Arhiv tekstova
Vrijeme poklada
Vrijeme je poklada i diljem svijeta se, pa i u ovom njegovom dijelu koji mi naseljavamo, održavaju karnevali, maškare, maskenbali, kako to već tko zove. Tamo gdje posljednjih desetljeća vjera i tradicija nisu grubo potiskivane, običaji su se održali i razvijali. Kod nas je, međutim, bilo nešto drugačije.
No, da ne pričamo o onome što već dobro znamo, bolje se posvetimo povratku vrijednostima koje su u tijeku. U nekoliko mjesta u Vojvodini održane su prošloga vikenda maškare, a u nekima – po prvi puta poslije puno godina. Golubinčani i Petrovaradinci već su poprilično odmakli u organizaciji bala pod maskama, a posebno su Golubinčani ovogodišnjoj priredbi dali tradicionalni obol priređujući, po prvi puta, »srijemsku svadbu« po izvornim običajima. Suština jest, i treba biti, u očuvanju onoga što čini vezu s narodnim korijenima, a ne samo puko veselje, jelo i piće. U uvjetima postupnog oslobađanja od ozračja koje je karakteriziralo devedesete, odabran je dobar, nenametljiv, a koristan pristup.
Hvale je vrijedna i odluka Slankamenaca i Vajščana da i oni ove godine pokrenu maškare kao mogućnost da se ljudi u većem broju okupe pod istim krovom i u istom, dobrom raspoloženju. Bilo bi dobro, kada bi iduće godine u svim mjestima, u kojima za tim ima potrebe, bile održane maškare, a najbolje bi bilo kada bi se ta manifestacija održala na regionalnoj razini, pa se ne bi dogodilo kao sada, da se u isto vrijeme skupovi održavaju na više mjesta, jer čovjek ne može istovremeno na dvije strane. A, htio bi.
Ipak, središnje okupljanje bio je svakako Hrckov maskenbal u Subotici, drugi po redu. Ne izdvajamo Suboticu zato što je ona ljepša ili bolja od drugih. Ne. Ali, kada veliku dvoranu HKC »Bunjevačko kolo« ispuni skoro 300 mališana pod maskama, Hrckovih malih prijatelja, koji se u zdravoj konkurenciji natječu za nagradu i koji sat i pol, pogleda uprtih u pozornicu, uživaju u programu, tada se to ne može prešutjeti. Može se, naravno, Hrcku prebaciti da je mali diktator, pa svoj karneval ne organizira u nekom od drugih mjesta u Bačkoj ili Srijemu, ali ako mu se na vrijeme skrene pažnja, možda u budućnosti to i učini. Treba ga samo pozvati.
A, što se Bunjevaca i bunjevštine tiče, mrka kapa. Uvede li se ikavski izgovor kao »bunjevački jezik« u program osnovnih škola, postat će to jezik koji će biti zaštićen i europskim standardima. Naime, Srbija i Crna Gora priprema se do travnja ove godine potpisati Povelju o regionalnim i jezicima manjina, čime se ispunjava jedna od obveza prihvaćenih članstvom u Vijeću Europe. Poveljom će u SiCG biti zaštićeni svi jezici koji su u službenoj uporabi ili u sustavu obrazovanja. Uvođenje »bunjevačkog jezika« u škole svakako je dalekosežna odluka. Negativna, dakako.
Z. P.
