Arhiv tekstova
Segregacija manjina ili interkulturalizam?
Inicijativa mladih za ljudska prava iz Beograda u suradnji s Agencijom lokalne demokracije iz Subotice, te uz podršku Švedskog Helsinškog komiteta, organizirala je 3. veljače u Subotici forum na temu »Položaj Mađara i Hrvata u Subotici poslije pristupanja Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina«. Na skupu je bilo riječi o ostvarivanju konkretnih manjinskih prava, problemima u odstupanju prakse od utvrđenog zakonodavstva, te mogućnostima na kojima bi trebalo raditi kako bi manjinske zajednice ostvarivale prava na najvišoj razini uz istodobni akcent na širenju interkulturalnosti prije svega kroz edukaciju, kako ne bi dolazilo do segregacija koje su jedan od putova do kasnijih konflikata među različitim zajednicama. Skupu su osim brojnih novinara i predstavnika nevladinih organizacija nazočili generalni konzul Republike Mađarske Janos Huszar, konzul trećeg razreda Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Miroslav Kovačić, zamjenica predsjednika Skupštine općine Edit Stevanović, te članica Općinskog vijeća zadužena za obrazovanje Edit Pinter Molnar.
NEDOSTAJE INTERKULTURALNOST: Na forumu ispred Vojvođanskog centra za ljudska prava Aleksandra Vujić upoznala je okupljene s nekim odrednicama Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina ističući kako konvencija štiti manjine, ali propisuje samo minimalne standarde, te da se ne bavi kolektivnim pravima. Navodeći brojne primjere i rezultate sprovedenih istraživanja rekla je kako u Vojvodini brojčano opadaju sve nacionalne zajednice, kako većinska, tako i manjinske, te da je taj pad najočigledniji u praćenju broju učenika, a prouzročen slabim natalitetom. Ova nevladina organizacija sprovela je istraživanje u 43 osnovne škole, 14 srednjih, 2 više škole i 4 fakulteta u 39 mjesta i općina u Vojvodini. U tekuću školsku godinu upisano je u Vojvodini 3.983 učenika manje nego godinu dana ranije.
Što se tiče mađarske nacionalne zajednice evidentno je da postoji veće zanimanje za školovanje na materinjem jeziku, a manje za slušanje sati mađarskog jezika s elementima nacionalne kulture. Mađari se najviše upisuju u srednju poljoprivrednu, strojarsku, elektrotehničku školu i medicinsku, no, evidentna je i nejednaka mogućnost upisivanja željenih škola u općinama gdje Mađari žive u manjem broju, te da se sukladno svojem interesovanju đaci upisuju u odjeljenja na srpskom. Broj učenika koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku se povećao ove školske godine, no, on i dalje ne održava brojčano stanje Hrvata u tim istim općinama. Prema rezultatima tih istraživanja, Hrvati očekuju mnogo veću pomoć i susretljivost Srbije u rješavanju ostvarivanja ovoga prava, dok je Mađarima prioritetno financiranje obrazovanja.
Evidentirano je i da se druge manjinske zajednice, poput Slovaka, Rumunja i Rusina, najviše plaše negativnih demografskih promjena, te da žele održati razinu ostvarivanja svojih prava koju imaju danas. Kod anketiranih pripadnika većinskog naroda bilo je uočeno da oni u svojim odgovorima najčešće podržavaju obrazovanje na jezicima nacionalnih manjina, ali da se istodobno plaše kontrolu toga područja prepustiti manjinskim nacionalnim vijećima. Generalni je problem svih manjinskih zajednica je nedostatak stručnog nastavnog kadra, te učestali problemi vezani za nabavku, tiskanje i uvoz školskih udžbenika.
U analizi udžbenika uočeno je kako zajednice malo uče o drugim zajednicama s kojima žive u okruženju, te da za interkulturalnost ne pokazuju veće zanimanje ni pripadnici većinskog naroda, ali niti predstavnici manjinskih zajednica u Vojvodini. Manjine se najčešće vezuju za svoje matične države, a u njihovu predstavljanju drugima obezvređuju se jer se ne govori o njihovoh povijesti u Vojvodini, te istaknutim umjetnicima, književnicima… Na skupu je kao otvoreno ostalo pitanje hoće li europski standardi ostvarivanja manjinskih prava dovesti do još veće segregacije manjina, ili pak do konačnog njihovog otvaranja.
USKLADITI NADLEŽNOSTI VIJEĆA SA ZAKONIMA: Tajnik Mađarskog nacionalnog vijeća Laszlo Varga je govoreći o obrazovanju na mađarskom rekao kako bi za Mađare najadekvatnije rješenje bilo uspostava podsustava obrazovanja za nastavu na mađarskom u ovoj državi, zatim osnivanje školskih centara u Zrenjaninu i Novom Sadu, te da su najveći problemi vezani za organiziranje visokog obrazovanja na mađarskom i nabavku adekvanih udžbenika. Varga je rekao kako je područje pisanih medija na mađarskom u Vojvodini dobro riješeno, no, da postoje problemi u elektronskom informiranju. Kritički se osvrnuo na rad i odnos TV Novi Sad prema manjinskih programima. »Ovako kako danas funkcionira TV NS je neprihvatljivo za sve manjinske zajednice. A ono kako se generalni direktor TV Novi Sad odnosi prema nama je ispod svake kritike«– kaže Varga. Ukazao je i na moguće probleme vezane za privatizaciju medija koji pripremaju i program na manjinskim jezicima, te iskazao svoj stav da bi bilo dobro da osnivač nekih lokalnih i regionalnih radio i tv postaja također postanu manjinska nacionalna vijeća te da bi u nekim drugim okolnostima moglo doći do gašenja nekih od postojećih programa i medijskih kuća. Kao prioritet je naveo što skorije donošenje Zakona o nadležnostima i izboru nacionalnih vijeća budući da brojne nadležnosti nacionalnih vijeća nisu usklađene s postojećim zakonodavstvom.
I DALJE SE KRŠE MANJINSKA PRAVA: O početcima institucionalnog rjašavanja pitanja obrazovanja i informiranja na hrvatskom jeziku govorio je na forumu u Subotici tajnik Hrvatskog nacionalnog vijeća Ladislav Suknović. Ukazao je na i daljnje postojanje straha pri upisu djece u odjeljenja na hrvatskom, zatim da još nije uspostavljeno ni cjelovito osnovnoškolsko obrazovanje, a kamoli srednjoškolsko i visoko. Postoji samo jedan redoviti radijski program na hrvatskom, svakodnevno na Radio Subotici, samo jedan tjednik na hrvatskom u cijeloj SiCG »Hrvatska riječ«, te da se trenutačno na državnoj televiziji ne emitira ni jedna jedina televizijska emisija na hrvatskom jeziku koja je više od tri godine išla na TV Novi Sad. Zaključio je kako se i dalje na »mala vrata« krši Okvirna konvencija zazaštitu nacionalnih manjina, te iskazao svoje nadanje da će brojne nevladine organizacije ukazati na tu činjenicu te pomoći u rješavanju evidentnih problema. Tužbu protiv urednice televizijske emisije na hrvatskom i direktora producentske kuće nazvao je pravnim presedanom i okarakterizirao kao kršenje prava hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini.
… ALI NAPREDAK IPAK POSTOJI: Zanimljive je podatke na ovome skupu iznio ispred pokrajinskog Tajništva za propise, upravu i nacionalne manjine Janos Orosz. Od ukupno 45 vojvođanskih općina, manjinski su jezici kao službeni uvedeni u 37. Uz službeni srpski, u 20 općina je uveden još po jedan manjinski jezik, u 11 općina još dva manjinska, a u 6 općina po tri manjinska jezika. Unatoč zahtjevu Pokrajine da se dobije uvid u nacionalnu strukturu uposlenih u organima policije, tih podataka i danas još nema, Ako se pogleda nacionalna struktura Skupštine Vojvodine, najbrojniji su Srbi sa 69 posto, zatim Mađari s 20 posto, te Slovaci s 2,5 posto. Što se tiče uposlenih u pokrajinskim organima najbrojniji su Srbi, pa Vojvođani i zatim Mađari. Još je gora situacija u sudstvu. Od ukupnog broja javnih tužitelja, Srbi čine 78 posto, Mađari 5 posto, a Hrvati 1 posto.
Janos Orosz je zaključio kako je zakonska regulativa najčešće dobra, ili bar zadovoljavajuća, ali su veliki problemi evidentni u sprovođenju tih prava. Ipak, kako je rekao, napredak u ostvarivanju manjinskih prava u ovoj državi postoji. Država je ratificirala Okvirnu konvenciju, donijela Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, stvorene su nove manjinske institucije, pokrenuti novi listovi, zaključeni su bilateralni ugovori s zemljama u okruženju vezani za prava manjina, osnovana su nacionalna vijeća, unapređena je službena uporaba manjinskih jezika…. Ono što se nije uspjelo riješiti, to je stvaranje jedne tolerantnije Vojvodine, izostanak međunacionalnih incidenata, te bolji odnosi izbjeglica koji su došli iz homogenih sredina, nenaviknuti na višejezičnost, sa žiteljima naselja u koja su se devedesetih naselili. Zaključeno je kako se i dalje treba intenzivno raditi na edukaciji i razvoju interkulturalnosti, te kako zakoni nisu dovoljni ako kod nadležnih pojedinaca ne postoji dobra volja za njihovo sprovođenje. Jedan od dobrih preduvjeta boljoj situaciji bila bi jača decentralizacija zemlje, koja bi omogućila lokalnim samoupravama da rješavaju neka od otvorenih pitanja, budući da su svakako čelnici te razine vlasti najbolje upoznati sa stanjem na terenu.
