticaj po košnici je 90 kn. a pravi pčelar proizvede 100 kg. meda po košnici, dakle to nije ni 1 kn. /kg. A imali smo divan stimulans, 4 kn/kg meda što je bilo u funkciji veće proizvodnje, što kod nas u Slavoniji, gdje je i nezaposlenost najveća, znači mogućnost otvaranja i do 30 tisuća novih radnih mjesta, ali koga briga za to?«
I Milan Kramer je bio konkretan. »Hrvatski med je skup, ali na policama velikih trgovačkih lanaca i u maloprodaji. Uzmimo npr. bagremov med koji stoji 54,99 kn i to 900 gr. A računica je čista. Kilogram meda je plaćen 18,00 kn, tegla 1,00 kn., poklopac i etiketa još 1,00 kn., transport također 1,00 kn. i PDV 12,10 što iznosi ukupno 33,10. kn. Razliku od 21,80 kn dijele otkupljivači i trgovci, što bi rekao naš narod, više zarade trutovi od pčela radilica«.
»Isto tako«, ističe Kramer »mi u Slavoniji imamo 9 do 10 medonosnih paša i isto toliko sorti meda, livada, uljana repica, bagrem, amorfa, lipa, kesten, suncokret, zlatošipka i medljika a u našim se prodavaonicama može naći eventualno, livada, lipa i bagrem, a što je s ostalim sortama. Prirodni med se već nakon deset petnaest dana kristalizira, izuzev bagrema koji može i godinu dana biti u tekućem stanju, a vi ćete na našim policama naći livadski med od godine u tekućem stanju. E to nije med, to je patvorina. Zatim, prema upisniku, u prošloj je godini bilo registrirano 2.747 pčelara s oko 232.246 košnica, a tvrdim da je pčelara barem za tisuću više a košnica za stotinjak tisuća, što će reći da nije točno da se proizvede 3 tisuće tona meda, već barem 10 tisuća tona, a razlika se proda na crno. Cijene meda u nas su pale, i danas za bagrem dobijemo 15 umjesto 20 kn /kg, no ako ih usporedimo s cijenama u Europi postavlja se pitanje kako ćemo izvoziti med«.
DEKLARACIJA JE SVETINJA: Novinarima je Kramer predočio tabelarni prikaz cijena u Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Turskoj, Mađarskoj, Španjolskoj i Sloveniji, zatim u Argentini i Kini, koje su veliki svjetski proizvođači meda i one se kreću od 1,6 – 2, 4 EU za bagremov med do 1,1 – 1, 6 za cvjetni, a u Argentini i Kini od 1,1 – 1,4 USD/kg, pa sad vidite gdje smo mi.
»Ovakve će svjetske cijene srozati naše na još nižu razinu« tvrdi Ivan Janković, otkupljivač i izvoznik meda iz Ivanić Grada, »i zato se pčelari moraju organizirati i moraju tražiti potporu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva u vidu poticaja ili premije, ali samo za one koji proizvode med za veleprodaju, za izvoz. Stoga treba insistirati na sređivanju tržišta pa možda i burze meda, kako je tu netko predložio. Mi otkupljivači preferiramo samo tržne viškove, nas ne zanima sav proizvedeni med, jer će dio svakako završiti na domaćem tržištu, ali ono je malo. Viškove treba prikupiti i izvesti a izvoz treba subvencionirat, jer to rade svagdje u svijetu. Ali mi moramo uvesti reda i u proizvodnji, med mora odgovarati predočenoj deklaraciji, jer to od nas danas zahtijevaju u Europi. Nema više izvoza na neviđeno, danas nam traže uzorke, podvrgnu ih vrlo zahtjevnim analizama a tek onda traže da potpišemo ugovor i jamčimo da će izvezene količine odgovarati deklariranim uzorcima. No unatoč svemu, mi i dalje imamo najbolji med na ovim prostorima, nama Nijemci, Talijani i Francuzi odmah nude nekoliko centi više, jer znaju kvalitetu, jer znaju geografsko porijeklo. No organizirati se moramo sami, ali ne udrugu na udrugu i savez na savez, reda moramo uvesti sami, za kvalitetu moramo jamčiti sami i naučiti ono što drugi znaju već godinama, deklaracija je svetinja a ono što tamo piše mora se poštivati. Ako se uspijemo organizirati i natjerati Ministarstvo da prati ono što je dobro i što vrijedi, onda uistinu možemo zaintrigirati vojsku neuposlenih da se bavi ovim nadasve korisnim i unosnim poslom i svakako možemo osigurati i do 30 tisuća novih radnih mjesta. Ako to ne uspijemo, ako i dalje pravimo medne afere i prodajemo repicu pod kadulju, zahtjevno EU-tržište će nas otepsti a pčelari iz Mađarske, Slovenije, Češke i Slovačke dovozit će svoje košnice na naše paše«.
Biti ili ne biti, pitanje je sad? Med ima sve uvjete da bude slavonski izvozni brand, baš kao i kulen, šunka i drugi naši autohtoni proizvodi. Ali moramo mijenjati navike, moramo puno raditi da zaradimo, kako kaže židovska poslovica. Jer jednu smo već iskusili; dabogda imao pa nemao.
Slavko Žebić
