Arhiv tekstova
Dalmacija
Središte mletačke Dalmacije bio je Zadar, u kojemu se nalazio generalni providur – nositelj vrhovne vojne i civilne vlasti. Mletačku su vlast u gradovima predstavljali knezovi (mletački plemići) koji nisu bili odgovorni gradskim vijećima već izravno Veneciji. Generalni providur također se brinuo o provođenju carinskih i drugih zakonskih mjera kojima je Venecija ograničavala dalmatinsku trgovinu. Trgovalo se uglavnom ribom, uljem, solju, vinom i stočarskim proizvodima.
Najvažniji događaj za dalmatinsku trgovinu bilo je otvaranje splitske skale potkraj 16. stoljeća. Bio je to granični prijelaz između Mletačke Republike i Osmanlijskoga Carstva s uređenim skladištima. Njihova je trgovina naglo porasla i konkurencijom ugrozila dubrovačku trgovinu. Obrti su u Dalmaciji bili slabo razvijeni, i po tome se ona ubrajala među najnerazvijenije mletačke pokrajine.
BUNA HVARSKIH PUČANA: Nakon što su Osmanlije osvojili kontinentalni dio Dalmacije, Venecija je gospodarila otocima i obalnim gradskim komunama. U njima su vlast imali plemići, a pučani, premda su bogatstvom često nadmašivali plemiće, nisu sudjelovali u vlasti. Mletačka Republika je sa svakom komunom uspostavljala zasebne odnose, a u drugoj su polovici 16. stoljeća u Zadru postavili generalnoga providura, vrhovnoga upravitelja mletačkih posjeda u Dalmaciji, Boki Kotorskoj i Albaniji.
Bogata komuna Mletačke Dalmacije, Hvar, izvozila je usoljenu ribu, sol, masline, vino, stoku i druge proizvode. Vlast su u komuni imali plemići, no obogaćeni pučani su tražili nadzor nad trošenjem općinskog novca te sudjelovanje u vlasti. Povod pobuni dali su nasilni mladi plemići. Ustanak je pod vodstvom Matije Ivanića planuo u svibnju 1510. i ubrzo su pučani gospodarili otokom. Buna se proširila i na gradove na kopnu. Mlečani su posredovali između pučana i plemića, no pregovori nisu uspjeli. Tek kada su 1514. godine Mlečani na Hvar poslali snažnu vojsku ustanak je ugušen, ali su pučani stekli nadzor nad trošenjem općinskoga novca.
ZNANSTVENICI JADRANSKOGA KRUGA: Znanstvenim radom Hrvatsku su proslavili Faust Vrančić i Marin Getaldić. Vrančić je početkom 17. stoljeća objavio knjigu u kojoj su prikazani mnogi novi izumi, među kojima i padobran. Istodobno je Getaldić proučavao svjetlost i geometriju.
Žestok udar skolastičkoj medicini zadao je Đuro Baglivi. Baglivi je rođen u Dubrovniku, a nakon svršetka studija posvojio ga je talijanski liječnik i dao mu svoje prezime – do tada se Baglivi prezivao Armen, što upućuje na njegovo podrijetlo. Baglivi je bio vrlo radoznao i u kratkom životu obradio je mnoštvo tema iz anatomije, patologije, kirurgije i ostalih grana medicine. Pripadao je ijatrofizičarima – zahtijevao je od liječnika da pomno prate tijek bolesti te da se u dijagnosticiranju oslanjaju na promatranje bolesnika.
Među različitim metodama liječenja, Baglivi je opisao postupak liječenja nakon ujeda pauka tarantule. Koristeći se iskustvima narodne medicine, predlagao je da se bolesnik liječi – glazbom. Novija istraživanja pokazala su da ujed tarantule nije toksičan, ali je nakon njega uobičajena histerična reakcija. Neprekidno stezanje mišića, pri plesanju, smanjuje razinu histerične reakcije i dobro je, uz dakako konzultaciju liječnika, unesrećenom od ujeda pauka svirati i plesati s njim.
