Arhiv tekstova
Osječka diva u Novom Sadu
Simboličan datum, petak 13. veljače, pamtit će se po gostovanju hrvatskih kazalištaraca na sceni novosadske nacionalne kazališne kuće, prvom od izbijanja ratnih sukoba na ovim prostorima početkom devedesetih.
Primadona osječkog HNK Sanja Toth-Špišić te dugogodišnji ravnatelj osječke Opere i trenutačni ravnatelj zagrebačke Opere, maestro Zoran Juranić, gostovali su u Srpskom narodnom pozorištu (inače najstarijoj nacionalnoj kući naroda bivše Jugoslavije, osnovanoj 1861.) u produkciji opere Jakova Gotovca »Ero s onoga svijeta«. Predstavu je režirao sjajni dramski redatelj Egon Savin, kojemu je ovo i prva operna režija. Sanja je uspješno igrala Đulu i s maestrom Juranićem »pobrala« gromoglasne ovacije i pljesak zahtjevne novosadske publike.
Obasuta rukoljubima: Suradnja osječke sopranistice i novosadskog kazališta započela je u siječnju kada je trebala kao zamjena »uskočiti« u operu »Madame Butterfly« kao Cio-Cio San. No zbog određenih okolnosti tada je suradnja odgođena, ali je dogovoren »Ero s onoga svijeta« u veljači. Inzistiranje uprave novosadske kuće na suradnji s Osijekom temelji se na sjajnim vezama nacionalnih kuća ovih gradova, uspješno ostvarivanim do devedesetih.
Nakon groznog rata koji nas je sve pogodio, suradnja između Osijeka i Novog Sada je prestala, a sada je Srpsko narodno pozorište iznimno zainteresirano da se ta suradnja nastavi, jer svojedobno je velik broj pjevača i redatelja iz Vojvodine i Srbije gostovao u našem kazalištu. To je najnormalnija pojava da umjetnici cirkuliraju među teatrima. Tako sam imala čast da, uz maestra Juranića, budem prva umjetnica iz Hrvatske koja je nakon rata stala na pozornicu novosadske kazališne kuće. S obzirom na to da sam apolitična, smatram da umjetnost nema granica. Moja je politika umjetnost i upravo sam to doživjela u Novom Sadu – priča Sanja koja je u glavnom vojvođanskom gradu primljena kao prava primadona. Obraćalo joj se starim, danas gotovo zaboravljenim manirima, pa je bilo i ljubljenja ruke.
Vrhunski tim: Posebno se je dojmila disciplina i red koji vlada u SNP-u te agilna nova uprava: upravnik Milivoje Mlađenović, pomoćnik upravnika Svetis-lav Jovanov, umjetnički direktor Aleksandar Milosavljević i direktor Opere Dušan Mihajlović. Od njih pa do kolega solista i članova zbora, Sanju su svi iznimno lijepo primili.
O radu, suradnji i odnosima među suradnicima mogu govoriti samo u superlativu. Potrudili su se da ništa ne nedostaje pa tako ni medijske pozornosti. Sve tamošnje televizije, radiostanice i novine najavile su operu. Džingl je išao otprilike ovako: »Prvi put gostuju umjetnici iz Hrvatske! Primadona Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, gospođa Sanja Toth-Špišić…! Pa dugačak uvod u moju biografiju, a isto tako o maestru Zoranu Juraniću. Bila sam ugodno iznenađena – kaže Sanja opisujući zgradu SNP-a kao velebno zdanje suvremene arhitekture, koje prije podsjeća na veliku kongresnu dvoranu, nego na teatar na kakav smo navikli. Pozornica je trostruko veća od osječke, doznajemo, a najveće gledalište ima oko 1.000 mjesta. Orkestar je velik kao i zbor u kojem pjeva 80-ak osoba, a kuća ima 600 zaposlenih. Dakako da je »gušt« pjevati na prostranoj pozornici kada vas gleda tolika publika koja vas na kraju podari poklicima »Bravo! »
Drago mi je što sam uspjela svojom umjetnošću i glasom reći da umjetnost nema granica i da je umjetnost najbolji put prema miru – završava Sanja Toth-Špišić koja će nastaviti suradnju s novosadskim Talijinim hramom.
