KUD »Bunjevačko kolo« transformirano 1995. godine u Hrvatski kulturni centar i u naziv institucije v

28.01.2005

Prošlo je trideset i pet godina od kada je 18. siječnja 1970. godine u Velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće održana osnivačka skupština Hrvatskog kulturno umjetničkog društva »Bunjevačko kolo«, a uz jubilej »Bunjevačkog kola«, ove godine se navršava i deset godina od transformiranja Društva u Hrvatski kulturni centar »Bunjevačko kolo«.
   Kako je Društvu 1973. godine zabranjen predznak u nazivu – hrvatsko – rad Društva karakterizirala je anacionalnost sve do početka devedesetih godina, kada se formirala Uprava hrvatske orijentacije. Od tada programi »Bunjevačkog kola« ponovno sadrže izvorna hrvatska opredjeljenja, a koncepciju transformiranja KUD-a »Bunjevačko kolo« u Hrvatski kulturni centar uradio je tadašnji potpredsjednik Upravnog odbora Društva Lazo Vojnić Hajduk, koji svjedoči o tim događajima.
AFIRMACIJA HRVATSKE KULTURE: »Iz ovoga aktualnoga ugla, sagledavajući proteklih trideset i pet godina, za mene su ostali reperi koji se nikada neće izbrisati. Politička svijest ovdašnje hrvatske zajednice je nakon II. svjetskog rata bila potisnuta u neke ‘ćoškove’, ali koncem šezdesetih godina prošloga stoljeća javilo se raspoloženje i težnja Hrvata u Subotici i okolici za osnivanjem institucije koja bi njegovala kulturnu baštinu. Tada se osjetio trenutak za osnutak institucije koja će konačno raditi na afirmaciji hrvatske kulture, a činjenica je kako su Hrvati u ovoj regiji imali izuzetno značajnu ulogu u kulturološkom smislu, sjetimo se primjerice javljanja književnosti bačkih Hrvata već u sedamnaestom stoljeću, sjetimo se franjevačkih pisaca Mihovila Radnića i Grgura Peštalića. Koncem šezdesetih godina bilo je veoma važno što se uspjelo s organizacijom manifestacije ‘Dužijanca’, a prva proslavljena ‘Gradska Dužijanca’ 1968. godine afirmirala je identitet bunjevačkih Hrvata i potvrdila prisutnost hrvatskog življa. Tada je skupina bunjevačkih Hrvata odlučila osnovati Društvo koje će kroz organizacijski oblik institucije potvrđivati našu kulturnu baštinu i omogućiti uvjete za novo stvaralaštvo«, kaže Lazo Vojnić Hajduk o događajima koji su doveli do osnutka »Bunjevačkog kola«.
SUZBIJANJE U SOCIJALISTIČKOM PLIĆAKU: Nakon što su Hrvati 1973. godine izgubili svoju instituciju, jer je poslije zabrane prefiksa u nazivu Društva – hrvatsko – Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije postavljao rukovodstvo »Bunjevačkog kola« koje je provodilo aktivnosti kojima se nastojao i uspio ugušiti izraz hrvatske orijentacije Društva, tek će se početkom devedesetih godina ponovno formirati Uprava hrvatske orijentacije, koja će uspjeti stvoriti uvjete za promoviranje kulture bunjevačkih Hrvata i vratiti nacionalnu oznaku u naziv Društva.
   »Činjenica je kako postoji određena i uočljiva dinamika glede hrvatskog pitanja u ovoj regiji, koje se pojavljuje svakih dvadeset godina, ali osvrnimo se samo na period od završetka II. svjetskog rata. Nakon 1945. godine ovdašnji Hrvati imali su svoj tisak na materinjem jeziku, kazalište, a kao pučkoškolac pohađao sam tri godine odjel na hrvatskom jeziku. Nakon 1956. godine svega toga više nije bilo. Koncem šezdesetih uspjela se organizirati ‘Dužijanca’, godine 1970. osnovano je hrvatsko Društvo ‘Bunjevačko kolo’, ali te inicijative i aktivnosti ponovno dolaze pod udar represivne politike. Samo s nekoliko rečenica želim istaknuti kakvo je bilo ozračje u kojem smo bili u prošlosti, od početka sedamdesetih, pa do početka devedesetih. Društvo ‘Bunjevačko kolo’ lišeno je nacionalne komponente i tavorilo je u socijalističkom plićaku s parolom ‘bratstva-jedinstva’, a ta parola nas je koncem 20. stoljeća među ostalim i dovela do krvavog rata. Nismo se uistinu poznavali. Smatram kako nam nisu dozvolili upoznati ni sebe, a ni druge. U ovdašnjoj hrvatskoj zajednici nakon 1973. godine nastaje zatišje iz razloga što je preko stotinu intelektualaca stavljeno na ‘stup srama’, mnogi su izgubili posao, a mnogi su se iselili u Hrvatsku«, kaže Lazo Vojnić Hajduk.
   Ipak, na samom koncu osamdesetih, kao i početkom devedesetih godina, smoglo se snage i tražio se način obnove koji će u programe ‘Bunjevačkog kola’ vratiti ciljeve koje su postavili osnivači. Oporavak će teći polako, ali uzlazno.
OBNOVA »BUNJEVAČKOG KOLA«: »Kao potpredsjednik Upravnog odbora Društva, 1995. godine u travnju počeo sam raditi na izradi koncepcije transformiranja KUD-a ‘Bunjevačko kolo’ u Hrvatski kulturni centar ‘Bunjevačko kolo’. Osnovne koncepcijske zamisli o budućem Centru prezentirao sam tadašnjem predsjedniku Upravnog odbora Beli Ivkoviću, te smo zajednički razmotrili sve okolnosti oko pokretanja inicijative. Ne treba zaboraviti kako političke okolnosti nisu bile baš idealno ozračje za ovakve poduhvate. Iste godine 2. svibnja sazvao sam ugledne pojedince iz naše hrvatske zajednice na sastanak. Na tom sastanku nazočni su bili Bela Ivković, vlč. Andrija Kopilović, Bela Gabrić, Lazar Merković, Josip Buljovčić, Vojislav Sekelj, Franjo Vujkov i Josip Gabrić. Nakon što smo detaljno razmotrili sve okolnosti vezane za transformaciju Društva, dobio sam suglasnost većinom glasova da pripravim sve potrebne detalje i da organizacijski osposobimo članove Društva i krenemo u realizaciju transformacije. Tadašnje političko rukovodstvo stranke DSHV-a nije dalo nažalost svesrdnu podršku tom poduhvatu, nego je uzdržanim stavom skoro dovelo zamisao transformacije u upitnost. Nakon tog sastanka razradio sam smisao i cilj projekta transformacije, kao i sadržaj i plan rada budućeg Centra, dok su Bela Ivković i Franjo Vujkov pripremili pravnu osnovu za ostvarivanje transformacije«, kaže Lazo Vojnić Hajduk.
   U godini 25. obljetnice »Bunjevačkog kola«, na Godišnjoj skupštini koja je održana 18. lipnja 1995. godine, na kojoj je bilo nazočno više od 200 članova, Društvo je u svoj naslov vratilo prvobitnu odrednicu – hrvatsko. Promijenjen je Statut, a Društvo se transformiralo u Centar.
   »Na Godišnjoj skupštini kada je Društvo transformirano, izabrani su i članovi predsjedništva novoosnovanog Hrvatskog kulturnog centra: Josip Anišić, Kalman Crnković, Josip Ivanković, Bela Ivković, Ana Kopunović, Grgo Kujundžić, Josip Kujundžić, Vojislav Sekelj, Marija Sekulić, Alojzije Stantić, Marinko Vidaković i Franjo Vujkov. U predsjedništvo sam i ja izabran, a na prvoj sjednici Upravnog odbora izabrano je rukovodstvo Centra. Bela Ivković je izabran za predsjednika, a ja sam izabran za direktora Centra. Vrlo brzo se pokazalo kako je transformacija bila dobar potez, jer je ‘Bunjevačko kolo’ krenulo u nove aktivnosti. Bilo je posebno značajno što smo kao Centar već sljedeće godine dobili financijsku podršku od Općine. Odmah po tome otvorili smo značajnu investiciju renoviranja velike dvorane u zgradi koja je vlasništvo Centra, a nizale su se daljnje aktivnosti u različitim segmentima rada Centra. ‘Bunjevačko kolo’ je kao Hrvatski kulturni centar dokazalo da je preraslo okvire kulturno umjetničkog društva dotičući i sadržaje takozvane visoke kulture«, kaže Lazo Vojnić Hajduk koji je bio direktor Centra do 2000. godine, od kada je glavni tajnik Centra.                           g