Arhiv tekstova
Svake godine sve smo bolji
Iako se relativno kasno započeo aktivno baviti automobilizmom, u svojoj četrdesetoj godini, Zvonimir Martinčević (1962.) na samom »početku« karijere odmah je debitirao na svjetski poznatom rallyju Dakar, koji je nekada imao svoj start iz Pariza, a danas sve posade kreću iz Barcelone. Prije desetak dana završen je posljednji »Dakar«, treći po redu koji je Martinčević vozio skupa sa svojim suvozačem Marinom Frčkom i na kojemu je posada Cro Teama zauzela 72. mjesto u ukupnom poretku od 75 ekipa koje su završile natjecanje. Ovaj podatak možda, na prvi pogled, djeluje kao slabiji rezultat, ali ako se uzme u obzir da je na startu bilo čak 165 posada, a da su Martinčević-Frčko 15. u svojoj klasi automobila (tvornička osnovna izvedba), onda njihov plasman dobiva mnogo veću vrijednost.
4Kako to da ste se pomalo kasno uključili u magični svijet rally automobilizma i to odmah na najtežoj svjetskoj etapnoj utrci?
Istina je da sam se tek na pragu četrdesete godine odlučio ozbiljnije baviti automobilizmom, iako sam prije nekoliko godina bio na nekakvim pripremama za nekad popularni »Camel trophy«, koji je više utrka spretnosti i po težini je daleko od »Dakara«. Oduvijek sam želio da se oprobam na najtežoj od svih rally utrka i kada mi se ukazala mogućnost prije tri godine, nisam niti jednog trenutka dvoumio.
4Ipak, za takvu odluku čovjek mora prije svega imati i dovoljni naboj avanturističke želje uz određenu dozu hrabrosti potrebne za ovakav ekstremni sport?
I prije »Dakara« sam se okušao u nekim ekstremnijim poduhvatima kao što je jedrenje preko Atlantika, alpinizam, padobranstvo, pa je odluka za nastup u ovoj svjetski priznatoj utrci kroz bespuća afričkog kontinenta predstavljala logično ispunjenje jedne moje davnašnje želje.
4Koliko se ovogodišnji nastup razlikovao od prijašnja dva pokušaja, s obzirom da ste sada ipak bogatiji većim iskustvom i boljim automobilom?
Ovoga puta nam je bilo nekako i lakše i teže. U biti ne znam kako bih to dokumentirao, jer prva dva puta smo išli sami samcati bez ikakvoga iskustva i cijeli »Dakar« smo proživljavali na nekakav naš individualni način, koji i nije neko najbolje rješe-nje. Sada smo išli ipak organizirano, jer smo se uspjeli dogovoriti s ekipom »Toyote« i na ovom izdanju »Dakara« smo ipak imali mnogo bolje pripremljeni automobil i neophodnu asistenciju tijekom cijele utrke. Cijeli naš nastup sada je bio mnogo profesionaliziraniji, bili smo dio jedne jake momčadi i bilo je posve drugačije nego prijašnjih godina. Na koncu, potvrda dobre suradnje je i postignut dogovor da i sljedeće godine vozimo za »Toyotu«.
4Opišite nam jednu etapu po svom izboru?
Neka to bude jedna od najtežih etapa i najkompliciranijih (Zirarad-Dishit) koju smo prošli na ovom rallyju i koja je nama startala tek od pola jedanaest, jer smo imali problema s diferencijalom i znatno kasnije smo uspjeli krenuti za razliku od ostalih natjecatelja. Taj dan je pak, puhala neugodna pustinjska oluja koja vam briše sve tragove pred nosom i poprilično je teško voziti jer se gotovo ne može ništa vidjeti pred sobom, pa se dobar dio staze vozi naslijepo pri ipak velikim brzinama za nepreglednu trasu.
4Kojim se brzinama, u prosjeku, vozi na ovakvom rallyju?
U prosjeku bi bili sretni kada bi vozili 80 km/h, ali to znači da se na nekim dijelovima vozi 200 na sat, dok se na određenim nepristupačnim dionicama gdje je kamenje i slično ponekad ne može voziti više od 15-20 km/h.
4Pustinjske slike koje se mogu vidjeti u reportažama s »Dakara« pokazuje zastrašujuće prizore nepreglednog, užarenog pustinjskog pijeska. Kolika je dubina dina preko kojih morate prijeći na svom putu?
Dubina pijeska je negdje između 100-150 metara, ovisno o dijelu staze kojim se prolazi, ali mi, naravno, nikad ne razmišljamo o tome. Nastavio bih započetu priču o etapi u kojoj smo već nakon 50 prijeđenih kilometara naišli na iznimno nepristupačan teren za vožnju tzv. »devinu travu« što u žargonu predstavlja grube busenove skamenjene trave koji se vrlo teško savladavaju i specijaliziranim vozilima kakvo je naše. Na primjer, kada bi običan automobil naletio na jedan takav busen, bio bi gotovo posve uništen. Tako da nam je cijela spomenuta etapa prolazila u određenim poteškoćama. Od samog početka, i sve vrijeme smo vodili računa da je uspijemo prijeći u određenom datom vremenu, i što je najvažnije da prelazak preko navedenih opasnih dina obavimo po danu.
4Kakav je vaš automobil kojim ste se natjecali i kakva je njegova prosječna potrošnja goriva tijekom jedne ovakve etape?
Naša »Toyota Landcruiser« ima 220 konjskih snaga, 3.000 kubika, turbo diesel, D for D s direktnim ubrizgavanjem goriva, serijske izvedbe diesel u kojoj smo se natjecali i koja je najslabija kategorija automobila na rallyju. O prosječnoj potrošnji goriva ovisi nekoliko čimbenika, prije svega kakav je teren koji se prelazi, također kada se ne koriste male brzine pri uporabi reduktora i na koncu, koja se brzina razvija. U biti ona je od 15 litara kada je idealan, tvrdi teren pa sve do 40 litara u najtežim situacijama kada se koristi reduktor prilikom izvlačenja iz pijeska.
4Na ovakvoj utrci često se, uslijed navedenih razloga, zna dogoditi da se ostane bez goriva za nastavak puta. Putem vijesti bili smo informirani da se to i vama jedanputa dogodilo.
Zapravo je u pitanju bio sklop određenih, nesretnih okolnosti među kojima i netočan podatak o punoj zapremini našeg rezervoara za gorivo. Naime nama je rečeno, kada je automobil pripreman, da je rezervoar zapremine 320 litara, a u biti se ispostavilo da u jega stane »svega« 270 litara goriva. Plus dogodila nam se situacija da smo solidarno pritekli u pomoć engleskoj posadi koja je ostala bez goriva, i pokazalo se da smo im dali gotovo onoliko goriva koliko je nama poslije nedostajalo. Istini za volju, mi smo imali još nekih 20 litara na »dnu«, ali sustav nije htio povući tu količinu zbog njegove nekvalitetne izvedenosti.
Svjedoci smo čestih kvarova koji se događaju gotovo svim učesnicima utrke. Kako se reguliraju potrebni popravci i majstorske intervencije na nepristupačnim lokacijama kojima prolazi trasa »Dakara«?
Pomoć je regulirana tako da asistentski kamion sve vrijeme vozi iza vas i kada zapnete s određenim problemom ili kvarom, onda »pomoć« nastoji što prije otkoniti zapreku za daljnji nastavak vožnje. Čovjek ne bi vjerovao što je ta specijalno obučena ekipa u stanju uraditi, odmah na licu mjesta. Primjerice taj asistentski kamion ima poseban zračni jastuk koji je sposoban podići cijeli automobil i onda mehaničari stupaju na posao. Konkretno nama je na jednoj od etapa otišla lamela, uslijed zahtijevnosti staze i čestog stiskanja kvačila, i onda su mehaničari skinuli dolje cijeli mjenjač, popravili kvar i sve to za četiri sata u uvjetima potpune divljine.
4Unatoč svim problemima, svojstvenim jednoj takvoj utrci, Vi ste ipak uspjeli odvoziti cijeli rally do kraja. Koliko ste točno prešli kilometara po afričkom bespuću?
U 16 odvoženih etapa prešli smo ukupno 9.000 kilometara, praktično šesnaest dana zaredom, s time što je jedan dan bio slobodan, dok smo sve ostale vozili predviđene dionice. No, važno je napomenuti kako je u ovoj utrci najvažnije ispoštovati zadano vrijeme za svaku pojedinu etapu i biti sutradan na startu sljedeće, što u određenim zahtjevnim dijelovima utrke često nije baš lako ostvarivo.
4Kroz koje ste sve predjele prošli do cilja u Dakaru?
Trasa rallyja se mijenja svake godine, a ove smo konkretno prošli kroz Španjolsku, iz koje smo startali, potom Maroko, Zapadnu Saharu, Mauritaniju, Mali i, na koncu Senegal.
