Arhiv tekstova
U školi književni, u kući dijalektalni
Ovih dana mogli smo u lokalnom tisku pročitati vijest o uvođenju novog izbornog predmeta za učenike prvih razreda osnovne škole. Od sljedeće školske godine učenici prvih razreda moći će izučavati gradivo predmeta, čiji je nastavni plan i program Pedagoškom zavodu Vojvodine dostavio Odbor za prosvjetu Nacionalnog savjeta bunjevačke nacionalne manjine pod nazivom – Bunjevački jezik s elementima nacionalne kulture. Sadržaj plana i programa je oživotvorenje nastavnog predmeta – Materinji jezik s elementima nacionalne kulture. Za sada je sastavljen i prihvaćen od strane Pedagoškog zavoda Vojvodine plan i program za prvi i drugi razred osnovne škole, a u tijeku je izrada za treći i četvrti razred.
Na prvi pogled vijest je prava poslastica za jezikoslovce. Ona je suvremena i poželjna za XXI. stoljeće. Izučavanje dijalekata odraz je visoke razine jezične kulture i primjerice na studiju o jeziku ono predstavlja posljednju instancu. Koliko bi samo kultura jednog naroda bila siromašnija da u njoj nema neprocjenjivih doprinosa književnika iz raznih jezičnih područja. Dijalektalna književnost često ima izravniji, prisniji kontakt s čitateljem od one pisane na standardnom književnom jeziku. Stihovi Krleže, Domjanića, Galovića, Gervaisa, Sekelja… pravi su dragulji dijalektalne poezije u Hrvata.
ZATIRANJE HRVATSKOG JEZIKA: Ovaj hvalospjev izučavanju dijalekata razumljiv je s lingvističke strane. No, medalja ima i drugu stranu. Logična je pretpostavka da oni koji izučavaju dijalekt, poznaju standardni književni jezik naroda kojemu pripadaju. Na tom jeziku treba se zbivati sve što je od prvobitne važnosti za mlade ljude, za one koji stječu naobrazbu i odgajaju se u našim školama. To je jezik naroda kome pripadaju, jezik lijepe književnosti, znanosti, jezik službene komunikacije, jezik na komu mu svoje poruke šalje Crkva, čiju vjeru ispovijedaju. Kada se savlada standardni književni jezik, ide se korak dalje – izučavaju se dijalekti. Na osnovi zakonitosti i normi u književnom jeziku metodom komparacije uočavaju se morfološke, sintaktičke, leksičke i druge značajke dijalekta. Jezik nije politička već znanstvena kategorija i u tom smislu irelevantno je objašnjenje jednog od ciljeva izbornog predmeta bunjevački jezik s elementima nacionalne kulture: »Tu će biti i pravopisa i gramatike.« (Subotičke novine, 21. siječnja 2005.)
U hrvatskom jeziku postoje tri osnovna dijalekta – štokavski, kajkavski i čakavski. Dijalekt je skup narodnih govora, a jedan od njih je i bunjevački govor – novoštokavski, ikavskog izgovora. Apsurdno bi bilo da se u ovom redoslijedu – književni jezik, dijalekt, govori, nametne u školi učenje bunjevačkog govora kao prioritetno.
Kakva je situacija oko poznavanja standardnog hrvatskog književnog jezika u Vojvodini svi znamo. Zatiran je i potpuno marginaliziran u posljednjih pola stoljeća. Nije se izučavao u školama, hrvatska književna baština nije se njegovala. Složenica (srpskohrvatski, hrvatskosrpski) kojom se izražavao njegov naziv, pružala je lažnu sliku, dočaravala sklad, a u stvarnosti, ovdje u Vojvodini, postojala je samo jedna varijanta tog jezika, jedan jezik – srpski.
NEZAVIDNO ZA RODITELJE: Danas Hrvati mogu koristiti stečevine hoda naprijed. Najvažnija – od neprocjenjivog značaja je mogućnost školovanja na materinjem, hrvatskom jeziku. Iako se, za sada, mali broj učenika opredijelio za školovanje na hrvatskom nastavnom jeziku, pomak naprijed je i sve veći broj učenika koji kao izborni predmet uzimaju – hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Za postizanje boljih rezultata potrebno je i vrijeme.
U nezavidnoj situaciji naći će se roditelji učenika koji će se sljedeće školske godine upisivati u prvi razred. Izbornih predmeta bit će na pretek! Pokraj dosadašnjih – vjeronauk, građanski odgoj, hrvatski (i mađarski) jezik s elementima nacionalne kulture, bit će i bunjevački jezik s elementima nacionalne kulture. Trebat će dosta umješnosti da za dijete izaberu ono najbolje, najprofitabilnije.
Teme ovog kratkog izlaganja bile su standardni književni jezik i dijalekt. Kako će naši mali pitomci njima najbolje ovladati? Književnim jezikom preko škole, a najbolja škola za dijalekt je roditeljski dom i ozračje u kom dijete odrasta. Ta dva kolosijeka komunikacije ostat će im za čitav život jednako vrijedna.
Autorica je profesorica hrvatskog jezika
i književnosti iz Subotice
