Arhiv tekstova
Cenzurirane emisije
Kada je riječ o televizijskom programu, Televizija Novi Sad je do prije šest mjeseci bila samo u ulozi emitera programa na hrvatskom jeziku, koji je prethodne tri godine pripremala neovisna produkcijska grupa. Radilo se o polusatnoj emisiji pod nazivom »TV divani«, koja se na drugom kanalu TV NS emitirala svake druge nedjelje.
»TV divani« su na programu TV NS bili od srpnja 2001. do srpnja 2004. godine, a emisiju je reemitiralo još nekoliko lokalnih televizijskih postaja u Vojvodini (Sombor, Šid, Subotica…). Pri tomu, na Televiziji Novi Sad postoji šest redakcija (srpska, mađarska, rusinska, slovačka, rumunjska i romska) čiji se rad financira iz pokrajinskog proračuna. Hrvatska zajednica, iako je druga po veličini nacionalna manjina u Vojvodini, još uvijek ne ostvaruje to pravo. Pri tomu, rad, angažman, putne i tehničke troškove za pripreme »TV divana« TV NS nikada nije nadoknađivala, niti pokrivala, pravdajući se potpisanim ugovorom s producentom, u kojem to nije bilo predviđeno. U svakom sluačju, TV NS nikada nije poduzela niti jedan korak da hrvatsku zajednicu tretira ravnopravno s ostalim manjinskim zajednicama u Vojvodini. Sva nastojanja da se pri TV NS formira i redakcija na hrvatskom, financijski i tehnički podržana kao i ostale, nisu urodila plodom.
Pa ipak rukovodstvo te medijske kuće sebi je uzimalo za pravo da utječe na uređivačku koncepciju emisija. Aktualno rukovodstvo TV NS tri puta je do sada zabranilo ovu emisiju zbog njezinog sadržaja, a četvrti put, 17. listopada 2004. godine, definitivno je zaustavila emitiranje emisije, koja se, nakon što je producentska prava nad njom preuzela NIU »Hrvatska riječ«, dajući joj, u dogovoru s čelnicima RTV NOS, novi naziv – »Tragom hrvatskim«.
Prvi puta, emisija je zabranjena u prvom tromjesečju 2002. zbog stavova jednoga sugovornika »TV divana« u kojima je on tumačio svoje viđenje tzv. bunjevačkog pitanja – nastajao je dokazati hrvatsko podrijetlo Bunjevaca. Njegove su riječi ocjenjene kao propaganda, napad i negiranje Bunjevaca te je emisija zabranjena. Vjerojatno pod pritiskom javnosti ona je ipak dva tjedna kasnije emitirana. Zbog ovog spora direktor TV NS uvjetovao je nastavak suradnje smjenom tadašnjeg urednika »TV divana«, što je i ispunjeno.
Drugi put, emisija je zabranjena sredinom kolovoza 2002. zbog priloga s proslave obnavljanja Hrvatskog doma kulture u Novom Slankamenu, mjestu u Srijemu, odakle je prognano više stotina Hrvata tijekom devedesetih. Pomoćnik direktora RTV NS nije dopustio emitiranje emisije jer je u sklopu priloga prikazano i okupljanje osoba s četničkim znamenjima koje su prosvjedovale zbog obnavljanja Hrvatskog doma i reaktiviranja rada hrvatskog kulturno-umjetničkog društva u Novom Slankamenu.
Time što su prikazali protestno okup-ljanje članova uglavnom Srpske radikalne stranke autori »TV divana« optuženi su da se služe »govorom mržnje«! Emitiranje emisije i priloga iz Slankamena uvjetovano je izbacivanjem kadrova u kojima se vidi prosvjedno okupljanje. Dogovoreno repriziranje navedenih TV divana na su-botičkoj lokalnoj televiziji Super TV također je zabranjeno od strane rukovodećih osoba u toj kući.
Treći put »TV divani« su zabranjeni početkom 2004. godine, u jeku incidenata u Vojvodini s antihrvatskim predznakom. Zbog priloga o incidentima usmjerenim protiv ovdašnjih Hrvata i o njihovim mogućim uzrocima, emisija je nenajav-ljeno i bez bilo kakvoga službenog objaš-njenja ukinuta. Naime, jedan od sugovornika je rekao i to kako su elektronski mediji u Srbiji, među njima i TV Novi Sad, slabo ili nikako izvještavali o tada aktualnim protumanjinskim incidentima na sjeveru Bačke. Isto tako on je rekao kako dio krivnje za stvorenu antimanjinsku i antihrvatsku klimu spada i na medije, spomenuvši ponovno izravno TV Novi Sad, koja je, kako je naveo, u jesen 2003., bez ikakvih ograda i naknadnih komentara, emitirala emisiju »Otkopčano«, u kojoj je povjesničar Jovan Pejin grubo vrijeđao nacionalne manjine u Vojvodini, a za Hrvate je ustvrdio da oni u Vojvodini niti ne postoje.
Kada se govori o ometanju slobode izražavanja i davanja informacija na jeziku hrvatske manjine u Vojvodini u tu skupinu spadaju svakako i prijetnje ubojstvom no-vinarima »Hrvatske riječi« početkom 2004. Naime, u utorak 13. siječnja 2004. anonimnim telefonskim pozivom članovima redakcije »Hrvatske riječi« prijećeno je smrću. Muški glas odrasloga čovjeka, ijekavskog izgovora, službenici »Hrvatske riječi« zaprijetio je: »Ustaše! Ako još jednom izađu vaše novine, sve ću vas pobiti. Vi ste ubili moje dijete«. Desetak minuta iza toga isti glas ponovno se javio telefonskom porukom: »Svi ste mrtvi!« Nakon toga obaviještena je policija, te su petorica policajaca subotičkog SUP-a došli u prostorije »Hrvatske riječi«, zapisali izjave i obećali da će učiniti sve kako bi se otkrio anonimni izgrednik. Petnaestak minuta poslije odlaska policajaca telefon »Hrvatske riječi« zazvonio je i treći put. S druge strane žice opet se javio isti ano-nimni glas, ovoga puta psovkom.
Sljedećeg dana, redakcija je još u dva navrata dobila telefonske prijetnje: »Želim vam sretnu četničku novu godinu. Mi smo subotički četnički pokret, pobit ćemo vas sve.« Na sreću sve je ostalo samo na prijetnjama, a prostorije NIU »Hrvatska riječ« desetak dana bile su čuvane 24 sata dnevno od strane djelatnika MUP-a, a nakon toga novih prijetnji nije bilo.
Nastavit će se
