Arhiv tekstova
Njegovanje književnog jezika i ikavice
Početkom veljače u Somboru je održano »Veliko bunjevačko-šokačko prelo« u organizaciji Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva »Vladimir Nazor«, što je bila prilika za razgovor s članicom Upravnog i Izvršnog odbora Društva i pročelnicom Dramske sekcije Marijom Šeremešić koja je nositelj brojnih aktivnosti iz oblasti kulture u ovome Društvu.
HR: Kakav kulturološki značaj ima »Veliko bunjevačko-šokačko prelo« koje organizira HKUD »Vladimir Nazor«?
Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo »Vladimir Nazor« održava »Veliko bunjevačko-šokačko prelo« već dugi niz godina. Ne zna se točno zašto je taj oblik druženja prenijet iz porodičnih okvira u okvire Društva, ali je postalo jedno od najznačajnijih manifestacija Društva. Ranije se ovo prelo organiziralo siromašnije. Nije bilo večeri s programom i estradnim umjetnicima, nego su se ljudi dolazili družiti, vidjeti se i uz glazbu se naigrat. Danas je prelo manifestacija koja se planira i po godinu dana. U okviru prela, obično dva dana prije, održavamo književnu večer ili otvaramo izložbu. To je prilika za predstavljanje nove knjige, za upoznavanje književnog ili likovnog stvaralaštva ljudi iz Sombora i okolice, te da se pročitaju stihovi pučkih pjesnika ili da se podsjetimo pjesama koje su pisane u povodu prela. Na taj način i prelo dobiva drugi značaj, jer se manifestacija obogaćuje novim sadržajima iz drugih oblasti kulture, a ne samo kroz igru i pjesmu. No, suština prela je, čini mi se, baš u njegovoj tradiciji i očuvanju običaja, te ga ljudi u našoj sredini tako i doživljavaju.
HR: Što mislite o omjeru aktivnosti u hrvatskim udrugama u kojima se njeguje tradicija i onih aktivnosti kojima se promoviraju nova stremljenja u oblasti kulture?
Koliko sam upoznata s radom hrvatskih udruga iz Sombora i okolice, pa i šire, čini mi se da je tradicija u prednosti i to dobrano. Počelo se od tradicije što je dobro, jer samo na očuvanoj tradiciji možemo graditi sve ono što je suvremeno, a to je i razumljivo. Čini mi se da se danas u društvima mora brže raditi na dopunjavanju novih sadržaja. Mladi očekuju brze promjene, a mi stariji smo možda malo inertniji. Problem je po mom mišljenju što se sve aktivnosti odvijaju u kulturno-umjetničkim društvima, a veliki broj pripadnika našeg naroda ne može zadovoljiti svoja interesiranja samo u okviru društava. Moram spomenuti da u Somboru, koji je poznati centar školstva, umjetnosti i kulture, nema momentalno mogućnosti ni za jedan drugi oblik djelovanja, na primjer kroz hrvatsko kazalište, hrvatsku čitaonicu, a u Somboru nije uspostavljen ni ogranak Matice hrvatske, niti ogranak Hrvatskog akademskog društva.
HR: Kakva je općenita slika uvjeta u kojima Društvo radi?
Naše Društvo ima svoju zgradu od osnivanja. Uvjeti za rad prostorno zadovoljavaju, nisu odlični, nego samo zadovoljavaju. Postoji velika dvorana za manifestacije, kazališne predstave i slične aktivnosti. Dvorana je prošle godine renovirana. To je urađeno zahvaljujući donaciji Vlade Republike Hrvatske. No, to nije sve, jer je potrebno nastaviti s radovima i postaviti tonski i svjetlosni pult, zamijeniti zavjese na pozornici, zamijeniti parket i nabaviti namještaj. Prostorije na katu s ulične strane služe za održavanje sastanaka, za klupsko druženje članova, za knjižnicu, a tu je i radni prostor tajnika. To su višenamjenske prostorije u kojima se odvija i rad sekcija. Sanitarni čvor nam je veoma dotrajao i mora se renovirati, zatim je tu ulična fasada, pa kapija. Često se može čuti kako je našem Društvu lako, jer imamo svoj prostor. Da, to je dobro, no prostor se mora i održavati, a mi sredstava nemamo. Naše društvo se ne financira redovito iz proračuna Skupštine općine Sombor. Znači, nema stalni izvor financiranja. Po zahtjevu dobivamo jedino dio sredstava za određene manifestacije. Dijelom se financiramo novcem od zakupnine, jer smo izdali dio zgrade Meridijan banci, a dijelom izdavanjem velike dvorane za svatove. Ne mogu a da ne spomenem, da jedan dio našeg članstva svake godine donira Društvu novac kojim se također potpomaže rad. Nailazimo i na veliko razumijevanje firmi kao što su Lura, Montmontaža, te manjih privatnih firmi iz naše sredine. Što se tiče financiranja programa, u tom dijelu nam mnogo pomaže i Hrvatska matica iseljenika iz Zagreba, a učestvujemo i na raznim natječajima koje raspisuje Pokrajina. Zbog toga što mislimo ozbiljno osnažiti naše Društvo, angažirali smo menadžera koji će lobirati za nas, a to je gospodin Josip Jelić.
HR: Koji su oblici aktivnosti kroz koje djeluje Društvo »Vladimir Nazor«?
Naše Društvo djeluje kroz sljedeće oblike aktivnosti: manifestacije, sekcije, likovne kolonije, turnire, izdavačku djelatnost, književne i duhovne tribine. Godinu započinjemo »Kokica balom« pod maskama, zatim dolazi »Veliko bunjevačko– šokačko prelo«, a u periodu ljeta se, nakon žetve, održava »Dužionica«, pa se obilježava blagdan svetog Franje »Divojačkim vašarom«. Nakon toga pred Božić, na Oce, održava se Božićni koncert. Od sekcija rade dvije uzrasne grupe u Folklornoj sekciji, dvije uzrasne grupe u Dramskoj sekciji, jedna grupa tamburaša, sekcija za vez i pjevačka grupa. S jeseni se održava likovna kolonija »Colorit«. Šahovski turnir se organizira u tijeku zimskog perioda, kao i kurs za rad na kompjutorima. Društvo je izdalo do sada tri knjige uz pomoć donatora i Hrvatske matice iseljenika: objavljena je monografija Društva, knjiga o žetvenim svečanostima i »Dukat ravnice« o Hrvatima – Bunjevcima i Šokcima iz Sombora i okolice čiji sam autor uz Antoniju Čotu. Već petu godinu društvo izdaje svoj list »Miroljub« koji izlazi četiri puta godišnje, a tijekom godine se održavaju književne i duhovne tribine.
HR: Što karakterizira rad Dramske sekcije čija ste pročelnica?
Društvo je nekada davno imalo Dramsku sekciju koju su tada zvali diletantska. Nakon veoma duge stanke, 2000. godine, sekcija je ponovo oformljena. Tada sam izabrana za voditeljicu, a kasnije i za pročelnicu ove sekcije. Dramska sekcija radi u dvije uzrasne skupine. Mlađa njeguje hrvatski književni jezik kroz predstave za koje uglavnom sama pišem scenarije i režiram ih na osnovu tekstova suvremenih hrvatskih književnika. Ova grupa je do sada igrala dvije predstave »Ivica i Marica na naš način« i »Igramo se kazališta«. Obje predstave su igrane za roditelje te za učenike od prvog do četvrtog razreda osnovnih škola u Somboru. S drugom predstavom smo sudjelovali na Općinskoj smotri dječjeg dramskog stvaralaštva i tu smo, uz još dvije predstave, proglašeni za najuspješnije i time smo osigurali sudjelovanje na zonskoj smotri u Crvenki. Mlađa skupinasvake godine igra prigodnu bajku u povodu Božićnog koncerta, a također priprema tekstove za dječju stranicu lista »Miroljub«. Sada smo na kraju priprema s predstavom »Pogubljena bajka« te se očekuje premijera. Starija skupina igra pučke komade kroz koje uglavnom čuvamo običaje i njegujemo ikavicu. Tri godine za redom smo sudjelovali na »Danima pučkog teatra« u Hercegovcu, a igrali smo i u Rešetarima, kao i u Somboru, Bačkom Monoštoru, Ljutovu i Tavankutu. Imali smo izuzetnu čast da svoje dvije predstave igramo u profesionalnom Hrvatskom kazalištu u Pečuhu, u Mađarskoj. Do sada smo igrali »Meldovanje«, »Prosidbu« od Čehova i »Albin bircuz« Jakočevića, a posljednji je bio »Scenski prikaz života oca Gerarda Tome Stantića«. Sada je u pripremi pučki komad »Bono se ženi«. Komade sama režiram i osmišljavam scenografiju. Što se tiče izvorne ikavice, najčešće se konzultiram sa starijim osobama koje još i danas tako govore. Ja inače ne govorim na taj način, pošto Šokci imaju sasvim drugačiji izgovor, pa mi je zbog toga potrebna duža priprema za predstavu. U obje grupe ima dvadeset i dva člana i svi zajedno učestvujemo ne samo u pripremama predstava, nego i u pripremama i realizaciji književnih večeri, duhovnih tribina i manifestacija Društva. I recitatori potiču iz dramske grupe i sudjeluju na smotrama recitatora na hrvatskom jeziku u Subotici u sve tri uzrasne grupe i nikada se nisu vraćali bez više nagrada. Sudjeluju i na Općinskoj smotri u Somboru s pjesmama na hrvatskom jeziku.
HR: Od kada postavljate predstave na scenu?
Kao prosvjetna djelatnica, učiteljica, već prve godine po zaposlenju postavila sam predstavu »Orlovi rano lete«, a zatim sam sljedeće godine postavila »Snježanu i sedam patuljaka«. Pa kad je krenulo, trajalo je to tako jedno desetak godina. Išli smo na smotre, bilo je i rezultata, a tada sam radila u školi u Bačkom Monoštoru. Održavali smo priredbe, sletove, igrali, pjevali s djecom. Kroz sve to, kao i radom u izvornoj folklornoj grupi, osposobila sam se za više aktivnosti. U toj oblasti sam nastavila raditi i u somborskoj školi »Nikola Vukićević«. Dva puta smo bili s predstavama sudionici »Majskih igara« u Bečeju, gdje smo osvojili nagrade i pohvale. Pohađala sam i završavala seminare iz oblasti dramskog stvaralaštva u Somboru, Novom Sadu, a posljednjih godina u Hrvatskoj. Završila sam i seminar za voditelja dječjeg dramskog stvaralaštva. Pred odlazak u penziju počela sam raditi u Društvu »Vladimir Nazor«. Sada imam jaku skupinu, dobre glumce, a nadam se da će od mene naslijediti barem malo entuzijazma i znanja.
HR: Kakav oblik suradnje ostvaruje HKPD »Vladimir Nazor« s drugim hrvatskim kulturno-umjetničkim društvima u Vojvodini?
U Bačkoj i Srijemu postoji niz društava s hrvatskim predznakom. S njima se uglavnom surađuje u povodu manifestacija. Mi ih pozivamo, najčešće samo predstavnike, na prela, »Dužionice«, godišnjice Društva, likovne kolonije, a tako i mi odlazimo kod njih. Članovi folklorne sekcije učestvuju na »Dužijanci« u Subotici, na »Smotri folklora« u Tavankutu, na »Šokačkoj večeri« u Sonti, na »Zavitnom danu« u Bačkom Monoštoru, na godišnjici Društva u Golubincima, a tamburaši na »Mikinim danima« u Bačkom Bregu. Dramska sekcija je bila gost, a i uzvratila je gostoprimstvo Ljutovčanima. U »Bunjevačkom kolu« u Subotici nismo nikada igrali i tu nema suradnje, a moram istaći posebno dobru suradnju s ravnateljicom Hrvatske čitaonice, Subotica, Katarinom Čeliković.
HR: S kojim udrugama iz Republike Hrvatske ostvarujete suradnju?
Surađujemo s udrugama »Barbara« iz Bedekovčine i s KLD »Rešetari« iz Rešetara kod kojih gostujemo ponovno na proljeće. Prošle godine smo ostvarili s projektom »Dukati s ravnice« suradnju s čakovečkim Društvom »Veseli Međimurci«. Bila sam idejni tvorac projekta te suradnje, koji je sadržavao trodnevni program gostovanja u mjesecu svibnju. U projektu je učestvovalo naše društvo i članovi KUDH »Bodrog« iz Bačkog Monoštora. Izveli smo cjelovečernji program i predstavili baštinu Bunjevaca i Šokaca iz Sombora i okolice, otvorili smo likovnu izložbu slika naših članova te prezentirali gastronomsku ponudu naše kuhinje, a za vrijeme mise Šokice su se predstavile sa šokačkim izvornim pjesmama, a nakon mise u čakovečkoj crkvi, servirale su razne vrste gibanica za sve sudionike mise. Uzvratna posjeta »Veselih Međimuraca« koncem prošle godine protekla je u izuzetnom raspoloženju. Prezentirane su im sve kulturne vrijednosti Sombora, a za uzvrat darovali su nam predivan koncert. Suradnja će postati trajna, a potpomaže je Hrvatska matica iseljenika. Folklorna sekcija već treću godinu surađuje s Društvom »7 Kaštela« iz Kaštel Lukšića. Oni su bili kod nas na Prelu, a mi kod njih uglavnom ljeti, u osmom mjesecu, pa se na turneju nadoveže i ljetovanje. Bilo je susreta s Valpovčanima, Županjcima, Gundinčanima, Osječanima, gostovalo se u Čepinu, u Đakovu.
HR: Postoji li trend porasta okupljanja mladih u Društvu »Vladimir Nazor«?
Društvo je nakon vraćanja hrvatskog predznaka izgubilo dosta mladih članova, a broj članstva koje je ostalo, održava se već petu godinu tu negdje na istoj razini. Dolaze nam i novi članovi, ali sporo. Međutim, svi čimbenici o kojima sam već govorila, kao što su financijski problemi, prostor i oblici rada, doprinose takvom stanju. Danas je vrlo teško pronaći kvalitetnog voditelja, koreografa ili pedagoga koji će raditi s mladima besplatno, kao što mi radimo. Znači to je jedan od većih razloga za ovakvo stanje, a drugi razlozi su, po mom mišljenju, oblici rada. Oni se moraju dopunjavati ili u potpunosti mijenjati. Moramo nuditi nove programe, nove oblike rada i stručne ljude, te ih prilagoditi uvjetima koje imamo. To je velik problem, ali se uz veliko strpljenje može riješiti. Mislim da je takvo stanje u svim vojvođanskim društvima s hrvatskim predznakom. Sve nas muče iste brige.
HR: Mogu li mladi pronaći dovoljno zanimljivih sadržaja koje nude programi Društva?
U našem društvu mladima nudimo najčešće rad u folklornoj, dramskoj i muzičkoj sekciji. Vez ih najčešće ne zanima. Pokušavamo se na neki način osuvremeniti, pa organiziramo tečajeve za rad na kompjutoru koji nisu samo interesantni nego su i korisni. Zatim, tu je i ljetovanje uz minimalnu doplatu. Činjenica je da to nije dovoljno, ali svaka promjena zahtijeva i financijsku potporu i ljude koji će se angažirati Možda bi trebalo napraviti jednu opsežnu anketu i ponuditi je mladima, pa vidjeti što oni zapravo žele.
HR: Kakvi su Vaši dojmovi o manifestaciji »Lira naiva 2004«, koja je prošle godine održana u Somboru, i u čijoj ste organizaciji sudjelovali?
Nisam bila sudionica prve manifestacije »Lira naiva«, ali sam se u drugu, na nagovor suradnika, uključila s nekoliko pjesama za koje smatram da su samo odraz jednog komadića moje duše. Prihvatila sam se i dijela organizacije »Lire naive 2004« koja je bila održana u Somboru. Iznenadila sam se i sama tako brojnom publikom. Na žalost, to su sve bili pripadnici one ‘srednje’ generacije, mladih je bilo jako malo. Nadam se da će i mlada generacija pronaći svoj oblik organiziranja i da će svoje pjesničke radove prezentirati u nekoj drugoj ediciji.
HR: Na koji je način Društvo »Vladimir Nazor« sudjelovalo u proslavi jubileja prisustva karmelićana u Somboru?
Mi smo se, kao Društvo, aktivno uključili u prošlogodišnju proslavu stote godišnjice Karmelićanskog samostana u Somboru. U našoj velikoj dvorani, uz angažman velikog broja ljudi, a na inicijativu glavnog organizatora oca mr. Mate Miloša su priora, održan je mjeseca srpnja međunarodni znanstveni skup ‘Baština za budućnost: Karmel u Somboru 1904. -2004. ‘, koji su organizirali hrvatska karmelska provincija svetog oca Josipa i Institut za kršćansku duhovnost Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom ljeta održavane su duhovne tribine, a godišnjica našeg Društva je dobrim dijelom bila obilježena programom iz oblasti duhovnog života oca Gerarda Tome Stantića. Tom prilikom je naša Dramska sekcija prikazala igrokaz o njegovom životu. Dobra suradnja se nastavlja i dalje, jer će se svakog korizmenog ponedjeljka održavati korizmena duhovna tribina u prostorijama Društva.
HR: Što mislite o značaju amaterskog stvaralaštva?
Amatersko stvaralaštvo je uvijek imalo značaj, ali je često to ovisilo i od interesa šireg društva. Nekada je amaterizam bio na visokom nivou, imao je svoje mjesto na ljestvici kvalitete i okupljao je veliki broj stručnih i sposobnih ljudi. Smatram da amatersko stvaralaštvo i danas treba imati svoje mjesto, ali interes šireg društva, vjerojatno, nije takav, jer se bez financijske podloge uglavnom ‘ne zna raditi’. Promijenio se način razmišljanja ljudi, promijenio se stav prema amaterizmu i uglavnom se svako znanje naplaćuje. U tim uvjetima amaterizam polako odumire.
HR: Postoji li potreba za uspostavom kalendara manifestacija hrvatske zajednice u oblasti kulture?
Takva potreba odavno postoji. Ideja o uspostavi kalendara manifestacija je odlična i ne samo da je potreba, nego je i neophodnost. Došli smo u situaciju da svako društvo za sebe planira i veoma rijetko se dogovara o velikim manifestacijama. Dešava se da i po četiri društva imaju istoga dana veliku manifestaciju. To se mora zaustaviti i uspostaviti suradnja, te što prije izraditi kalendar velikih manifestacija. Smatram da bi o tome trebalo voditi brigu Hrvatsko nacionalno vijeće uz suradnju svih hrvatskih institucija i društava.
g
