Arhiv tekstova
Nogometni leksikon
U izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža tiskan je krajem protekle godine leksikon o nogometu. Do sada specijaliziranih leksikona nije bilo. Ovo je prvi put da se izdaje leksikon posvećen samo jednoj grani sporta. Dosadašnja Enciklopedija fizičke kulture izdana u dva toma – 1975. i 1977. dala je niz podataka o sportu uopće. Ovaj novi leksikon nogometa je usko specijaliziran. Izbor da se napiše i objavi tisuće podataka o najsporednijoj stvari na svijetu – nogometu, bila je prava i veoma dobra odluka. Interesantno u ovoj ediciji je to da je prikazana na jednom mjestu povijest nogometa od XIX. stoljeća sve do današnjih dana, jer se u njemu nalaze podaci i iz 2004. godine. Najprijatnije iznenađenje za mene je bilo kada sam pregledao ovu knjigu, da sam našao podatke, kojim je učinjen jedan veliki iskorak u našoj kulturi, da su u leksikon unijeti svi relevantni podaci koji se odnose na sve sportske događaje i rezultate iz zajedničke države sve do 1992. godine.
U leksikonu je na 718 strana objavljeno 53.610 redaka sa 2.375 natuknica. Ima 1568 fotografija i 41 geografska karta, koje su veoma zanimljivo dizajnirane o mnogim nogometnim događajima. U leksikonu je 83 suradnika, ali po mom skromnom mišljenju trebalo ih je biti i više, pogotovo što se tiče rubnog hrvatskog korpusa (Bačke). Riječ je naime o počecima nogometa i o najstarijem klubu na jugoslavenskim prostorima, koji potječu još iz XIX. stoljeća.
Subotica je zastupljena svega sa nekoliko natuknica – Bačka, A. Kujundžić Čiča, Remija Marcikić, Tihomir B. Ognjanov, Spartak. I to je sve.
Kriteriji su vjerojatno bili veoma strogi za ulazak u jedan ovakav leksikon, ali smatram da su svi državni reprezentativci trebali imati mjesto u leksikonu, jer su oni stvarali povijest ove najsporednije stvari na svijetu. U popisu reprezentativaca još su unijeti Beleslin (8x), Šifliš (9x), Kečkeš(2x), Kustudić(3), Rudinski(1), Zemko(3) sa napomenom, da se na jednom mjestu nalazi podatak da je Ognjanov 18 puta, a na drugom mjestu da je 28 puta bio član državne reprezentacije. Nedostaje iz natuknice o Bačkoj, da je bila 4 puta osvajač prvenstva južne Mađarske 1908. /1909., 1911. /1912., 1912. /1913. i 1919., što nije bila mala stvar u ono vrijeme za nogometni klub s periferije države. Potkrala se greška, da se 1950. Bačka zvala Bratstvo. Točno je, da su se Bratstvo i Tekstilac fuzionirali u Zvezdu i nastavili tradiciju Bačke na igralištu kraj Somborskog puta.
U Subotici je od 27. svibnja 1935. godine do 10. srpnja 1940. godine izlazio Subotički športski list (tiskano je 195 brojeva), koji je trebao ući u leksikon. Isto tako smatram da je trebalo naći mjesta i za podatak da je Franjo Glazer radio kao trener u Spartaku u Subotici. Albert Florijan čuveni reprezentativac Mađarske rodom iz Hercegsantova (Hercegszántó) podrijetlom je Bunjevac – Hrvat. Ovakvi podaci su mala manjkavost ovog izvanrednog djela Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, što je ovisilo vjerojatno od nedovoljne suradnje sa dopisnicima s ovog terena. Sve u svemu, Leksikografski zavod Miroslav Krleža izdao je jedan sjajan leksikon, koji će mnogi veoma rado koristiti. Nadamo se, da će se nakladnička politika ove kuće nastaviti u smjeru, koji će nas obradovati sličnim izdanjima i iz drugih sportova, jer je bila preduga pauza od Enciklopedije fizičke kulture iz 1975 i 1977. g. do danas.
