Arhiv tekstova
Dubrovnik
Dubrovačka trgovačka flota bila je u drugoj polovici 16. stoljeća na vrhuncu moći, a u gradu je cvala obrtna i manufakturna proizvodnja. Razvijalo se i bankarstvo. Dubrovčani su gradili veličanstvene palače i ljetnikovce.
Velika pažnja pridavana je obrazovanju djece. Isprva su djeca odlazila u građanske škole u inozemstvo, a poslije su u Dubrovnik dolazili izvrsni učitelji, koje je plaćala Republika. U Dubrovniku su djelovali veliki hrvatski književnici poput Marina Držića, Šiška Menčetića, Nikole Nalješkovića i Mavra Vetranovića, a među hrvatskim baroknim slikarima istaknuo se Nikola Božidarević.
POTRES I POŽAR: Zlatno doba Dubrovačke Republike protegnulo se i u 17. stoljeće. Dubrovčani su razgranali proizvodnju i prijevoz srebra i olova iz rudnika na području Osmanlijskog Carstva u razvijene krajeve Europe, gdje su bili vrlo traženi.
Težak udarac Dubrovniku bio je katastrofalan potres 6. travnja 1667. godine. Približno 5.000 Dubrovčana poginulo je u ruševinama grada, a jedan od najljepših i najskladnijih mediteranskih gradova u nekoliko je minuta nestao u ruševinama. Ono što nije srušio potres, uništio je požar koji je danima pustošio grad. Romanička katedrala i niz gotičkih i renesansnih palača, crkava i samostana pretvorene su u ruševine. Stradalo je i dubrovačko brodovlje u luci.
NIKOLA BUNIĆ: U teškim se okolnostima istaknuo Nikola Bunić, diplomat, pjesnik i pisac. Organizirao je gašenje požara, izvlačenje i liječenje ranjenika, spriječio je pljačku i u prvim tjednima nakon potresa organizirao javne kuhinje i zbrinjavanje unesrećenih. Nakon potresa Osmanlijama je trebalo platiti redovit danak, koji Dubrovčani nikako nisu mogli skupiti. Niti deseti dio potrebnog iznosa Nikola Bunić odnio je veziru Kara-Mustafi, što je on shvatio kao provokaciju i utamničio dubrovačke poslanike. Bunić je pisao Senatu Dubrovačke Republike da se ne obazire na njegovu sudbinu i da ne pristane na ucjene te da nikako ne plati pun iznos danka. Kada je Bunić umro, Dubrovčani su ga počastili titulom oca domovine.
Dubrovnik se teško i sporo oporavljao od potresa i požara. U 18. stoljeću počela se oporavljati njegova pomorska i kopnena trgovina. Zahvaljujući dobro vođenim pregovorima, uređeni su odnosi s Mletačkom Republikom na Jadranu i sklopljen je povoljan trgovački sporazum s Francuskom o sredozemnoj trgovini. Ojačana trgovačka mornarica imala je potkraj 18. stoljeća oko 280 brodova, no Dubrovnik više nije mogao dosegnuti staru moć.
