Arhiv tekstova
Blaženik Katoličke crkve
O Alojziju Stepincu, zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu, ispisane su tisuće stranica nabijenih mržnjom te stotine stranica koje opisuju surovo vrijeme u kome je Stepinac živio. Normalni ljudi nemaju mira od poltrona totalitarnih ideologija, ni onih ljevičarskih ni onih desničarskih. O Stepincu valja razgovarati, valja istraživati njegove postupke i motive koji su ga vodili u djelovanju, no prije no što donesemo sud o Stepincu, ili bilo kojem drugom čovjeku, dogovorimo kriterije, klonimo se komentara te budimo odgovorni pred sobom i budućnošću. Budimo oprezni kada sudimo, ako ni zbog čega onda zbog toga što će se i nama suditi istom mjerom.
Školovanje i svećenstvo: Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. godine u Brezariću pored Krašića u obitelji poljoprivrednika. Agronomiju te potom teologiju studirao je u Zagrebu i Rimu, gdje je i doktorirao. Isprava se nije namjeravao posvetit svećeničkome pozivu te je neko vrijeme bio i zaručen, no od puno zvanih samo su neki odabrani i Stepinac je zaređen 1930. godine. Nadbiskupom koadjutorom imenovan je 28. svibnja 1934. godine, a biskupsko služenje proživio je pod geslom: »U Tebe se, Gospodine, pouzdajem«. Uronjen u Bibliju i nauk Isusa Krista, Stepinac je u svakoj situaciji svjedočio vjeru u Spasitelja i Otkupitelja. Osnivao je mnoge župe, uvodio laike u rad župa i poticao čitanje katoličkoga tiska. Suprotstavljao se svakom obliku nasilja te nerijetko s propovjedaonice kao i pastirskim pismima upozoravao na kršenja običaja, prava i dostojanstva čovjeka. Svjestan da riječi ne pomažu te da je naivno vjerovati kako će zbog nečije sugestije diktator prestati sa surovim postupcima, Stepinac je oštro osudio deportacije Židova i Srba u logore smrti, Jasenovac i Staru Gradišku. Nastojao je zaštiti srpsko stanovništvo od progona i pogubljenja sugerirajući svećenstvu da se ne drži slijepo propisa Katoličke crkve već da izdaje potvrde o pripadnosti Crkvi na osnovu iskaza – upravo su te potvrde sačuvale živote mnogim Židovima i Srbima.
POLITIČKI SUDSKI POSTUPAK: Dana 11. listopada 1946. godine osuđen je na 16 godina zatvora i na gubitak građanskih prava u trajanju od pet godina zbog navodnog djelovanja protiv naroda i države. Proces protiv Stepinca bio je namješten, najvjerojatnije zato što je Stepinac odbio zahtjev Josipa Broza da Katoličku crkvu u Hrvatskoj odvoji od Vatikana. Stepinac je kaznu izdržavao u Lepoglavi do 1951. godine. Do smrti 1960. godine bio je u kućnom pritvoru, u rodnom Krašiću. Papa Pio XII. je 1952. godine proglasio Stepinca kardinalom. Zbog tog je čina Jugoslavija prekinula odnose s Vatikanom, koji su obnovljeni tek 1966. godine. Umro je na glasu svetosti u Krašiću 10. veljače 1960. i pokopan u zagrebačkoj katedrali. Njegov je grob mjesto neprekidne molitve.
ISPRAVLJANJE NEPRAVDI: 14. veljače 1992. godine Hrvatski je sabor poništio sudsku presudu i osudio politički sudski postupak protiv nadbiskupa Alojzija Stepinca. Godine 1981. u Rimu je počeo kanonski postupak za proglašenje Alojzija Stepinca blaženim. U listopadu 1998. u hrvatskome nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke papa Ivan Pavao II. proglasio je Alojzija Stepinca blaženikom Katoličke crkve.
