Arhiv tekstova
Šamar za cijelu zajednicu
SONTA, PLAVNA, VAJSKA – Žitelji šokačkog Podunavlja mirni su ljudi. Vrijedni, disciplinirani, lojalni državi u kojoj obitavaju. Na ovim su prostorima stoljećima, naučili su biti državotvoran narod, poštovati zakone, plaćati poreze, uredno glasovati, a uvijek pomalo gunđati da su baš oni hranitelji države, a da im država zauzvrat ništa ne daje.
Tako je bilo stoljećima, države i režimi su se mijenjali, ali navike ne. Svoja se Crkva voljela, druga poštivala. U naciju nitko nije dirao. Tako je bilo do devedesetih godina 20. stoljeća, kad je potezom olovke izbrisan cijeli jedan narod. Preko noći, Hrvati u Srbiji prestali su biti državotvorni narod, a nacionalna manjina nisu postali. No, ta olovka, koja ih je brisala, nije ih izbrisala iz vojnih, niti iz poreskih evidencija, nisu pošteđeni regrutacija i mobilizacija. I, ma koliko bili disciplinirani, uvijek su izazivali podozrivost, jer, eto, oni su pripadnici naroda protiv kojega se ratovalo. Bili su izloženi tjelesnoj i psihičkoj torturi kako od strane uniformiranih osoba, tako i civila bliskih tadašnjem režimu.
TV DIVANI – LIJEK ZA DUŠU: Tih godina, u Podunavlju je najteže bilo zvati se Hrvat. Matična država ja bila tako blizu, ali ipak tako daleko. I danas je. Poslije demokratskih promjena na ovim prostorima, Hrvati su našli svoje mjesto u ovoj državi. Zakonom su priznati za nacionalnu manjinu, bez teškoća su formirali svoje institucije i udruge. Hrvatski jezik polako ulazi u škole, neke općine ga uvode u službenu uporabu, sukladno odgovarajućoj odluci Skupštine Vojvodine.
No, svaka medalja ima i drugu stranu. Brojne provokacije na nacionalnoj osnovi, izostanak odgovarajuće reakcije nadležnih institucija i neoglašavanje srbijanskih političkih lidera, iznova unose nemir i strepnju u duše ovih ljudi.
Mali lijek za dušu, emisija »TV divani«, jedina na hrvatskom jeziku u zemlji, emitirana na TV Novi Sad dva puta mjesečno, voljom nekih ljudi nekoliko puta skidana s programa i iznova vraćana, potpuno je »nestala« s ekrana. Žitelji Podunavlja, pripadnici hrvatskog naroda, ostali su zatečeni potezom TVNS, a posebno tužbom protiv neposrednih realizatora emisije, frapirani licemjerjem onih koji su u vrijeme potpisivanja Sporazuma od strane premijera Hrvatske i Srbije, ovu tužbu pripremali.
Zvonimir Pelajić, umirovljenik iz Plavne, koji je zbog svojih političkih i ljudskih uvjerenja »osjetio« mnoga zla devedesetih, kaže:
»Ne znam kome su potrebni ovakvi potezi. Mislio sam da su dolaskom demokratske vlasti i priznavanjem hrvatske nacionalne manjine mnogi problemi riješeni. Radovao sam se, gledajući u ‘TV divanima’ i čitajući na stranicama ‘Hrvatske riječi’ o uspjesima naših kulturnih udruga, o uvođenju hrvatskog jezika u škole, o jača-nju naših institucija. To mi je bila satisfakcija za sve pretrpljeno. Nije mi jasno što tužitelji podrazumijevaju pod sintagmom govor mržnje i nadam se da se neće podleći dnevno-političkim potrebama nekih ljudi, jer bi takvo što bio veliki šamar cijeloj zajednici.
HARANGA: I Dejan Bukovac, predsjednik KPZH »Šokadija« iz Sonte, u cijelom ovom slučaju vidi opasnost za sve hrvatske institucije.
»Ne znam kome je to potrebno sad, kad smo na najboljem putu da riješimo sve probleme i nesuglasice. Ovo nije atak na Dušicu Dulić i Zvonimira Perušića, ovo je smišljen potez, uperen protiv cijele hrvatske zajednice. Kako da se osjećam ja, koji živim u ozračju koje vlada u mojoj općini, a predsjednik sam jedne kulturno-prosvjetne udruge Hrvata, ako se smišljeno vodi haranga protiv istaknutih imena naše nacionalne manjine. Nadam se da neće presuđivati politika, nego Justicija«.
Pavle Pejčić, predsjednik HKUPD »Dukat« Vajska-Bođani, dijeli mišljenje s Bukovcem:
»Suvišno je govoriti o pravnoj opravdanosti neemitiranja emisije i same tužbe. Koga mi mrzimo i gdje su tužitelji našli motive za tužbu? Po nekima, mi izgleda trebamo plesati, pjevati i isprazno se smiješiti, da vide TV gledatelji kako nacionalne manjine u ovoj državi uživaju. Čim progovorimo, osobito ako progovorimo o problemima s kojima se srećemo, ili ih samo prikažemo bez komentara, mi eto, nekoga mrzimo. Koliko sam puta etiketiran, i to od ljudi s kojima sam proveo cijeli život, pa nikoga nisam tužio, niti se svetio. Upravo sad, kad sam se ponadao da rješavanje našeg nacionalnog pitanja ide ubrzano, uslijedio je ovaj šamar, koji direktno pogađa cijelu našu zajednicu, koji nam jasno stavlja do znanja što u budućnosti možemo očekivati.« g
