Arhiv tekstova
Više od igre i plesa
Geslo »Prelo bez granica« privuklo je mnoge Hrvate s obje strane granice između Mađarske i SiCG. Naime, u organizaciji Hrvatskog kulturnog centra »Bajska čitaonica« iz Baje i Hrvatske manjinske samouprave u Bikiću 22. siječnja je po čevrti puta organizirano »Prelo bez granica«.
Bikić ili Bácsbokod, nalazi se na sredokraći od Subotice do Baje. Veoma je žalosno, iako smo krenuli na vrijeme, što smo na graničnom prijelazu Kelebija – Tompa, zbog toga što mađarski državni službenici nisu htjeli raditi, čekali na policijsko-carinski pregled više od tri i pol sata, od l7 do 20 sati i 45 minuta. Da je bila velika gužva, shvatili bismo da se mora čekati. Međutim u carinskom postupku bila su svega dva autobusa, koji nisu bili prepuni, zatim jedan kombi-bus i naša dva autobusa iz Subotice, a iza nas još desetak autobusa koji su pristigli. Koliko smo mi uspjeli primijetiti, nitko nije radio. Kada smo vidjeli da je vrag odnio šalu, telefonirali smo u Bikić i zamolili da gradonačelnik István Mészáros na neki način intervenira za brži prijelaz i obavljanje carinskih formalnosti. To je i učinio i ubrzo smo krenuli ka Bikiću na »Prelo bez granica«, ali dugo čekanje nije se moglo nadoknaditi. Stigli smo s velikim zakašnjenjem od skoro tri sata. Neshvatljivo je što je prijelaz trajao toliko dugo. U SSSR se prije trideset godina ulazilo brže.
BROJNI GOSTI NA PRELU: U programu »Prela« sudjelovali su: UKUD »Zvonko Cerić« iz Tuzle – Federacija BiH, s izvornim plesovima iz Bosne, KUD »Matija Gubec« iz Bakovice, kod Fojnice, također s plesovima iz Bosne, KUD »Rokoko« iz Csikerije i Bácsalmasa sa spletom bunjevačkih igara, KUD »Đerdan« iz Pačira, s orkestrom citeraša, KUD »Egység« iz Bajmoka s mješovitim zborom, Narodni orkestar KUD »Bisernica« iz Bácsalmasa te Narodni orkestar »Baranja« iz Mohača.
Iz ovog sastava nedostajao je Hrvatski kulturni centar »Bunjevačko kolo«, čiji su predstavnici svoje sudjelovanje telefonski otkazali u utorak navečer. Njihov izostanak je bio uočljiv, zbog atraktivnih bunjevačkih i šokačkih igara i nošnji, koje bi izuzetno podigle rejting jedne ovako dobro osmišljne manifestacije, koja za funkciju ima druženje, upoznavanje i okupljanje našeg naroda s obje strane granice.
Okupilo se blizu osam stotina gostiju i oko dvije stotine izvođača. Osjetio se i nedostatak tamburaša, pjevača ili nekog KUD-a iz matične države Republike Hrvatske. Po riječima Antuna Mujića, koji je glavni organizator ove manifestacije, bilo je pregovora i obećanja da će doći umjetnici i izvođači iz Republike Hrvatske, ali je u zadnjem momentu uslijedilo otkazivanje sudjelovanja na ovoj manifestaciji. Nenadoknadiva je šteta što ovakva plemenita ideja zbližavanja našeg naroda nije naišla na logističko razumijevanja odgovarajućih državnih i manjinskih organa s hrvatskim predznakom. Na primjer, DSHV je otkazao organiziranje masovnog prisustva na ovom »Prelu bez granica« te su za tu organizacijsku ulogu pozvani u pomoć HBŠS i »Pučka kasina 1878«.
GLAZBA I DRUŽENJE: U pozdravnom govoru Antun Mujić je izrazio veliko žaljenje, što je u mogućnosti pozdraviti visoke goste Mađarskog nacionalnog vijeća – predsjednika Lászla Józsu, dopredsjednika Pétera Szombatija sa suradnicima, goste Hrvate iz Bosne, a ne može pozdraviti pripadnike svoga naroda tj. predstavnike hrvatskih institucija iz SiCG, kao ni iz domicilne države Republike Hrvatske.
Među gostima su se nalazili i Slaven Dulić, pomoćnik pokrajinskog tajnika i rukovoditelj Službe za crkvena i vjerska pitanja pri Izvršnom vijeću APV, Josip Ivanković, dopredsjednik Pučke kasine 1878 i Blaško Temunović, predsjednik Hrvatsko bunjevačke šokačke stranke iz Subotice.
Otkazivanje sudjelovanja od strane HKC »Bunjevačko kolo« stavilo je organizatora pred gotov čin, ali program se popunio uključivanjem gostiju iz Bakovice, Fojnice i Sarajeva, koji su bez nadoknade pristali na sudjelovanje, a Mađarsko veleposlanstvo im je u najkraćem mogućem roku izdalo potrebne vize. Skromna večera, uz prijatnu glazbu narodnog orkestra »Baranja« iz Mohača svim gostima je bila po volji, jer su nisu rano počeli razilaziti već su se zadržali sve do jutarnjih sati u plesu, igri i druženju.
Ovakvo druženje, okupljanje našeg naroda, koji živi s obje strane granica u Bajskom trokutu na tromeđi SiCG, Mađarske i Republike Hrvatske više je od igre i plesa, jer se na jednom mjestu okupilo blizu tisuću. Kontakti na ovakvim manifestacijama mogu samo zbližavati ljude, a ne razdvajati i dijeliti.
Ljudevit Vujković Lamić
