Arhiv tekstova
Tisak u službi istine – što je istina?!
U katoličkoj Crkvi postoje sveci – zaštitnici za mnoga područja života i zanimanja. Tako postoji i zaštitnik novinara – sveti Franjo Saleški – koji se slavi 24. siječnja. Taj čovjek – biskup Ženeve – čitao je mnogo i još više pisao. Svojom pisanom riječju je obogaćivao mnoge i duhovno vodio. Postao je zaštitnik novinara, makar je živio u šesnaestom stoljeću (1567.-1622.).
Tim povodom bih htio s vama podijeliti jedno razmišljanje i doživljaj sa mojim subratom s kojim sam ovako razgovarao: Po povratku s kratke ranojutarnje šetnje nađoh prijatelja za stolom kako čita novine. Pustio sam da pregledava naslove, da lista stranice, da se informira o onome što bi se trebalo događati ili se već dogodilo, da bi mogao pričati o novostima ili pronaći nešto što će ga podržati. Nakon nekog vremena obratio mi se s dubokim uzdahom: »Eh, te novine. Čovjek se od njih samo otruje i više ne zna što je istina, a što laž.«
Novinari pišu o onome što znaju i mogu, neki pokušavaju prenijeti golu, objektivnu istinu, drugi napišu ono što misle da je istina ili da će drugima koristiti, treći napišu članak tek toliko da im se pojavi ime u novinama, a neki opet jer su dobili takav zadatak. Neki koriste novine za privatnu osvetu ili lažnim optužbama uzrokuju nečiju financijsku propast. Nažalost danas cilj novina nije obrazovati i ohrabriti čitateljstvo, nego zaraditi i privući što više čitatelja. Jedni čitaju novine jer se slažu s njihovom politikom, drugi zato da budu obaviješteni, ali i jedni i drugi su upali u zamku i plaćaju za ono što ih ne podržava i ne pomaže im nego ih truje, žalosti i oduzima im snagu. Pa ipak, treba čitati novine i to one za koje smatramo da donose objektivne informacije. Previše je zla u svijetu i stoga će u novinama biti puno negativnih vijesti. Previše je političkih stranaka i stoga će biti dosta onih koji su na suprotnoj strani. Previše je bolesti, potresa, oluja, poplava, stoga će biti previše mračnih vijesti u novinama. Zato, da nas ne bi učinile nesretnim, trebamo znati čitati novine.
BUDUĆNOST ZAVISI O BOGU: Sjetimo se ponajprije temelja na kojima stoji naš život. Što će biti u budućnosti ne zavisi o ljudima niti o događajima nego o Bogu. Oslonimo se na njegovu providnost i podsjetimo se da Bog zna što se događa, da Bog poznaje nas i naša nastojanja. Sjetimo se također da je Bog svemoguć, da može spriječiti svaku nevolju, a i da je dobar… Bog vodi svijet. Osim toga, Bogu je potreban netko preko koga će pomoći drugima, ući u njihove duše i postati inspiracija njihovim mislima i njihovim poslovima. Važno je, dok čitamo novine, sjetiti se da Bog vodi naš život i život našeg naroda. Da čitajući blagoslivljamo novinare i sve sudionike opisanih događaja. Da nas zanima sve što se događa, a to znači, otvarajmo Bogu u sebi put u te događaje i ljude. Nakon toga, da bi osjetili potpuni mir, zahvaljujmo Bogu zato što postoji, što se objavio ljudima, što je stvorio svijet i što poznaje i oluju, i potres, i prometne nesreće, i našu djecu, i narod, što pozna tebe, mene i nas. Što pozna dušu, što pozna novinare i događaje koji su opisani. Zahvaljujmo Bogu baš za svaku sitnicu, dok ne osjetimo da je u nas ušao mir, a to znači da je Bog kroz nas počeo djelovati na sve događaje o kojima smo čitali, da je ispunio i našu dušu. Tako smo spriječili negativan utjecaj novina na nas, ali smo također stvorili prostore da i drugi ne budu zatrovani, nego da optimistički rade što im je obveza i zadaća života.
NOVINAR MORA LJUBITI ISTINU: Međutim, još uvijek ostaje postulat svih novina i svakog novinara, a to je vrhovna norma morala: Istina. No, ponovit ćemo tužno sa Pilatom »Što je istina?« Sa filozofima razmišljamo ovako: »Istina, istinitost znači neku vezu s razumom, i to vezu jednakosti, poklapanje sadržaja nekog iskaza i stanja stvari koje taj iskaz izražava. Ona se sastoji u transcendentalnom svojstvu svakog bića da je otvoreno za spoznaju, tj. svako biće može postati predmetom spoznaje i mišljenja. U tom se smislu u ontologiji govori da je »svako biće, ukoliko jest, istinito«. Tu se pretpostavlja da se biće podudara s onom idejom koju Bog kao stvoritelj ima o njemu. Kad danas govorimo o istini, obično mislimo na teoretski pojam istine. U tom smislu nastala je već u srednjem vijeku poznata definicija istine kao »poklapanje uma i stvarnosti«. Prema tom mišljenju, istina u prvom redu pripada izrazima, sudovima ili tvrdnjama, tako da se jedino o njima može govoriti da su u pravom smislu istiniti. To se izriče načelom da se istina nalazi (ili dovršava) u sudu, i to ako sud izriče objektivno stanje stvari. U tom slučaju govorimo o istinitoj ili adekvatnoj spoznaji. Ta se istina u skolastičkoj terminologiji zove logička istina. Tome pojmu istine protivna je neistina. Pojam formalna istina ne izriče više podudaranje između mišljenja i objektivnog stanja stvari, nego mišljenja i logičkih zakonitosti kod izvođenja jednih sudova iz drugih. Tu je zapravo riječ o logičkoj dosljednosti. Govori se i o drugim vrstama istine: egzistencijaina istina za razliku od objektivne istine u znanostima, u povijesnim znanostima koristi se izraz povijesna istina; etička istina ili istinoljubivost traži da se govor poklapa s unutarnjim uvjerenjem, sukladnost riječi s umom, tj. sklad onoga što se kaže i onoga što se misli, suprotnost etičkoj istini je laž.«
Međutim, filozofija govori o pojmu istine onako kako smo netom pročitali. Čudno. No, ono što je za nas u ovom članku najbitnije je upravo sam pojam što je filozofija: ljubav prema istini – prema znanju. Voljeli bismo kada bi se iz nerazumljive definicije ipak razumjela poruka ovoga članka i razmišljanja, a to je da novinari i novine budu ponajprije ljudi koji imaju srce koje zna ljubiti i to istinu. I da ljubeći istinu znaju prenijeti tako da nam ona bude jasna te ne budemo nikada prevareni, a ne daj Bože, zavedeni. Neka dakle sveti Franjo zagovara novinare u ljubavi prema istini. g
