Arhiv tekstova
Banska Hrvatska
Bečki je dvor nastojao centralizirati i germanizirati Habsburšku Monarhiju, uspostaviti apsolutizam i slomiti moć plemstva. Stvaranjem Vojne krajine plemstvo je ostalo bez dijela posjeda. Hrvatsko se plemstvo pozivalo na svoja prava i obveze Habsburgovaca preuzete 1527. godine, međutim bez uspjeha.
Hrvatski intelektualci ozaljskog kruga, kao i još neki javni djelatnici, primjerice povjesničari Juraj Rattkay i Ivan Lučić svojim su djelima nastojali podići nacionalnu svijest hrvatskoga feudalnog plemstva. Kartu tiskanu u Amsterdamu 1666. godine, prilog knjizi »O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske«, Ivan Lučić posvetio je primjerice Petru Zrinskom, tadašnjem vođi hrvatskoga i mađarskog protuapsolutističkoga pokreta.
NEPOVOLJNI UVJETI MIRA: Povod otporu dali su nepovoljni uvjeri mira s Osmanlijama, koji su, zapravo, poništili uspjehe hrvatskih plemića na bojnom polju. Nemajući dovoljno unutarnjih snaga za borbu protiv apsolutizma Habsburgovaca, hrvatski su se plemići okrenuli inozemnim političkim čimbenicima, koji su saslušali njihove prijedloge, dijelom ih podržali, a dijelom se naslađivali untarhabsburškim sukobima. Kada je to odgovaralo dvoru, pozvali su Zrinske i Frankopane da opravdaju postupke. Zatočili su ih i nakon suđenja im odrubili glave.
OZALJSKI KRUG – SVIJEST O JEDINSTVU HRVATA: Za Ozalj, posjed obitelji Zrinski, možemo reći da je bio kulturno središte Banske Hrvatske. Pisci okupljeni u Ozlju nastojali su stvoriti jedinstven hrvatski jezik stapajući u cjelinu razne hrvatske dijalekte i objavljujući brojna književna djela. Među njima se posebice ističu rječnici. Isusovac Juraj Habdelić objavio je »Dictionar«, a pavlin Ivan Belostenec »Gazophylacium«, u kojima je sakupljeno hrvatsko jezično blago ranoga novoga vijeka. Dictionar je kajkavski rječnik, a u Gazophylaciumu se navode riječi iz sva tri hrvatska narječja (štokavskoga, kajkavskoga i čakavskog).
U sklopu ozaljskoga književnog kruga djelovali su i vođe otpora bečkom dvoru, Fran Krsto Frankopan koji je u zatočeništvu u Bečkome Novom Mjestu napisao zbirku pjesama »Gartlic« za čas kratiti i Petar Zrinski koji je na hrvatski jezik preveo Adrianskoga mora Sirenu, djelo koje je na mađarskom jeziku napisao Nikola Zrinski. Supruga Petra Zrinskog, Katarina Zrinski s njemačkog je prevela molitvenik Putni tovaruš. Predgovor toj knjizi karakterističan je u cjelokupnoj hrvatskoj književnosti ranoga novog vijeka – autorica naime ističe potrebu objavljivanja knjiga na narodnom jeziku i prosvjećivanja hrvatskoga naroda. g
