Arhiv tekstova

Laufer – Epitaf

Ovo je best of kompilacija legendarne riječke skupine Laufer, koju je predvodio, u hrvatskim medijima, svojim novim uradkom, trenutačno vrlo aktualan pjevač Damir Urban. Jedan od povoda izdavanja kompilacije bilo je održavanje dvaju povratničkih koncerata nakon gotovo desetogodišnje glazbene pauze, od kojih je posljednji upriličen na nedavnom zagrebačkom festivalu »Fiju Briju«.
    Kompilaciju »Epitaf« pripremio je Vlado Simčić – Vava, gitarist ove skupine, koji je izabrao njihovih 15 najizvođenijih pjesama.
GENERACIJSKA HIMNA: Pričati o Lauferu neizbježno podrazumijeva referiranje na inozemnu nezavisnu glazbenu scenu, posebice bujanje američkih gitarističkih skupina s početka devedesetih – stila kasnije prozvanog kao grunge. Pearl Jam, Alice In Chains, Nirvana i slične skupine iz Seatllea činile su okosnicu ovog alternativnog pokreta, kasnije beskompromisno eksponiranog u glazbenom mainstream prostoru. Laufer je tada, na ionako siromašnoj glazbenoj sceni, već nakon prvog albuma »The Best off« (objavljenog za slovensku etiketu »Corona«) stekao veliki ugled, ponajviše kod publike. Tako je pjesma, koja otvara ovo kompilacijsko izdanje, »Svijet za nas«, vrlo brzo postala himna tadašnje generacije mladih. Drugim albumom »Pustinje« Laufer je dosegao vrhunac domaćeg gitarističkog rocka, dok se Urban personalizirao kao najbolji vokal domaće glazbene scene. Na kompilaciji »Epitaf« se nalaze pjesme »Viđđđeno«, »Između neba i mora«, »Bio sam kiša«, »Hej tata«, »Možda«, zatim funky ritmične »Lopov Jack« i »Ljubav kao heroin«, a mjesta su našle i prekrasna balada »Govorim u snu« i njoj po ljepoti srodne »Dio tebe« i »Mjesečev rog«. Žive verzije pjesama »Funkomatic« i »Jedini što zna« te dosad neobjavljenu akustičnu snimku pjesme »Pustinje« za kraj – dodatak su ovom zbiru pjesama koje još uvijek jednako dobro zvuče i posjeduju onu neodoljivu snagu gitarističkog rocka.
    Pod silnim medijskim pritiskom i zbog međusobnih neslaganja Laufer se 1996. raspada na samom vrhu karijere. Ovaj višegodišnji odmak trebao bi biti dovoljan, kako bi se napokon moglo ustvrditi što je to ovu skupinu činilo toliko prihvaćenom kod šire publike i kod glazbene kritike, koja ih je istodobno uspoređivala sa svjetskim grunge bendovima, proglašavajući ih kraljevima domaćeg alternativnog rocka.
Epitaf je dokaz i zaključivanje jedne priče koja je, promatrano iz različitih uglova, hrvatskoj rock glazbi podarila mnogo toga.

D. B. P.