Arhiv tekstova
U korist budućih pokoljenja
U čitaonici Gradske knjižnice 17. siječnja održana je promocija »Zbornika radova o biskupu Lajči Budanoviću« autora Josipa Temunovića. Promociju je organizirala »Pučka kasina 1878«, a održana je u sklopu »Razgovora« koji su se počeli održavati davne 1934. godine u »Subotičkoj matici« po ideji biskupa Budanovića.
Na ovogodišnjim »Razgovorima« referate su izlagali mr. Ivan Lazar Krmpotić, župnik iz Đurđina, i povjesničar Stevan Mačković, ravnatelj Historijskog arhiva u Subotici, a u ulozi voditelja našao se Ljudevit Vujković Lamić. Manifestaciji su, kao gosti, bili nazočni Mirela Lucić, konzulica u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Lazo Vojnić Hajduk, predsjednik Izvršnog odbora HNV-a i Nikola Babić, predsjednik Nacionalnog vijeća Bunjevaca.
ZNAČAJ DJELA BISKUPA BUDANOVIĆA: »Razgovore« je otvorio mr. Ivan Rudinski, predsjednik »Pučke kasine 1878«, koji je u svom izlaganju govorio o značaju »Razgovora« prema zamisli utemeljitelja Budanovića.
»Kada je 1933. godine Lajčo Budanović, nakon što je započeo ostvarivati svoju zamisao o osnutku Zadužbine-Zaklade, kupio zgradu u Ulici Paje Kujundžića, danas Ulica Braće Radića, jedan od prvih koraka bio mu je organizacija ‘Razgovora’ kao masovnog godišnjeg skupa hrvatske inteligencije početkom svake godine, redovito druge nedjelje u siječnju. Teme ovih razgovora bili su problemi ili događaji iz života bunjevačko-šokačko-baranjskih Hrvata«, kazao je Rudinski te opisao veliku važnost »Razgovora« na kojima se usmjeravao tijek kulturnih i društvenih zbivanja u životu tadašnjeg našeg življa. »Na ovaj način se želimo zahvaliti ovom velikom meceni našeg kulturnog i društvenog života i istovremeno upozoriti našu javnost kako je sve bliže vrijeme da se njegova velika Zadužbina-Zaklada ostvari na korist budućih pokoljenja čitavog našeg naroda«, zaključio je Rudinski.
U skladu s nekadašnjim običajima »Razgovora« ovom prigodom je recitirana i pjesma dr. Matije Evetovića »Molitva Bunjevaca« u izvedbi Josipe Ivanković.
»SUBOTIČKA MATICA«: O prinosu biskupa Budanovića kulturi bačkih Hrvata govorio je mr. Ivan Lazar Krmpotić koji se prvo osvrnuo na početke Budanovićeva publicističkog i pokretačkog djelovanja u Kaloči, Subotici, Novom Sadu i Baji.
»Dolaskom u Suboticu 1920., preuzevši upravu najveće subotičke župe sv. Terezije, Budanović živo podržava već postojeće hrvatske ustanove: ‘Pučku kasinu’ i »Divojačko katoličko društvo’ i u suradnji s Blaškom Rajićem, obnavlja postojeće ustanove: ‘Momačko kolo’, te ‘Katolički krug’ i podržava osnutke novih udruga – ‘Hrvatsko pjevačko društvo-Neven’, ‘Dobrotvornu zajednicu Bunjevka’, ‘Patronažu’, kao i nešto kasnije Križarski pokret«, kazao je Krmpotić.
Pričajući o »Subotičkoj matici«, on je naglasio kako su Razgovori prva kulturna manifestacija smještena u ovu ustanovu, pokraj potom pokrenutih – »Smotre bunjevačke prošlosti« i »Hrvatske kulturne zajednice – Saveza hrvatskih prosvjetnih radnika u Subotici«, koje su za vrhunac imale proslavu 250. obljetnice doseljenja posljednje velike grupe Bunjevaca u Bačku održane 15. -17. kolovoza 1936. godine.
»U tom domu se smještaju uredništva ‘Subotičkih novina’ koja imaju izrazito hrvatski i katolički karakter, pučki kalendar ‘Danica’, časopis ‘Klasje naših ravni’ – edicija za kulturna, društvena i znanstvena pitanja i literarni pokušaji ‘Plodovi mladih ljeta’. Tu svoje sjedište nalaze i one ustanove koje nemaju vlastitog doma, kao Hrvatsko pjevačko društvo ‘Neven’ i Križarski pokret. Svećenik Ivan Kujundžić tu osniva svoju ‘Bunjevačku knjižnicu svećenika Ivana Kujundžića’ s očitom nakanom da posluži potrebama svog naroda«, kazao je Krmpotić, a u opisu angažmana Subotičke matice glede pitanja školstva na hrvatskom jeziku – osnutka velike katoličke gimnazije, istaknuo je kako su Budanovićeve velike zamisli prekinute ratnim neprilikama, a osobito dolaskom komunizma.
Na kraju, Krmpotić je zaključio kako je konkretan zadatak, a ne samo historijski hommage, zajednice bunjevačkih Hrvata da realizira volju oporučitelja, te povraćaj sveg crkvenog i civilnog prava što potpunije izvrši.
PRIKAZ »ZBORNIKA«: Stevan Mačković se u svom izlaganju usredotočio na »Zbornik«, na njegov značaj upotpunjavanja slike o Lajči Budanoviću, te doprinos boljem upoznavanju i obogaćivanju povijesnog korpusa o bunjevačkim Hrvatima. Potom je ukratko predstavio objavljene radove promoviranog izdanja – njegove centralne teme o Budanoviću i oblastima u kojima je djelovao, kao i »historijske osvrte na položaj bunjevačkih Hrvata i zapažanja o njihovom trenutačnom položaju«.
Nakon promocije na red su došli Razgovori. Tijekom razgovora uglavnom se diskutiralo o pitanju pravnih i političkih mogućnosti zajednice da ostvari pravo na Budanovićevu zaostavštinu. U demokratskoj atmosferi raznorodne frakcije unutar zajednice imale su priliku izložiti svoja promatranja ovog slučaja. Rješenja povratka imovine su tretirana kroz tumačenja nedavnog povratka imovine crkvama u Srbobranu, kao i mogućeg načina da se takav potez realizira u subotičkoj općini..
Lazo Vojnić Hajduk je u ime najviše instance hrvatske zajednice u SiCG, HNV-a, zaključio kako je svaka vrsta razgovora, koja ima za rezultat sporazumijevanje, hvale vrijedna, te da bi sve snage u zajednici trebale dati svoj maksimum, što bi za buduće generacije bilo od velikog značaja, ali je i izrazio nezadovoljstvo izjavama pojedinih izlagača, koje su, kako je rekao, »najblaže rečeno upitne i ne doprinose potrebnoj homogenizaciji, nego suprotno«.
Dojam nakon ovog skupa najbolje mogu opisati riječi iz teksta Milovana Mikovića »Razgovor – nutarnje načelo zajednice«, objavljenog baš u promoviranom »Zborniku« – paralele između međuratne prošlosti u kojoj je Budanović djelovao i današnjice: »Ondašnja se neslaganja jedva razlikuju od današnjih, a zajednički nazivnik svih tih polemika može se svesti na dijalog monološke svijesti. Govor koji je sebi okrenut, na sebe centriran, sobom ispunjen i dovoljan, zato je uvijek izrican paralelno ili mimosmjerno da se ni slučajno ne dotakne i ne križa s govorom drugoga. Govor izbjegavanja razgovora – a osobito dogovora. Govor nerijetko eksklamativan, izazivački, podcjenjivački, optužujući, uvredljiv. Govor gotovo uvijek protiv, a ne govor – za, ili u prilog. Govor uljudbenog autizma. Govor autogenocida«.
