Arhiv tekstova
Priznavanje suvremene poezije
Prošloga petka, 28. siječnja u čitaonici Gradske knjižnice subotičkoj je publici predstavljena nova knjiga pjesama subotičkog književnika Zvonka Sarića »Neonski zavrtanj«. Organizaciju književne večeri pripremio je nakladnik ovog djela – Hrvatska čitaonica iz Subotice.
O knjizi su govorili dr. Jasna Melvinger, dr. Gábor Vajda i Milovan Miković, a program je vodila Katarina Čeliković, ravnateljica Hrvatske čitaonice.
REFERENCE AUTOROVE POETIKE: Iscrpno izlaganje dr. Jasne Melvinger, zasnovano na analitičkoj praksi teorije književnosti, a u rangu sveučilišnog predavanja, uspješno je demistificiralo značenja i opravdalo potrebu pisanja i izdavanja suvremene poezije, kojoj ovaj Sarićev uradak nedvojbeno pripada. Objašnjavajući Sarićevo djelo Melvinger je ukazala na bitne povijesne reference iz kojih je autorova poetika proizašla, kao što su dadaizam, novoavangardni signalistički pokret Miroljuba Todorovića (kome Sarić i pripada), djelo avangardista Ljubiše Jocića te nadrealizam Andrea Bretona i Philippea Soupaulta.
»U Sarićevim je stihovima prevladao osjećaj ovozemaljske zebnje pred svemirskim nepoznanicama, briga za ljudski život pred kozmičkim principima tamnih maglina i pred, za sada još samo metaforičnim, UFO prizorima«, kazala je Melvinger dodajući kako se autor odlučio da iznimno bogat registar osobnih imena iz najrazličitijih područja umjetnosti, medijske kulture i svakidašnjeg života te iz svijeta znanosti unese u svoje pjesme.
»U ‘Neonskom zavrtnju’ zabilježeni su signali već 21. stoljeća kao doba elektronike i elektroničke medijske kulture, doba u kojem se kapital može lako steći u svijetu suvremenog marketinga«, kazala je Melvinger. Govoreći o Sarićevoj strategiji teksta istaknula je kako su u knjizi uočljivi persiflaži novinskih intervjua, koji su u svojoj proznoj fakturi označeni kao bilješke o autoru, ali i drugdje u tekstu. Također je pobrojala i na koje se sve izvanknjiževne kodove širi estetičnost u Sarićevu pjesništvu, da to nisu samo literarni tekstovni obrasci već oni s obilježjem novinarskih žanrova, javni nastupi, administrativne opomene i zabrane, slavni slogani, tekstovi popularne glazbe, obrasci tekstova filmskih titlova, stripa, matrica televizijskih serija kao i tekstovi s internetskih stranica.
U SKLADU SA SVJETSKIM TOKOVIMA: Melvinger je istaknula i prisutnost interlingvalnih obrazaca engleskog, španjolskog, ruskog, njemačkog i socijalno obilježenog šatrovačkog jezika, kao i interliterarne citate kojima Sarićeva knjiga obiluje, a u znak autopoetičnog svjedočenja osobnom pjesničkom intuicionizmu i ludizmu, kao što su stihovi Miroslava Krleže, Miroljuba Todorovića, Ljubiše Jocića i Vojislava Sekelja.
Analizirajući knjigu, Melvinger je ukazala na još neke odlike ovog djela – satirički odnos na način crnohumorne groteske spram aktualnih zbivanja, variranje teme bunta i novog početka, kao i manipulaciju mladima kao predmet Sarićeve društvene kritike.
Napominjući kako Sarićeva neoavangardistička pripadnost ne dijeli i radikalne zablude povijesne avangarde, Melvinger je zaključila kako Sarićeva pjesnička knjiga, baš kao njegova metafora Garbo Subotica, avangardna u svjetskim tokovima promoviranja filmske umjetnosti, nije izvan suvremenih događanja u svijetu postmoderne poezije.
POTOMAK PJESNIKA POSTMODERNE: Sljedeći izlagač dr. Gábor Vajda je kazao kako se osnovni doživljaj svijeta pjesnika Zvonka Sarića nimalo ne razlikuje od velike većine pjesnika u ovom jugo-istočnom regiju Europe.
»Čitatelju se na prvi pogled čini kako pjesnik u početnoj pjesmi samokritičkim značenjem izjavljuje o sebi da je ‘pisac komercijalne poezije’, kao ‘uho, grlo, nos nacije«, i da govori glasom ‘shizoidna čovjeka 21. stoljeća’. Međutim, ako ga čitamo dalje, sve smo sigurniji da imamo posla s potomkom pjesnika postmoderne, što znači barem jedan dio iskaza pjesnika samo u sklopu cijele pjesme, ili – još opravdanije – u kontekstu zbirke kao cjeline, valja osmisliti. Naime, pjesnik Sarić u društvu isprepletene izvještačenosti ne bi mogao biti iskren sa sugestijom riješenosti, jednosmislenosti i samopouzdanosti. To bi bila za njega jeftina redukcija kiča«, kazao je Vajda. Iako u nekim naznakama Sarićeve poezije iščitava nihilizam i cinizam, Vajda je istaknuo kako je samo postoji jedna točka u njegovoj poeziji koja negira nihilizam, a to je samo njegovo pjesništvo.
»Pjesnik s njegovim poredbama pogađa u centar problematike naše kulture, čiji psihološki sadržaj mi u našem narcizmu i potiskivanom strahu, bez duhovne i moralne snage za istinsku samospoznaju, nismo još raščistili«, objasnio je Vajda.
Na promociji je govorio i recenzent knjige Milovan Miković, koji je istaknuo kako nas »riječ u ovoj knjizi stihova, od izgovorena glasa do ozvučene slike, s imenima likova iz stripova, crtanih filmova, glazbene, umjetničke i književne scene, uz podsjećanje na skladbe po kojima se mogu prepoznati i razvrstati razdoblja, vodi u su-postojanje osebujne jezične igre i pjesničkog sklada, a začudni frazemi, digresije i obrati što su u nju utkani postaju pred čitateljem podlogom individualno prepoznatljivog pjesničkog izraza Sarića«.
Međutim, uz riječi o Sarićevoj knjizi, Miković je ovu prigodu neprimjereno iskoristio i za pokušaj napada na pojedince iz hrvatske zajednice, što je na promociji javno konstatirala i osudila i voditeljica programa Katarina Čeliković.
D. B. Palković
