Arhiv tekstova
Trodnevni monitoring
Ako vas ovih hladnih, snježnih dana ophrva viroza i prikuje za krevet, nemojte očajavati, jer imamo prijedlog za vas. Uradite nešto što vjerojatno nikad ne činite, a i zašto bi, ta predlažemo vam najdosadniju moguću stvar: ipak, gledajte program TV Novi Sad. I prvi i drugi kanal. Tko uspije dokazati da je izdržao tri dana zadovoljstva iz čarobne kutije sa zaštitnim znakom TV NS, mogao bi računati i na nagradu. Već ćemo naći sponzore.
Da ne bude zabune za brzopotezne tužitelje, iznosimo vrijednosni sud na koji svaki građanin ma koje slobodne zemlje ima pravo, osobito ako je poreski obveznik i uredan platiša, a spomenuta televizija, budući da je državna, financira se upravo iz prikupljenog poreza.
I tako, poslije tri dana hrabro provedena pred TV ekranom, najviše se zadržavajući na programima »naše« televizije, možemo izvući nekakve zaključke. Prvo, da se dobar dio dana i na prvom i na drugom kanalu TV Novi Sad emitira u isto vrijeme apsolutno isti program. Čemu onda dva kanala, zapitat će se neuk, zašto bar jedan ne bi ustupili onome tko bi ga znao pametnije iskoristiti? Drugo, da kod ne malog broja emisija na ekranu piše REPRIZA. Tko li bi znao zbog čega? Treće, da je kod ne malog broja emisija, bile one originalne ili reprizirane, bile istovremeno puštane na oba kanala ili samo na jednom, stupanj zanimljivosti na diskutabilnoj razini. Četvrto, da emisija na manjinskim jezicima nema dovoljno, a svakako ih nema ni blizu 35 posto, koliki je otprilike udio manjina u populaciji Vojvodine. Možda, reći će netko, nikakav zakon ne regulira taj postotak, što je ok. Ali, bilo bi dobro da netko odgovoran i javno kaže kako bi 35 posto programa na manjinskim jezicima bilo previše. I, peto, u emisijama na manjinskim jezicima, bar u ta tri dana kada je ovaj privatni monitoring vođen, prečesti su bili tancaj-tancaj sadržaji. Možda bi manjine znale i nešto drugo raditi, ako bi im se povjerilo?
Da nešto ne funkcionira dobro u toj posrnuloj skalameriji, koja bi trebala biti glavna radijsko-televizijska kuća u Pokrajini, pokazalo se na hrvatskom primjeru »TV divana«. No, ovih dana stižu pritužbe i s drugih strana. Pobunili su se uposlenici u radio redakciji na slovačkom jeziku, pa i u radio redakciji na mađarskom jeziku, ističući loše uvjete i još gori tretman matične kuće, odnosno RTV Novi Sad. Netko bi rekao da se radi o protumanjinskoj tendenciji, ali to bi već bila politizacija, zar ne?
U svakom slučaju, problem čije se rješavanje neopravdano odlaže obično se napuhava do granica izdržljivosti, a onda puca. Na koju li će stranu ovaj problem puknuti?
Z. P.
